U Sarajevu je već dva dana praznik filma. Jubilarni 20. Sarajevo Film Festival (SFF), ponovo je doveo u glavni grad Bosne i Hercegovine velika imena iz svijeta filma. Povod je to da, već sada tradicionalno, u našoj emisiji gost bude direktor SFF-a, Mirsad Purivatra.
RSE: Jubilarni 20. SFF ponovo je otvorio svoja vrata. Osjećate li i vi ono što većina građana Sarajeva kaže ovih dana, da grad živi punom snagom?
Purivatra: Jeste, to je već postalo tradicionalno. I nas raduje, kao ekipu koja radi ovaj festival, da je SFF prerastao u jedan istinski kulturni, a sada i društveni događaj, koji na radost građana Sarajeva, ali isto tako i brojnih turista koji su tu, stvara jednu drugačiju atmosferu. Pregršt je tu drugih događaja, osim filma. Naravno, mi se najviše bavimo svojim poslom, filmom, ali svašta je tu i mislim da za svakog ima po nešto. Najviše me raduje ova radost na ulica i nasmijana lica.
RSE: A ta nasmijana lica moći će da vide oko 250 filmova iz šezdeset zemalja ove godine?
Purivatra: Tako je. Najveći je broj filmova i najveći broj akreditovanih gostiju do sada. Svake godine, ono što smo uvijek govorili, idemo korak po korak, ali to daje rezultate. Nismo imali naglih skokova, naglih radikalnih poteza, uspona i padova. Idemo iz godine u godinu polako, i što se tiče kvaliteta i kvantiteta. Sada smo, čini mi se, došli do neke granice, u kojoj infrastruktura ovog grada može da podnese ovu veličinu festivala, mada se već sada suočavamo sa problemima kako to sve organizovati, napraviti, hotelski kapaciteti su popunjeni. Ova godina će još uvijek nekako, nadam se, proći uspješno, ali već za iduću godinu moramo, se ne samo mi kao festival, nego i kao kanton i grad, razmišljati koji su to potezi koje moramo uraditi da bi ovaj festival strateški dalje razvijali.
RSE: Ono što su nam rekli ljudi koji se bave filmom ovih dana, da se autori na ovogodišnjem SFF-u baziraju na vrlo intimnim temama, kao što je pitanje identiteta, seksualnosti, porodice, uticaja tradicije i slično. Koliko je to značajno za festival?
Purivatra: Mislim da smo mi to uvijek radili, od samog početka. Možda je sada, razvojem i demokratizacijom svih tih tema, tada tabu tema, došlo to u prvi plan, ali SFF je uvijek bio jedan izrazito otvoren festival za sve teme, za razgovore. Imali smo autora od 1995. pa do danas koji su na različite načine vidjeli, i svijet i čovjeka u tom svijetu, otvarali različite, nekada bolne teme. Mislim da smo dali veliki doprinos upravo toj jednoj slobodi govora, razmišljanja, razmjene različitih ideja. Ponosni smo da festival ima toliko filmova i toliko različitih tema, na kojima će se sigurno nekada lomiti i koplja.
RSE: Tu je i ove godine takođe dokumentarni program koji se upravo bavi tim temama svih ovih godina. Koliko ste ponosni na taj program?
Purivatra: To je program koji je već desetak godina razvijan, i u zadnjih dvije-tri godine je doživio svoj veliki procvat. Imamo filmove iz čitave regije, koji se takmiče za najbolju nagradu. Mislim da predstavljaju jednu vrlo jasnu sliku regije u ovom trenutku, suočene sa brojnim problemima, tranzicije, prelaska ili puta ka EU, svim prednostima i manama svega toga što se dešava, ali i bolnim temama koje ostaju uvijek nekada na margini onoga čime se mediji bave. Dokumentarni film zadire nekada u najskrivenije kutove porodice i društva. Po tome je ovaj program izuzetno značajan i zato je i popularan.
RSE: Za nagradu Srce Sarajeva, u takmičarskom programu za igrani film, ove godine je kandidirano jedno ostvarenje iz regije i to sa Kosova. Zbog čega tako malo regionalnih filmova u igranom programu?
Purivatra: Mi imamo tu i film Andea Štake, to su "Cure", dakle dva filma. To je film iz Hrvatske, na hrvatskom jeziku, koji je sniman u koprodukciji sa Švajcarskom. Imamo dva filma od devet, što ne bih rekao da je malo. Regija je velika, a imamo uzlete nekih drugih kinematografija. Turska kinematografija, gruzijska kinematografija, mađarska se ponovo vraća.
Naš interes je da bude zaista program baziran na kvalitetnim filmovima i to je ono što SFF čini drugačijim. Mi nismo politički festival koji po nekoj kvoti mora odrediti određeni broj filmova iz svih zemalja. Mislim da je to izazov, i za autore iz EX YU da se svojim kvalitetom moraju naći u tih devet. To je neka naša strategija. Mislim da ona daje rezultate i daje još jednu priliku, svim autorima iz ove regije, da gledaju šta rade kolege i koleginice i da se bore da budu u samom vrhu.
RSE: Da li nam to takođe može biti pokazatelj da je kinematografija u EX YU u silaznoj putanji, u odnosu na prethodne godine?
Jasmila Žbanić
Purivatra: Ne bih rekao. Film Jasmile Žbanić je tu, koji nam dolazi iz Lokarna. Dolazi nam film Andree Štake, koji takođe dolazi iz Lokarna. Imamo dva filma koji su dobili poziv za Veneciju ili Toronto, dva filma iz Hrvatske, Sviličića i Jurića. Ima i filmova koji nisu mogli doći u Sarajevo jer treba da idu na svjetsku premijeru u Toronto ili Veneciju. Ima dobrih filmova. Neki autori su se odlučili da idu na neke druge festivale, recimo Karlove Vari.
U nekoliko proteklih godina imate jako puno dobrih filmova, imate lošijih filmova i to je tako. Meksička kinematografija recimo, koja je velika svjetska kinematografija, ima male uspone i padove, pa ove godine nisu imali ni jedan film u Kanu, ali će sada imati filmove u Veneciji. To je jedan proces u kome nikada ne možete reći kakvo će biti to umjetničko djelo.
RSE: U takmičarskom programu za igrani film dominiraju mladi autori?
Purivatra: Naš cilj je da idemo ka mladim autorima - prvi, drugi i treći film. Mislim da je to zadataka SFF-a, a da drugi programi budu otvoreni za neke od velikana, kao što su Mike Leigh, Michael Winterbottom. Mislim da je to nekako i strateški dobro za festival da imamo projekcije, gdje velikane i etablirane autore, među kojima je naravno i Jasmila Žbanić, ne stavljamo u takmičarski program, nego taj prostor ostavljamo za mlađe autore.
RSE: Neizostavan segment SFF-a je Talent Sarajevo, upravo namijenjen mladim, obećavajućim filmskim kreativcima. Ove godine je 69 učesnika?
Purivatra: Jeste, to je jedan od naših dragulja, projekat koji iz godine u godinu daje fantastične rezultate. Mladi iz 11 zemalja se tu okupljaju, po prvi put se sreću. Mnogi od njih tu prave prijateljstva, prve poslovne kontakte i kreiraju svoje projekte. Tako da je to projekat koji je budućnost, ne samo regije, nego i Evrope. Moramo shvatiti da svi mi živimo u relativno malim državama i da te države nemaju previše para u budžetima i da je prilika u koprodukcijama, u radu sa kolegama iz drugih zemalja. To je jedno bogatstvo u kreiranju jednog projekta. Razgovarate sa ljudima koji možda imaju drugačije svjetonazore, drugačije kulture i iskustvo, možda i drugačiju religiju. Sve to možda čini život jednog čovjeka mnogo bogatijim, imati jedno drugačije iskustvo.
RSE: Tu je i koprodukcijski market CineLink?
Purivatra: I ove godine bilježimo nevjerovatan interes čitave, ne samo evropske, nego i svjetske filmske industrije. Za projekte koji dolaze iz ove regije postoji specijalni projekat koji se zove Work-in-progress. Prezentiramo filmove koji će tek biti gotovi, što znači da jedan dio segmenta festivala, koji baš i nije vidljiv gledaocima, postaje izuzetno aktivan, i već je i postao. Tu je skoro 600 akreditovanih gostiju, samo na tom industrijskom dijelu SFF-a, koji ima svoju oazu u hotelu Evropa. U toku četiri ili pet dana se događa toliko toga, od Regionalnog foruma i Industrijske terase, projekcija, sastanaka oko novih projekata, finansijera, ulaganja. Dakle, jedan dosta živi biznis forum na temu filma.
RSE: Nakon svega ovoga što ste rekli, ostaje još jedino da pozovemo sve one koji to još nisu učinili da dođu na SFF.
Purivatra: Tako je. To je naša glavna poruka. Festival se pravi da bi se gledali filmovi. Naš poziv je usmjeren u cilju onoga što mi već dvadeset godina radimo, a to je kultura odlaska u kino. To je jedan izlazak koji vam ostaje u sjećanju - idete sa svojim prijateljima, sa svojim najdražim, kasnije pričate o filmu, kao da ste neku knjigu pročitali, razgovarate. To je nezamjenjivo iskustvo, koje bih volio da preporučim svima, koji još do sad nisu imali priliku ili se još uvijek dvoume da uživaju u filmovima. Nađite filmove za sebe, od dječijih filmova, pa do filmova koji obrađuju ozbiljne teme, dokumentarnih filmova, pa do filmova koji igraju u open eru i koji sigurno privlače oko 3.000 ljudi.