Postoji ne mala veza između današnje krize u Ukrajini i sukoba na Balkanu tokom devedesetih godina. To se prije svega odnosi na etničku podjeljenost, koji su na prostoru bivše Jugoslavije okončani sukobom, ali i težnje najmoćnije države regiona da koristi slabosti susjednih država kako bi ih kontrolisala. Prema riječima istoričara Šerba Rastodera, u oba slučaja sukobi su posljedica života u zajedničkoj državi i podjeljenost društva po pitanju identiteta.
"Bilo bi previše nasilno, da ne kažem pretjerano, praviti direktne analogije između uloge Rusije u sadašnjoj ukrajinskoj krizi i uloge Srbije u raspadu Jugoslavije devedesetih godina. Ali, ne može se ni apstrahovati jedna bitna činjenica da Rusija, kao i Srbija, koristi ježa u stomaku drugih država, koje žele zadržati pod svojom kontrolom", kaže Rastoder i naglašava:
"Pokazalo se da je taj jež u stomaku drugih država onaj dio stanovništva koji se nacionalno, kulturno, ili na neki drugi način, osjeća blisko Rusiji, odnosno Srbiji u jugoslovenskom slučaju. U tom kontekstu, Crna Gora se našla na jednoj vjetrometini koja je od nje iznuđivala različite korake, od savezništva sa Srbijom i Miloševića, do kasnije borbe za nezavisnost. To je posljedica, kako života u zajedničkoj državi, tako i podjeljenog društva."
"Na prostoru Sovjetskog Saveza je ostalo dosta nerješenih pitanja, koja u korijenu imaju etnički i nacionalni problem, gdje je i sličnost sa SFRJ", kaže istoričar Dragutin Papović, koji ističe da su etnički problemi prisutni u čitavoj Evropi, navodeći najsvježije primjere - referendum u Škotskoj, tendencije odvajanja Katalonije od Španije i nefunkcionalnost Belgije zbog nacionalne podjeljenosti.
Međutim, u odnosu na istočne zemlje, na zapadu se problemi rješavaju dijalogom, kaže Papović:
"Ono što se dešava u Ukrajini i što se dešavalo u Jugoslaviji, prije dvadesetak godina, nije ekskluzivitet i karakteristika istočnih i jugoistočnih dijelova Evrope, već je to karakteristika čitave Evrope, gdje postoje izrazito nacionalne i etničke suprostavljenosti. Specifičnost Ukrajine ili bivše Jugoslavije je u tome što se ti sukobi rješavaju konfliktom i oružanim putem. U Ukrajini to još nije, na svu sreću, kao što je to bilo u bivšoj SFRJ, već je na pragu građanskog rata, kako svi ocjenjuju."
Način na koji se rješavaju problemi u Ukrajini u mnogome podsjećaju na događaje s početka devedesetih na prostoru Jugoslavije.
"Vidimo da se to u Ukrajini rješava, prije svega, kroz jednu van-institucionalnu formu. Formiraju se samo-proglašene republike, formiraju se paralelne institucije vlasti i paralelne snage bezbjednosti. To je ono u čemu se čine najsličniji ukrajinski i jugoslovenski scenarijo. Ako ne može da se riješi problem, onda se pokušava riješiti van-institucionalno. Obično su vođe iz nekog političkog centra iz susjedstva koji je zainteresovan za budućnost te zemlje. U ovom slučaju to je Rusija", tvrdi Dragutin Papović.
Ključna sličnost između Crne Gore i Ukrajine je identitetska podjeljenost, što sa sobom nosi posljedice.
"Veza između Ukrajine i Crne Gore je u činjenici u kojem je ukrajinsko društvo očigledno podjeljeno društvo, kao i crnogorsko, u kojem također postoji neko spolja koji tu podijeljenost pojačava i pokušava politički kapitalizovati u svoju korist", kaže Šerbo Rastoder.
I u jugoslovenskom slučaju, kao i u današnjem slučaju Ukrajine, međunarodna zajednica se ponašala na istovjetan način, prije svega ne razumjevajući suštinu, karakter i dinamiku promjena, ističe Rastoder, navodeći konkretne primjere:
"U jugoslovenskom slučaju, Badinterova komisija, koja je garantovala suverenitet bivšim jugoslovenskim republikama, kasnije je relativizirala taj stav i nije čvrsto stala iza tog stava, što je dovelo do katastrofalnog i veoma bolnog raspada jugoslovenske federacije. U ukrajinskom slučaju, energetski resursi Rusima služe kao odlično oružje u ublažavanju negativnog stava prema onome što je ukrajinsko pitanje. U krajnjem slučaju se čitava međunarodna politika svela na to kako da amortizuje negativne posljedice ukrajinske krize po njen status i njenu ekonomiju."
Najbolje rješenje za zemlju u konfliktu je da se problemi riješe dijalogom unutar zemlje, a najgore rješenje je međunarodna arbitraža.
"Podjele u zemlji postaju toliko duboke da se bez arbitraže jednostavno ne može. Nadam se, da ovo što se desilo na području bivše Jugoslavije, jeste opomena za sve one koji odlučuju o pitanju bezbjednosti na evropskom kontinentu i da bi svakako, ako su izvukli neke pouke iz raspada Jugoslavije, to trebalo na najbolji mogući način primjeniti na Ukrajinu, kako ne bi došlo do nekog većeg sukoba", zaključuje Dragutin Papović.
"Bilo bi previše nasilno, da ne kažem pretjerano, praviti direktne analogije između uloge Rusije u sadašnjoj ukrajinskoj krizi i uloge Srbije u raspadu Jugoslavije devedesetih godina. Ali, ne može se ni apstrahovati jedna bitna činjenica da Rusija, kao i Srbija, koristi ježa u stomaku drugih država, koje žele zadržati pod svojom kontrolom", kaže Rastoder i naglašava:
"Pokazalo se da je taj jež u stomaku drugih država onaj dio stanovništva koji se nacionalno, kulturno, ili na neki drugi način, osjeća blisko Rusiji, odnosno Srbiji u jugoslovenskom slučaju. U tom kontekstu, Crna Gora se našla na jednoj vjetrometini koja je od nje iznuđivala različite korake, od savezništva sa Srbijom i Miloševića, do kasnije borbe za nezavisnost. To je posljedica, kako života u zajedničkoj državi, tako i podjeljenog društva."
"Na prostoru Sovjetskog Saveza je ostalo dosta nerješenih pitanja, koja u korijenu imaju etnički i nacionalni problem, gdje je i sličnost sa SFRJ", kaže istoričar Dragutin Papović, koji ističe da su etnički problemi prisutni u čitavoj Evropi, navodeći najsvježije primjere - referendum u Škotskoj, tendencije odvajanja Katalonije od Španije i nefunkcionalnost Belgije zbog nacionalne podjeljenosti.
Međutim, u odnosu na istočne zemlje, na zapadu se problemi rješavaju dijalogom, kaže Papović:
"Ono što se dešava u Ukrajini i što se dešavalo u Jugoslaviji, prije dvadesetak godina, nije ekskluzivitet i karakteristika istočnih i jugoistočnih dijelova Evrope, već je to karakteristika čitave Evrope, gdje postoje izrazito nacionalne i etničke suprostavljenosti. Specifičnost Ukrajine ili bivše Jugoslavije je u tome što se ti sukobi rješavaju konfliktom i oružanim putem. U Ukrajini to još nije, na svu sreću, kao što je to bilo u bivšoj SFRJ, već je na pragu građanskog rata, kako svi ocjenjuju."
Dragutin Papović
"Poenta je da u istočnoj i jugoistočnoj Evropi ne postoje demokratske tradicije rješavanja takvih problema. U Belgiji, Velikoj Britaniji ili Španiji to se rješava kroz institucije sistema. Etnički sukobi, nacionalna suprotstavljanja, nefunkcionalnost državne političke elite, rješavaju pregovorima i dogovorima. To ide dosta teško, ali u tome je poenta – način na koji se to rješava", ocijenjuje Papović.Način na koji se rješavaju problemi u Ukrajini u mnogome podsjećaju na događaje s početka devedesetih na prostoru Jugoslavije.
"Vidimo da se to u Ukrajini rješava, prije svega, kroz jednu van-institucionalnu formu. Formiraju se samo-proglašene republike, formiraju se paralelne institucije vlasti i paralelne snage bezbjednosti. To je ono u čemu se čine najsličniji ukrajinski i jugoslovenski scenarijo. Ako ne može da se riješi problem, onda se pokušava riješiti van-institucionalno. Obično su vođe iz nekog političkog centra iz susjedstva koji je zainteresovan za budućnost te zemlje. U ovom slučaju to je Rusija", tvrdi Dragutin Papović.
Ključna sličnost između Crne Gore i Ukrajine je identitetska podjeljenost, što sa sobom nosi posljedice.
"Veza između Ukrajine i Crne Gore je u činjenici u kojem je ukrajinsko društvo očigledno podjeljeno društvo, kao i crnogorsko, u kojem također postoji neko spolja koji tu podijeljenost pojačava i pokušava politički kapitalizovati u svoju korist", kaže Šerbo Rastoder.
Šerbo Rastoder
U odnosu na krizu Balkana iz devedesetih godina, ukrajinska kriza ima dodatnu dimenziju jer se vodi sukob oko najznačajnijih strateških punktova u istoriji diplomatije i ratova, a to je Krim. Zbog toga ukrajinska kriza ima daleko veći i globalniji značaj.I u jugoslovenskom slučaju, kao i u današnjem slučaju Ukrajine, međunarodna zajednica se ponašala na istovjetan način, prije svega ne razumjevajući suštinu, karakter i dinamiku promjena, ističe Rastoder, navodeći konkretne primjere:
"U jugoslovenskom slučaju, Badinterova komisija, koja je garantovala suverenitet bivšim jugoslovenskim republikama, kasnije je relativizirala taj stav i nije čvrsto stala iza tog stava, što je dovelo do katastrofalnog i veoma bolnog raspada jugoslovenske federacije. U ukrajinskom slučaju, energetski resursi Rusima služe kao odlično oružje u ublažavanju negativnog stava prema onome što je ukrajinsko pitanje. U krajnjem slučaju se čitava međunarodna politika svela na to kako da amortizuje negativne posljedice ukrajinske krize po njen status i njenu ekonomiju."
Najbolje rješenje za zemlju u konfliktu je da se problemi riješe dijalogom unutar zemlje, a najgore rješenje je međunarodna arbitraža.
"Podjele u zemlji postaju toliko duboke da se bez arbitraže jednostavno ne može. Nadam se, da ovo što se desilo na području bivše Jugoslavije, jeste opomena za sve one koji odlučuju o pitanju bezbjednosti na evropskom kontinentu i da bi svakako, ako su izvukli neke pouke iz raspada Jugoslavije, to trebalo na najbolji mogući način primjeniti na Ukrajinu, kako ne bi došlo do nekog većeg sukoba", zaključuje Dragutin Papović.