Zašto je Putin spreman na eskalaciju rata u Ukrajini?

Piše: Vazha Tavberidze

U intervjuu za Gruzijski servis Radija Slobodna Evropa, Graham Alison (Allison), profesor na Harvardu i bivši zvaničnik američke odbrane, ekspert za pitanja nuklearnog oružja, Rusiju, Kinu i sigurnosno planiranje navodi da će ruski predsjednik Vladimir Putin vjerovatno nastaviti da eskalira rat u Ukrajini.

Iskusni bivši diplomata govori o tome zašto bi se Putin možda čak mogao odlučiti i za upotrebu nuklearnog oružja, čime bi razbio decenijama star "tabu" i gurnuo svijet u dalju neizvjesnost.

Alison, čija knjiga o Kubanskoj raketnoj krizi iz 1971. se smatra temeljnim djelom, kaže da "ponižavajući poraz" u Ukrajini ne predstavlja "egzistencijalnu prijetnju" za Rusiju, već za ruskog predsjednika Putina, koji je naredio invaziju, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Devedesetih je Alison (82), kao pomoćnik ministra odbrane, radio na koordinaciji američke strategije prema državama nasljednicama Sovjetskog Saveza nakon završetka Hladnog rata.

RSE: Ranije ovog mjeseca, Putin je proslavio svoj 70. rođendan, a dan kasnije, 8. oktobra, Krimski most je pogođen, kako Moskva kaže, kamion bombom.

• Putin optužio Ukrajinu za eksploziju na Krimskom mostu
• Dronovi kamikaze koji terorišu Ukrajinu

Nakon toga, Rusija je pokrenula ono što se smatra njenim najvećim koordinisanim vazdušnim i raketnim napadima na Ukrajinu od početka invazije 24. februara, što ukazuje da je Putin spreman na eskalaciju. Koji je njegov sljedeći mogući potez?

Graham Alison: Ako Putin bude primoran da bira između ponižavajućeg poraza, s jedne strane, i eskalacije stepena razaranja postoji svaki razlog da vjerujemo da će izabrati ovo drugo.

Kako se povećava nivo uništenja, prvi korak je bombardovanje infrastrukture. I mislim da je to ono što on sada radi, iako nema toliko pametnih bombi koliko bi želio, znate, da nisu tako pažljivo gađane, ali jedna više na toj ljestvici uništenja dovodi do uništavanje ljudi.

Zapadni narativ, a posebno narativ (ukrajinskog predsjednika Volodimira) Zelenskog, tvrdi da je Putin ubijao mnogo civila.

Zapravo, on nije mnogo ubijao, ako razmislite o tome u istorijskim terminima. Da je htio da ubije djecu, da je htio da ubije hiljade ljudi, mogao je da bombarduje Kijev; ništa ga ne sprječava da pošalje bombardere da gađaju Kijev ili da udari na Kijev stotinama projektila. Ima dosta naseljenih centara.

Dakle, mislim da se u prvom redu bavi infrastrukturom, jer želi da zamrzne Ukrajinu i da im se ugase svjetla i bilo šta. Da, ali onda to postaje ubijanje ljudi. I onda nakon toga dolazi hemijsko oružje, a potom slijede nuklearni udari.

Kako su Kenedi i Hruščov izbegli nuklearni rat?

RSE: Vi prikazujete veoma sumornu sliku o tome kuda bi sukob mogao da vodi.

Alison: To je veoma ružna slika. I iako ponižavajući poraz Rusije u Ukrajini, vjerujem, ne bi bio egzistencijalan za Rusiju - Rusija može da opstane bez Ukrajine - ali mislim da će to biti egzistencijalno za Putina.

RSE: Približavamo li se tom trenutku kada Putin osjeća da je satjeran u ćošak?

Alison: Mislim da da. Kao što je predsjednik SAD Džo Bajden (Joe Biden) rekao, u privatnim izjavama koje su objavljene u javnosti prošle sedmice, da misli da se spotičemo na putu do te tačke.

RSE: Ako zaista dođe do ciljanog nuklearnog udara u Ukrajini, na primjer, kao demonstracija odlučujuće sile, šta bi to moglo značiti ne samo za Ukrajinu, već i za Rusiju i ostatak svijeta?

Alison: To pitanje, očigledno, postavlja svaka pažljiva osoba u Vašingtonu, kojih ima mnogo, a svakako predsjednik Bajden i sav njegov tim za nacionalnu sigurnost. To je pitanje koje Evropljani postavljaju i trebalo bi da postavljaju. Dakle, šta je šira slika?

Imali smo sedam decenija bez upotrebe nuklearnog oružja u ratu. To je nevjerovatno. To nije prirodno. To je dostignuće. Nuklearni tabu je polako izranjao, i pojavio se. I, na sreću, države su se uzdržale od upotrebe nuklearnog oružja.

Graham Allison, profesor na Harvardu i bivši zvaničnik američke odbrane

Putin svakako ima sposobnost da izvrši nuklearni napad. On bi, po njegovom mišljenju, imao razloga da izvrši nuklearni napad ako bi mislio da postoji šansa da će mu to omogućiti da izađe kao pobjednik, a ne kao gubitnik.

Putin ne smatra sebe gubitnikom i biće očajan, vjerujem, kao što je rekao direktor CIA-e Vilijem Berns (William Burns), da pronađe neki izlaz, ako bude stjeran u ćošak.

Dakle, mislim da ako to uradi, mi ćemo živjeti, kao što je Bajden rekao, u novom svijetu. Kako će SAD i njeni zapadni saveznici, odgovoriti na to nije sigurno.

Mnogo bi zavisilo od toga kakva je upotreba nuklearnog oružja, znate šta bi bila meta. Dakle, mogao bi da ima 'demonstracionu bombu', samo da raznese nešto u šumi ili u Crnom moru. Mogao bi da pogodi vojni cilj i mogao bi da pogodi grad.

Ako poslušate šta je rekao prošle sedmice, rekao je da je to što je (bivši američki predsjednik Hari) Truman (Harry) bacio bombe na Hirošimu i Nagasaki bio presedan. To je on rekao.

Pa, u Hirošimi, bomba koju su Amerikanci bacili na Hirošimu, ubila je 140.000 ljudi. Dakle, nuklearni napad na Kijev taktičkim nuklearnim oružjem, koje bi moglo izazvati istu eksploziju, 15 kilotona kao bomba za Hirošimu, moglo bi ubiti dosta ljudi ovdje.

Dakle, vi mislite, 'O, moj Bože, kakav bi bio odgovor na to?' Vjerujem da je Vašington radio na cijelom meniju opcija.

RSE: Vjerujete li u jednu od tih opcija, da Vašington odmjerava nuklearni odgovor?

Alison: Vašington bi rekao da je sve na stolu. Ali čini mi se da je nuklearni odgovor vrlo malo vjerovatan, i rekao bih da bi bio nepromišljen. Pošto bi se onda postavljalo pitanje kako bi Putin na to odgovorio?

Dakle, nalazite se u oblasti u kojoj imate loše opcije i lošije opcije, a nemate dobre. I zato je sada tako intenzivan napor da se Putin ubijedi da je to zaista loša ideja, uključujući i za njega samoga, za njegovu zemlju, za svijet.

On to mora sam shvatiti, u smislu onoga što bi SAD i Zapad uradili kao odgovor, kao i savjete za koje se nadam da će dobiti od nekih ljudi kojima više vjeruje, poput Kine.

RSE: U intervjuu za Špigl (Der Spiegel) prije nekoliko mjeseci rekli ste:

"Moraćemo da okončamo rat sa demonom", a primjeri koje ste ponudili su kako su (bivši predsjednik SAD Frenklin Delano) Ruzvelt (Roosvelet) i (bivši britanski premijer Vinston) Čerčil (Winston Churchill) sjeli sa (bivšim sovjetskim diktatorom Josefom) Staljinom, koji je očigledno ubio milione ljudi, ili (bivši predsjednik SAD Ričard) Nikson (Richard Nixon) s (bivšim kineskim komunističkim vođom) Maom (Cedungom), koji također nije bio nevin po pitanju ubijanja ljudi.

Dakle, da vas pitam: kako bi izgledao takav "dogovor sa đavolom" kada je Putin u pitanju?

Alison: Imam neortodoksan pogled na ovo. Ako slušate predsjednika Bajdena, ako pročitate njegove komentare, jasno je da se razmišlja o rješenju za okončanje rata u Ukrajini - to je način na koji Vašington razmišlja o ovome.

Dakle, moj optimistični scenario bi bio da će se u narednih mjesec ili dva, Putin u suštini naći u ćorsokaku.

Vjerovatno negdje duž sadašnje linije kontrole, vjerovatno sa Ukrajinom koja kontroliše većinu onoga što je zapadno od Dnjepra i druge rijeke tamo (rijeka Inhulets), blizu Hersona, a Rusija kontroliše većinu druge strane; da se borbe smanjuju na nizak nivo, poput onoga što se dogodilo između 2016. i 2020. u takozvanim nezavisnim republikama Donjeck i Luganjsk.

I da u toj fazi Putin misli da ima dovoljno postognutog da izjavi da je bio uspješan. On ima svoj kopneni most za Krim; zauzet je na nekoj dodatnoj teritoriji. Dakle, kaže da je uspješan.

I mi kažemo da smo uspješni, jer kažemo da je Ukrajina opstala kao slobodna i nezavisna zemlja, ne odriče se nijedne svoje teritorije. Tvrdi da će u jednom trenutku povratiti te teritorije, ali ne danas. A Ukrajina će se fokusirati na izgradnju uspješne zemlje, što će biti izuzetno teško izvodljivo, ali u kojoj imaju moralne zahtjeve, mislim, od Zapada za veliku finansijsku podršku za taj poduhvat.

A onda bi moja priča, ovo je moja dobra vijest, bila da ovo traje godinu ili dvije ili pet.

Sjećam se priče o Istočnoj Njemačkoj i Zapadnoj Njemačkoj. Zapadna Njemačka nikada nije odustala od svojih prava na Istočnu Njemačku. To je samo pokazalo šta slobodno društvo može učiniti, u odnosu na autokratiju pod sovjetskom kontrolom. Ili Sjeverna Koreja i Južna Koreja; ili relevantnije za Ukrajinu: šta je sa Baltikom?

Čini mi se da je Putinov priručnik u Ukrajini preuzet direktno iz komunističkog plana na Baltiku, na kraju Drugog svjetskog rata, kada su održali lažne izbore, lažne referendume, anektirali su Letoniju, Litvaniju i Estoniju i nazvali ih republikama Sovjetskog Saveza.

Zapad, SAD nisu priznale pravo Sovjetskog Saveza na te teritorije, kao ni ljudi koji žive vani, da bi se s vremenom one pojavile kao slobodne države.

Tako da to može potrajati. To je nesretno. Ali pošto bi alternativa bila nešto još gore, smatram da je to optimističan scenario.