U prepunoj velikoj dvorani Novinarskog doma u Zagrebu predstavljena je najnovija knjiga beogradske povjesničarke Latinke Perović „Dominantna i neželjena elita“.
To je najinteligentnija knjiga o politici na prostorima bivše Jugoslavije koju sam ikad pročitala, ocijenila je za naš radio potpredsjednica hrvatske Vlade i sveučilišna profesorica Vesna Pusić.
„Za Zagreb su me oduvek vezivale dve nedeljive vrednosti – ljudi i knjige“, kazala je Latinka Perović na zagrebačkom predstavljanju svoje najnovije knjige „Dominantna i neželjena elita: beleške o intelektualnoj i političkoj eliti (XX-XXI vek)“.
Podsjetila je na knjige srpskih autora koje krajem osamdesetih nisu mogle izići u Srbiji, ali su izlazile u Hrvatskoj, podsjetila je da je ona u Zagrebu i Beogradu predstavljala knjige hrvatskih autora, a da su na predstavljanjima ove knjige u Srbiji govorili zagrebački predstavljači.
„A postoji i jedna dublja veza između autorice ove knjige i hrvatske intelektualne elite“, naglasila je.
„Ova knjiga je nastajala jako dugo, tokom 15 godina. Sve to vreme, a i posle njenog izlaska, bila sam u najdubljem intelektualnom dijalogu sa hrvatskim književnim istoričarem i teoretičarem Stankom Lasićem. Večeras je prilika da mu za taj dijalog najdublje zahvalim.“
U dugogodišnjem – kako je kazala – krvotoku između nje i njezinih hrvatskih prijatelja služila ju je jedna osnova – podudarnost između njenih političkih i njenih znanstvenih uvjerenja. A u središtu te podudarnosti za nju, za mnoge o kojima govori ova knjiga i i za mnoge koji pripadaju demokratskoj kulturi Srbije uvijek je bilo pitanje odnosa između cjeline i jedinstva države i slobode svakog od jugoslavenskih naroda.
„Toga se držim i danas“, kazala je i naglasila da – kada se govori o jedinstvenom jugoslavenskom prostoru u kulturi – ona ga ne vidi kao zamjenu za nestalu jugoslavensku državu.
„Zato što je kultura ono što čini jedan narod, što omogućuje da se on prepoznaje među drugim narodima, i što ga čak prisiljava da se otvara ka drugim narodima, a ne da bi stvorio neku sintezu u kojoj bi se on izgubio i prestao da se prepoznaje.“
Autorica je – govoreći o ulozi intelektualca – citirala detalj iz intervjua potpredsjednice Vlade i ministrice vanjskih poslova, sveučilišne profesorice Vesne Pusić, koja je istakla potrebu svakog normalnog čovjeka da učini ono što o njemu ovisi. Uvažavanje je uzajamno – evo što je Vesna Pusić nakon sinoćnje promocijeza naš radio rekla o knjizi Latinke Perović.
„Najinteligentnija knjiga o politici na prostorima bivše Jugoslavije, najinteligentnija knjiga koju sam ja pročitala. Iako je tema obrađena kroz osobne biografije, možda to daje naglasak na činjenicu da su tu politiku vodile ne samo partije, ne samo ideologije, nego i konkretni ljudi.“
O knjizi su govorili doajen jugoslavenske diplomacije Budimir Lončar i zagrebački povjesničari Hrvoje Klasić i Dragan Markovina.
U knjizi su obrađeni Dobrica Ćosić, Marko Nikezić, Koča Popović, Milovan Đilas, Ivan Đurić, Novak Pribićević, Slobodan Inić, Ivan Stambolić, Olga Popović Obradović, Sima Ćirković, Zoran Đinđić, Bogdan Bogdanović i Radomir Konstantinović. Budimir Lončar naglasio je kako ima vrlo osoban pristup ovoj knjizi.
„Od 13 osoba o kojima govori knjiga osmoricu sam poznavao, sa većinom sam prijateljevao, a dvojica su mi bili šefovi, mentori i putokazi. U mojim teškim vremenima, pred izazovima i dilemama, misli Koče Popovića i Marka Nikezića su uvijek bile prisutne. A tu nije bio daleko ni mladi mudrac Novak Pribićević.“
Klasić je poželio da i Hrvatskom i Srbijom upravljaju elite u kojima će biti ljudi poput Latinke Perović, a o knjizi je kazao:
„U ovoj knjizi ja prepoznajem poruku Latinke Perović: Srbija je imala, Srbija ima ljude koji mogu biti moderna, tolerantna, nenacionalistička Srbija, i ovo je Latinkin podsjetnik Srbima, ali i svima nama koji živimo u ovom vremenu da takvi ljudi postoje uvijek među nama, a da postoje i 'oni drugi'“
Za sud o knjizi Latinke Perović zamolili smo ocjenu i publicista i izdavača Slavka Goldsteina, koji je ovu knjigu predstavljao u Novom Sadu, pogotovo jer je on zajedno sa sinom Ivom napisao opsežnu Titovu biografiju.
„Usporedbe nema, osim što se može reći da su to komplementarne knjige. Naša knjiga 'Tito' je knjiga iste epohe, ali sa potpuno drugog rakursa. Latinka tu epohu prezentira na potpuno drugi način, kroz ličnosti, kroz njezine eseje, kroz tekstove tih ličnosti. Sličnost je i u tome što jedna i druga knjiga pristupaju bez ikakve pristranosti. Ivo i ja imamo svoje simpatije i antipatije. Nastojali smo da u knjizi to ne eliminirano, ali da to ne ističemo i da ne dominira, već da dominiraju činjenice. Isto imate i kod Latinke – ona ima svoje stavove o svim tim ljudima, ali – u prvom planu su činjenice.“
