Paradoks globalnog društva je da u vremenu mnoštva međunarodnih obaveza, konvencija i drugih pravnih akata, ljudska prava se i dalje krše, a u nekim zemljama to je nekontrolisan proces.
Bosna i Hercegovina i susjedstvo su očit primjer da nešto ne štima. Ugroženost osnovnih ljudskih prava praksa je na koju vlasti ovdašnjih zemalja samo sliježu ramenima.
Pravo na socijalnu pravdu jedna je od tema o kojoj se diskutovalo na 9. Pravo ljudski film festivalu koji je u ponedjeljak uveče uspješno okončan u Sarajevu.
Kroz projekcije nezavisnih filmova, ova smotra je promovisala ostvarenja čiji autori progovaraju o temama koje ih tište u vlastitim sredinama a sve u namjeri mijenjanja postojećih navika, te izgradnje slobodnih i demokratičnijih društava u kojima pristup osnovnim ljudskim pravima ne predstavlja ekskluzivitet, već nužnost i temeljnu potrebu.
Dokumentarni filmovi, od kojih je većina obrađivala teme socijalne pravde, bili su u fokusu devetog izdanja Pravo ljudski festivala.
Kao i prethodnih godina, Festival je dosljedan misiji - promovisati nezavisne, kreativane i angažovane dokumentarce mladih i afirmisanih filmskih stvaralaca.
"Mislim da se na ovogodišnjem Festivalu dobro vidi da se Pravo ljudski odmiče od teme isključivo ljudskih prava i zaokreće svoju politiku i program prema pravim dokumentarnim filmovima koji obrađuju teme koje zanimaju autore iz zemalja iz kojih dolaze. Mislim da su sjajno izabrani filmovi, da su na jako visokom nivou i kvalitetu", kaže za RSE bh. režiserka Ines Tanović, ovogodišnja članica žirija festivala.
Teme, koje tretira 80 dokumentaraca 9. Pravo ljudski festivala, pokazuju da su priče autora i protagonista svevremenske i apeluju na svijest svih ljudi.
Ekipa 9. Pravo ljudski festivala
"Imate filmove koji su jako intimni gdje se, naprimjer, rediteljka bavi svojim teškim odnosom sa majkom, ili govore o djetinjstvu djece iz Napulja, ili imate film o sudbinama ljudi iz Bejruta i onda vidite da su sve te priče jako prepoznatljive bez obzira odakle dolaze - iz Bejruta, Napulja ili sa Islanda", ističe Tanović.
Svojevrsni festival u festivalu, program "Zumiraj prava", prikazao je 25 filmova namijenjenih mladima, te organizovao edukativne radionice.
Ovaj program je osmišljen da podstakne mlade da kritički razmišljaju, da se osvrnu na svijet oko sebe i preuzmu stvari u svoje ruke.
"Dovoljno je da omogućite mladima da se sastanu i vrlo brzo sve ukorijenjene predrasude padaju u vodu", kaže Adela Galešić, koordinatorka "Zumiraj prava".
"Odmah se vidi da do promjene dođe kada mladi sami kažu da na neke stvari gledaju potpuno drugačije. Često se mladima ispira mozak ili im se govori da je samo jedna istina ili im se prepričavaju mitovi. Međutim, kada se mladi sami izvuku iz nekih svojih sredina ili svojih zatvorenih svjetova, onda vide da svijet jeste malo dugačiji nego što su neki, možda, htjeli da ih 'nauče' i indoktriniraju", tvrdi Galešić.
Učili su mladi, ali i odrasli. Publika 9. Pravo ljudski festivala nakon projekcija imala je priliku da razgovara sa autorima istih.
Ove godine pričalo se o stvaralaštvu istaknutog njemačkog autora dokumentaraca Haruna Farockija, preminulog prije tri mjeseca. Ulogu predavača o ovoj temi imao je Michael Baute, filmski kritičar i umjetnik iz Njemačke.
"Glavna impresija o ovom festivalu, razgovarajući sa publikom, jeste da su ovdašnji ljudi zaista gladni za kulturom, da žele razgovarati o društvenim temama, te gladi da razmjenjuju ideje i međusobno komuniciraju", navodi Baute za RSE.
Među predavačima ovogodišnjeg festivala bio je i John Smith, britanski režiser avangardnih filmova.
"Smatram da je za kinematografiju danas ključan taj aktivan odnos filma prema publici i temi o kojoj govori. Naravno, tema poput ljudskih prava i nije najprivlačnija za široku publiku. Međutim, festivali poput ovog okupljaju ljude istih ili sličnih interesa, te im omogućuju da diskutuju o problemima u cilju da ih riješe", iskreno će Smith.
Površnost u pristupu snimanja dokumentaraca je veliki problem - upozorava njemačka režiserka Ulrike Ottinger.
Ulrike Ottinger
"Ranije je njemačka TV, kao i televizije iz ostalih zemalja zapadne Evrope, slala svoje ekipe po cijelom svijetu. Ti ljudi pravili su odlične reportaže jer su bili dobro obrazovani i poznavali zemlju u kojoj bi došli da snimaju dokumentarni film. Odmah poslije udarnih vijesti, televizija bi emitovala te krasne reportaže koje su bile vrlo ozbiljno kreirane. Međutim, današnja televizija bježi od ovakvih priča. Danas TV program čine samo vijesti. Danas je sve površno", konstatuje Ottinger.
Generalno, autori dokumentarnih filmova su podcijenjeni u odnosu na autore igranih ostvarenja. Ista je situacija u Bosni i Hercegovini gdje filmadžije za dokumentarce dobijaju skroma, skoro pa nikakva finansijska sredstva i često se snalaze sami.
"Zaboravlja se činjenica da su pravi dokumentarni filmovi, oni 90-ominutni, jednako zahtjevni kao i igrani", ističe bh. režiserka Ines Tanović, odnedavno i predsjednica Udruženja filmskih radnika BiH.
"Meni je jako žao što Bosna i Hercegovina nema mogućnost da ponudi kroz Fondaciju za kinematografiju ili druge fondove da autori dođu do sredstava koja bi finansirala 'velike' dokumentarce, nego se svi bavimo nekim lokalnim temama zato što su nam one blizu, pa ih možemo snimiti i finansirati. Zapravo, proces kreiranja pravog dokumentarnog filma - u smislu istraživačkog dokumentarca, te dugog praćenja i snimanja određene teme - nam je uskraćen", ocijenjuje Tanović.
U pet festivalskih dana, od 12. do 17. novembra, Pravo ljudski prikazao je 80 filmova iz više od 30 zemalja. Održane su edukativne radionice i susreti mladih. I sve to bez ijednog feninga od države Bosne i Hercegovine.
Već treću godinu zaredom Festival nije pomogla nijedna bh. vlast već se isključivo pomoći međunarodnih donatora i ovogodišnji Pravo ljudski realizovao, ali "do kada", pita se umjetnička direktorka Kumjana Novakova.
Kumjana Novakova
"Prošle godine smo predstavili 113 filmova, a ove godine 80. Mi se ne dičimo kvantitetom, tako da nam to posebno ni ne smeta. Međutim, bojim se da, ukoliko ne budemo malo više digli glas, pomažemo strukturama koje vrlo komforno posmatraju stanje u kojoj se kulturne organizacije nalaze i apsolutno im ne smeta što ne izdvajaju nikakva budžetska sredstva za nezavisne kulturne aktere", kaže Novakova za RSE, te ističe:
"Mislim da je nezadovoljstvo sve veće i veće. Počinjem da naslućujem nekakvu koaliciju kulturnih organizacija. Nadam se da će se to realizovati i da ćemo se udružiti i zajednički podići glas i postaviti pitanje 'dokle ćemo ovako?', jer bez nezavisne kulture ne možemo pričati o slobodnom, demokratskom, građanskom društvu. To je nemoguće", zaključuje Novakova.
Inače, film "Tajna" iz Napulja, djelo grupe audio-vizuelnih autora umjetničkog imena cyop & kaf, proglašen je za najbolje ostvarenje Takmičarskog programa 9. Pravo ljudski festivala.
U takmičenju učestvovalo je devet filmova. Žiri je ove godine dodijelio dvije nagrade: specijalno priznanje i nagradu za najbolji film.
Specijalno priznanje dobilo je ostvarenje "Septembarske ptice" režiserke Sarah Frances iz Bejruta.