Nakon štrajka rudara Rudnika boksita koji je u vlasništvu ruske kompanije ponovo je aktuelizovana priča o tome da li je država svojevremeno sklapala štetne ugovore o privatizaciji domaćih preduzeća u kojima nije u dovoljnoj mjeri zaštitila svoje i interese radnika.
U opoziciji i dijelu nevladinog sektora sa ironijom primjećuju da se, kada se dogodi nešto slično kao u Boksitima, institucije potpuno nemoćne i da petlju da Rusima zaprijeti ima jedino premijer Milo Đukanović.
Nedavno je predsjednik Savjeta za privatizaciju i potpredsjednik Vlade Vujica Lazović najavio da će eksperti preispitati realizaciju svih ugovora o privatizaciji i da će raskidati ugovore sa kompanijama koje pokušavaju da za, kako je istakao, svoj loš menadžment Vladi ispostave fakturu.
I pored obećanja od Lazovića nijesmo dobili odgovor na pitanja da li njegova najava u suštini znači da država posredno priznaje da je sklapala štetne kupoprodajne ugovore i da nakon nekoliko godina od ulaska u dil sa kupcima, koji su u 90 odsto slučajeva bili Rusi, sada želi da "ispravi krive Drine".
Bivši član Savjeta za privatizaciju i funkcioner vladajuće Demokratske partije socijalista Predrag Bošković kaže da ugovori nijesu bili loši već da su problemi u privatizavnim preduzećima nastali zbog nepovoljnih globalnih kretanja u privredi:
"U tim momentima to su bile najbolje moguće privatizacije. Vlada sigurno nije mogla uticati na to da tona aluminijuma koja je prešla preko tri hiljade dolara odjednom padne na hiljadu dolara. To su neke stvari koje se u tom momentu nijesu mogle ni predvidjeti niti uračunati u kompletnu privatizacionu ponudu koja je bila u tom momentu", kaže Bošković.
Kritičari privatizacije kažu da se sada ispostavlja ono što su godinama tvrdili, da su ugovori o prodaji državnih preduzeća stranim invastitorima loši i da su više po mjeri kupca, a ne države i radnika. Nebojša Medojević iz Pokreta za promjene kaže da od najave Vlade da će raskidati takve ugovore nema ništa.
"Ovo što se desilo u Rudnicima boksita je dogovor premijera sa ruskim vlasnikom uz posredovanje čuvenog ministra za vanredne situacije gospodina Šojgua koji je ovde u narodu poznat kao ministar za "zavrtanje ruku i izvlačenje ušiju" koji kada god dođe do određenog problema na relaciji vlasnici KAP-a i Vlade Crne Gore, to jest premijer Đukanović, dolazi i očigledno sa vrlo jakim argumentima vrlo brzo ubijedi uz pomoć ministra Roćena gospodina Đukanovića da nastavi sa tolerisanjem neprihvatljivog ponašanja novih vlasnika", objašnjava Medojević.
NEKOLIKO VJEKOVA UNAZAD
I Vanja Ćalović iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora sumnja da Savjet da privatizaciju i njegov predsjednik Vujica Lazović iskreno žele da raskidaju ugovore sa kompanijama koje se ne pridržavaju slova kupoprodajnog ugovora:
"Ne treba zaboraviti da je to isti čovjek koji je rekao da on smatra da nikada niko se u Crnoj Gori nije okoristio od privatizacije i da je to isti čovjek koji je rekao da je Savjet za privatizaciju uradio analizu efekata privatizacije i da su oni vrlo zadovoljni načinom na koji se ispunjavaju ugovori o privatizaciji. Sada se gospodin Lazović ili šali ili pokušava na neki na čin da sa sebe skloni odgovornost i da kaže ono što apsolutno svaki građanin u Crnoj Gori zna, a to je da privatizacija nije dala nikakve konkretne razultate u smislu bilo kakvog ekonomskog napretka."
Bivši član Savjeta za privatizaciju Predrag Bošković kaže da treba pustiti savjet da radi svoj posao.
"Prije svega misilm da treba svakako vidjeti da li se ugovori i privatizaciji poštuju, jer zašto bi se sklapali ako se ne bi poštovali tamo gdje god postoji mogućnost za povlačenje određenih garancija, tužbi ili bilo čega po osnovu neispunjavaja obaveza ugovora treba reagovati. Na koji način Vlada treba da procijeni shodno situaciji u kojoj se nalaze sva preduzeća. Lično sam za to da se svi ugovori moraju do kraja poštovati, naravno, uvažavajući sve ono što se desilo na globalnom, finansijskom i ekonomskom tržištu", smatra Bošković.
Nikšićki rudari kojima vlasnik duguje plate i neispunjava druge obaveze iz ugovora tražili su da njihov problem lično riješi premijer Milo Đukanović što je on i učinio, pa su oni nakon osam dana provedenih pet kilometara ispod zemlje izašli na svijetlo dana. Tako se došlo do situacije da samo jedan čovjek može da natjera Ruse da poštuju prava radnika. Evo kako takvo ponašanje komentariše Ćalović:
"To sve više liči na ponašanje kralja Nikole koji je onim poslanicama rješavao probleme, tako da smo se vratili nekoliko vjekova unazad i da više pravo, ni zakoni, ni ugovori nijesu toliko bitni koliko su bitna pisma ili telefonski pozivi predsjednika Vlade."
U opoziciji i dijelu nevladinog sektora sa ironijom primjećuju da se, kada se dogodi nešto slično kao u Boksitima, institucije potpuno nemoćne i da petlju da Rusima zaprijeti ima jedino premijer Milo Đukanović.
Nedavno je predsjednik Savjeta za privatizaciju i potpredsjednik Vlade Vujica Lazović najavio da će eksperti preispitati realizaciju svih ugovora o privatizaciji i da će raskidati ugovore sa kompanijama koje pokušavaju da za, kako je istakao, svoj loš menadžment Vladi ispostave fakturu.
I pored obećanja od Lazovića nijesmo dobili odgovor na pitanja da li njegova najava u suštini znači da država posredno priznaje da je sklapala štetne kupoprodajne ugovore i da nakon nekoliko godina od ulaska u dil sa kupcima, koji su u 90 odsto slučajeva bili Rusi, sada želi da "ispravi krive Drine".
Bivši član Savjeta za privatizaciju i funkcioner vladajuće Demokratske partije socijalista Predrag Bošković kaže da ugovori nijesu bili loši već da su problemi u privatizavnim preduzećima nastali zbog nepovoljnih globalnih kretanja u privredi:
"U tim momentima to su bile najbolje moguće privatizacije. Vlada sigurno nije mogla uticati na to da tona aluminijuma koja je prešla preko tri hiljade dolara odjednom padne na hiljadu dolara. To su neke stvari koje se u tom momentu nijesu mogle ni predvidjeti niti uračunati u kompletnu privatizacionu ponudu koja je bila u tom momentu", kaže Bošković.
Kritičari privatizacije kažu da se sada ispostavlja ono što su godinama tvrdili, da su ugovori o prodaji državnih preduzeća stranim invastitorima loši i da su više po mjeri kupca, a ne države i radnika. Nebojša Medojević iz Pokreta za promjene kaže da od najave Vlade da će raskidati takve ugovore nema ništa.
"Ovo što se desilo u Rudnicima boksita je dogovor premijera sa ruskim vlasnikom uz posredovanje čuvenog ministra za vanredne situacije gospodina Šojgua koji je ovde u narodu poznat kao ministar za "zavrtanje ruku i izvlačenje ušiju" koji kada god dođe do određenog problema na relaciji vlasnici KAP-a i Vlade Crne Gore, to jest premijer Đukanović, dolazi i očigledno sa vrlo jakim argumentima vrlo brzo ubijedi uz pomoć ministra Roćena gospodina Đukanovića da nastavi sa tolerisanjem neprihvatljivog ponašanja novih vlasnika", objašnjava Medojević.
NEKOLIKO VJEKOVA UNAZAD
I Vanja Ćalović iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora sumnja da Savjet da privatizaciju i njegov predsjednik Vujica Lazović iskreno žele da raskidaju ugovore sa kompanijama koje se ne pridržavaju slova kupoprodajnog ugovora:
"Ne treba zaboraviti da je to isti čovjek koji je rekao da on smatra da nikada niko se u Crnoj Gori nije okoristio od privatizacije i da je to isti čovjek koji je rekao da je Savjet za privatizaciju uradio analizu efekata privatizacije i da su oni vrlo zadovoljni načinom na koji se ispunjavaju ugovori o privatizaciji. Sada se gospodin Lazović ili šali ili pokušava na neki na čin da sa sebe skloni odgovornost i da kaže ono što apsolutno svaki građanin u Crnoj Gori zna, a to je da privatizacija nije dala nikakve konkretne razultate u smislu bilo kakvog ekonomskog napretka."
Bivši član Savjeta za privatizaciju Predrag Bošković kaže da treba pustiti savjet da radi svoj posao.
"Prije svega misilm da treba svakako vidjeti da li se ugovori i privatizaciji poštuju, jer zašto bi se sklapali ako se ne bi poštovali tamo gdje god postoji mogućnost za povlačenje određenih garancija, tužbi ili bilo čega po osnovu neispunjavaja obaveza ugovora treba reagovati. Na koji način Vlada treba da procijeni shodno situaciji u kojoj se nalaze sva preduzeća. Lično sam za to da se svi ugovori moraju do kraja poštovati, naravno, uvažavajući sve ono što se desilo na globalnom, finansijskom i ekonomskom tržištu", smatra Bošković.
Nikšićki rudari kojima vlasnik duguje plate i neispunjava druge obaveze iz ugovora tražili su da njihov problem lično riješi premijer Milo Đukanović što je on i učinio, pa su oni nakon osam dana provedenih pet kilometara ispod zemlje izašli na svijetlo dana. Tako se došlo do situacije da samo jedan čovjek može da natjera Ruse da poštuju prava radnika. Evo kako takvo ponašanje komentariše Ćalović:
"To sve više liči na ponašanje kralja Nikole koji je onim poslanicama rješavao probleme, tako da smo se vratili nekoliko vjekova unazad i da više pravo, ni zakoni, ni ugovori nijesu toliko bitni koliko su bitna pisma ili telefonski pozivi predsjednika Vlade."