Država u "Strategiji za borbu protiv trgovine ljudima" navodi da su žrtve najčešće žene - žrtve seksualne eksploatacije i žene koje su u lancu prostitucije. Postavlja se pitanje: koliko se država zaista bori i radi na suzbijanju ove pojave ako poslednja izrečena sudska kazna odnosno, nagodba glasi: 100 dana zatvora za krivično djelo posredovanje u vršenju prostitucije, bez obzira na priznanje optužnih.
Osnovni sud u Kotoru kaznio je okrivljene za posredovanje u vršenju prostitucije Rada Božovića sa 100 dana zatvora, a Miloša Vlahovića i Marka Jovanovića sa mjesec dana robije pošto su se sva trojica nagodila sa tužilaštvom i zaključili sporazum o priznanju krivice.
Božović, Vlahović i Jovanović uhapšeni su 7. avgusta u policijskoj akciji "Marina", kada su inspektori upali u noćni klub "San Remo" u Budvi nakon višemjesečnog policijskog praćenja.
Tada je saopšteno da se sumnja da su organizovali lanac prostitucije, a hapšenju su prethodile brojne dojave da se u "San Remu" pružaju seksualne usluge za novac.
Ilustrativna fotografija
Pored organizatora tada je uhapšeno i devet djevojaka koje su u klubu zvanično radile kao "go-go" igračice, što je bio paravan za bavljenje prostitucijom.
Božović je, kako je tada saopštila policija, "rukovodio poslovima" i pronalazio glavne klijente. Kazna za djelo koje mu je stavljeno na teret je 100 dana zatvora.
Odgovore na pitanja: šta misle o ovakvoj odluci suda, nagodbi i visini kazne - tražili smo u Odboru za rodnu ravnopravnost crnogorske Skupštine.
Predsjednica tog Odbora i poslanica vladajuće Demokratske partje socijalista Nada Drobnjak iako je u četvrtak bila prisutna u Skupštini nije bila "u mogućnosti", kako nam je rekla, "zbog bolesti" da prokomentariše ovu informaciju.
"Kad je u pitanju nagodba znači da je to volja dvije strane. Lični moj stav i kao pravnice i kao žene jeste - da nemam komentar. Suvišna bi bila bilo kakva moja izjava. Zaista, nemam komentara i pitam se: je li to moguće?", kazala je Draginja Vuksanović, koleginica Nade Drobnjak iz Odbora i parlamenta.
Dugogodišnja aktivistkinja ženskog NVO sektora i direktorica Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević naglašava da je sve više razočarana odlukama sudija koje, kako tvrdi, imaju osnova da "mnogo više kazne ljude koji zarađuju ogroman novac preprodajom ženskog tijela".
Ljiljana Raičević
"Sudije se, ipak, odnose ignorantski prema ženskom pitanju. Što se tiče preprodaje i trafikinga to je najsuroviji vid nasilja koji možete da zamislite. Znači, ako vam neko uzme dokumenta može da radi sa vama što god hoće. Ako vas vrbuje ili ucjenjuje može da radi od vas što god hoće. I to treba sudije da znaju i imaju osnova da mnogo više kazne i do nekoliko godina ljude koji zarađuju ogroman novac na prodaji ženskog tijela. Vidi se to i po neriješenim slučajevima i po tim nekim akcijama koje su oni dužni da sprovedu, s vremena na vrijeme. To su one usaglašene akcije kad čitav region u istom trenutku kreće u neku raciju i onda oni imaju neku žrtvu i imaju one koji su zločinci. Ali, ovo po prvi put čujem da sudija može da se nagodi sa kriminalcem koji pravi najstrašniji zločin prema ženama i prema ženskom tijelu, uopšte", kazala je Ljiljana Raičević.
Podsjetimo, Rade Božović koji je dobio 100 dana zatvora za ovo djelo godinama je vodio i svojevremeno najpoznatiji noćni klub u Podgorici "Valentino" i sumnjičio se da je organizovao mrežu koja je podvodila djevojke zaposlene kao plesačice u klubu.
Komentarišući nagodbu kotorskog tužilaštva i okrivljenih iz akcije "Marina" Maja Raičević iz NVO "Centar za ženska prava" zatražila je oštriju kaznenu politiku za počinioce ovakvih djela jer smatra da "država žmuri na ovakve pojave".
"Ovako blaga kaznena politika i uopšte slabo procesuiranje ovih djela koje je prilično rijetko je loša poruka kako za žene žrtva trafikinga koje bi eventualno mogle biti svjedoci u postupcima pred sudom tako i za žene koje su u lancu prostitucije. Ali, istovremeno, se šalje poruka da država nije dovoljno spremna da ovaj problem adekvatno rješava, jer neka imena koja se pominju u ovim slučajevima posredovanja u vršenju prostitucije dobro su poznata ženskim organizacijama koje su radile i koje sada rade sa žrtvama trgovine ljudima tako da imamo utisak da država žmuri kada su ove pojave u pitanju", zaključuje Raičević.