U Trebinju je u utorak, 27. januara, obilježeno 22 godine otkako su isključeni aparati koji su Srđana Aleksića održavali u životu. Srđana su na trebinjskoj pijaci pretukla četvorica pripadnika Vojske RS, kada je stao u obranu svog prijatelja, Bošnjaka, Alena Glavovića 1993. godine. Od zadobijenih povreda, Srđan je preminuo u trebinjskoj bolnici.
Nakon svih ovih godina, Rade Aleksić, otac pokojnog Srđana, kaže da Srđanova žrtva nije uzaludna, da je ostavio uvjerljiv zavjet ljudskosti i čovječnosti.
„Vrijeme prolazi, razmišljanje traje, i sve više sazrijeva osjećaj da Srđan nije uludo poginuo.“
Po peti put na Srđanov grob došao je sadašnji predsjednik Federacije BiH Svetozar Pudarić. Ističe da je Srđan svojim ljudskim činom ostavio poruku mladim ljudima na ovom prostoru da prije svega treba biti čovjek, da je ponosan što je Srbin i što je na grobu jednom Srbinu koji je pokazao da u vremenu zla možeš ostati čovjek. Ipak, Pudarić kaže da se na današnji dan mali broj ljudi okuplja na Srđanovom grobu.
„Tužan sam što nas je premalo ovdje, što više pažnje posvećujete vi, mediji, novinari. Nažalost, i taj čin i njegova simbolika prolaze pored mnogih, koji bi trebali, ako ništa, poštivati njegov primjer, da ne kažem, slijediti ga.“
Ovo su primjeri za nauk čovjeku, na ovaj čin trebaju svi biti ponosni, od grada, naroda i prostora na kojem je poniknuo Srđan Aleksić, riječi su Rifata Rastodera, potpredsjednika Skupštine Crne Gore.
„Zaista, u tom vremenu zaumlja, kako ja kažem, biti hrabar, pogotovo biti odvažan da branite nekog druge vjere u tom trenutku, to jeste ne samo hrabrost nego i izuzetna čovječnost, čojstvenost, kako mi u Crnoj Gori kažemo.“
Trebinjci znaju šta je njihov sugrađanin uradio januara 1993. godine:
Vaš browser nepodržava HTML5
Trebinjci o Srđanu
Gradonačelnik Trebinja, Slavko Vučurević, dodaje:
„Trebinje i ja, kao domaćin, odajemo posebnu poštu njemu, za taj njegov čin. Naravno, uvijek izrazimo žaljenje da Srđana nije bilo više, i u Trebinju, i u Sarajevu, i u Zenici. Bilo je potrebe da u svim tim gradovima budu, jer smo bili svi u istoj situaciji.“
Po riječima Radeta Aleksića, mladi u drugim gradovima su više učinili za Srđanovo djelo od Trebinja.
„Čini mi se da je u gradovima, kao što je Mostar, Sarajevo, Beograd, Novi Sad ili Pančevo, više mladih to prihvatilo, računajući da im je to pružena prilika da to shvate, nego što je sami moj grad Trebinje, Srđanov grad. Ali, nadam se da ćemo to da popravimo.“
Mnogi su gradovi u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori ulice, bulevare, trgove, pasaže nazvali po Srđanu Aleksiću – čovjeku.