Knjiga Latinke Perović „Dominantna i neželjena elita” koja počinje Dobricom Ćosićem, a završava se Radomirom Konstatinovićem, je zapravo historija modernih političkih ideja u Srbiji - rečeno je na promociji knjige u Banjoj Luci.
Riječ je o portretima i bilješkama o intelektualnoj i političkoj eliti u Srbiji u 20. i 21. stoljeću u kojima je predstavljeno trinaest portreta ključnih ličnosti koje su na različite načine obilježile epohu komunizma i demokratske tranzicije.
Rascjep među ličnostima okupljenim u knjizi je izraz nikada riješene dileme kuda će Srbija krenuti, ističu recenzenti.
Ova knjiga slika je dva lica društva Srbije, dominantnog i njegove alternative, koja u vrlo rijetkim istorijskim trenucima izađe na glavnu scenu, ali odatle je još brže sklone i učine sve da bude zaboravljena, navodi u pogovoru knjige istoričarka i recenzentkinja Dubravka Stojanović.
„Neizbežno je da se svaka knjiga, a pogotovo kao ova koja pravi presek linija društva nađe u središtu razmišljanja i kontraverzi“, kazala je Perović o svojoj knjizi.
Istakla je da je Srbija bila „središte Jugoslovenske drame i inicijator svih strašnih procesa koji su devastirali i kulturu i ljude“.
„Meni je teško da nakon toga zamislim regeneraciju. I jedino zbog čega nisam pesimista je to što osećam dolazak mladih ljudi koji se prošlosti i tu sliku situiraju u jedan novi kontekst“, navela je Perović.
Ova knjiga, podvukla je, povod je za razgovor jer uznemirava društvo kojem pripada.
Centralno mjesto u knjizi pripalo je Dobrici Ćosiću, najvažnijem simbolu dominantne elite, kako ga naziva Latinka Perović.
Istoričar Asim Mujkić, govoreći na predstavljanju knjige u Banjoj Luci, podsjetio je da je Ćosić bio suverena figura Srbije kao komunista, tako i kao radikalni nacionalista.
Nasuprot Ćosića su Marko Nikezić, Koča Popović, Milovan Đilas, Ivan Stambolić, Zoran Đinđić, kao pripadnici takozvane „druge Srbije”, koju autorka naziva – neželjenom elitom.
„Na izravan način ovo je knjiga o ljudima, ali na neizravan način ona je historija modernih političkih ideja u Srbiji. Knjiga Latinke Perović pokazuje i to kako su se kod nas devedestih godina pretvorili u nešto drugo. Odnosno pokazuje ne samo da su jugokomunisti bili radikali i narodnjaci, nego da je i cijeli sistem te Jugoslavije bio postavljen kao religiozan. Ideologija je postala parareligija, a partija njena paracrkva“, rekao je publicista Ivan Lovrenović.
Biografija i portret Latinke Perović jednako su interesantan kao i ličnosti kojima se bavila u svojoj knjizi.
Od jedne odnajmoćnijh žene u Jugoslaviji, sekretara Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije i najbližeg saradnika Marka Nikezića, do igrača kojeg je Tito 1972. proglasio nepoželjnim u svom timu zbog anarholiberalizma, ona je danas najčešće u javnosti predstavljena kao pripadnica „druge Srbije”.