Prva sjednica Zastupničkog doma Parlamenta BiH nakon junskih protesta za JMBG i blokade zgrade protekla je u međusobnom optuživanju, najavama otcjepljenja i prijetnjama tužbama. Raspravljalo se o svemu, no o onome šta je dovelo do bunta građana najmanje. Činjenice da je BiH najsiromašnija zemlja u regionu, da se najsporije kreće ka EU tek su neki uzgred pomenuli, ali se iz izlaganja parlamentaraca moglo zaključiti da su za sve krivi drugi.
BiH je na margini evropskih integracija, građani su gladni, žive u najsiromašnijoj zemlji u regionu, čiji zastupnici najmanje rade za najviše novca. Tek ovo posljednje je bh. parlamentarcima bio trn u oku, jer su umjesto kritike na vlastiti račun raspravu okretali ka nevladinim organizacijama, koje o njima, kažu, svašta pričaju.
Na prvoj sjednici koju su održali poslije mjesec dana nakon navodnih sigurnosnih smetnji izazvanih protestima, opet nisu uradili ništa. Krivicu skidaju sa sebe, prebacujući je na visokog predstavnika, strane ambasade, kolege iz zastupničkih klupa. Pobudile su se stare strasti i stari apetiti. Tako je za Dušanku Majkić glavni organizator protesta niko drugi do - glavni državni tužilac.
„Poslije mi je bilo jasno jer je glavni tužilac vodio cijelu akciju zajedno sa svojim stranim partnerom. I normalno da je on ostao, nije otišao na seminar koji je bio zakazan u Neumu - otkazao je sve to da mogao da prisustvuje i da vodi akciju blokade parlamenta“, rekla je Majkić.
„Ja mislim da mi moramo biti spremni, svi ovdje koji su u poziciji, a i oni koji će doći, da malo prošire toleranciju izdržljivosti na glas naroda. Ovdje je toliko razloga za nezadovoljstvo. Ja nemam namjeru nikoga da optužujem, ali toliko razloga je za nezdovoljstvo da mi moramo biti spremni da se sutra suočavamo i sa možda masovnijim i drugačijim zahtjevima i protestima u ovoj zemlji“, naglasila je zastupnica Stranke za BiH Azra Hadžiahmetović.
Kad se desi - nema bježanja kroz podrume i prozore u maniru predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Vjekoslava Bevande.
„Ja se bojim nečega drugog što će se desiti - gladnih ljudi. Onoga trenutka kad dođu gladni ljudi, onda se moramo dobro sakriti u sve mišije rupe jer nemamo odgovore. Ovo je samo jedan okidač“, ocijenio je zastupnik SBB BiH Emir Kabil.
Krivi za lidere i nelidere
Rijetkost u bh. političkom životu jeste reći da se neko stidi ili da je suodgovoran. Zastupnik HDZ BiH Niko Lozančić podsjetio je da su i parlamentarci svojim višegodišnjim prepuštanjem stvari vaninstitucionalnom donošenju odluka dijelom krivi zbog stanja u kom su se našli.
Milorad Živković, zastupnik SNSD-a, smatra kako je zakonodavna vlast ta koja treba da naredi izvršnoj da radi i da zbog njihovog nerada parlamentarci dobijaju loše kritike.
„Prvo glasajmo o povjerenju kolegijuma koji također snosi dio odgovornosti za negativan imidž ovoga parlamenta, koji je stvoren u javnosti. Nakon toga idu sekretari, kako ovoga doma, tako i zajedničkih institucija, koji su učestvovali u ovome što se dešavalo ovdje. A onda zadužujemo svojim zaključkom Savjet ministara da do kraja ovoga mjeseca dostavi ovome parlamentu zakon o JMBG, zakon o državnoj imovini, zakon o vojnoj imovini, presudu Sejdić-Finci.“
Iako su na glavnom udaru bile agencije za provedbu sigurnosti u BiH, zanimljivo je da su se tražile smjene, ali ne i ogovorni za nefunkcionisanje bh. sigurnosnog sistema.
Godinama su bh. političari, od kojih neki sjede u državnom parlamentu, navodno reformisali policiju i uveli upravo sistem koji danas žestoko kritikuju. I tada su, kao i ovoga puta, važnije bile stranačke, nacionalne i entitetske linije, prije nego li stvarna sigurnost građana. Vjerovatno su tada smatrali kako su nedodirljivi, a bunt građana i njihova blokada bili su nezamislivi. Sve dok nezadovoljni nisu pokucali i na njihova vrata.
BiH je na margini evropskih integracija, građani su gladni, žive u najsiromašnijoj zemlji u regionu, čiji zastupnici najmanje rade za najviše novca. Tek ovo posljednje je bh. parlamentarcima bio trn u oku, jer su umjesto kritike na vlastiti račun raspravu okretali ka nevladinim organizacijama, koje o njima, kažu, svašta pričaju.
Na prvoj sjednici koju su održali poslije mjesec dana nakon navodnih sigurnosnih smetnji izazvanih protestima, opet nisu uradili ništa. Krivicu skidaju sa sebe, prebacujući je na visokog predstavnika, strane ambasade, kolege iz zastupničkih klupa. Pobudile su se stare strasti i stari apetiti. Tako je za Dušanku Majkić glavni organizator protesta niko drugi do - glavni državni tužilac.
„Poslije mi je bilo jasno jer je glavni tužilac vodio cijelu akciju zajedno sa svojim stranim partnerom. I normalno da je on ostao, nije otišao na seminar koji je bio zakazan u Neumu - otkazao je sve to da mogao da prisustvuje i da vodi akciju blokade parlamenta“, rekla je Majkić.
Azra Hadžiahmetović
Podsjetimo, SNSD je ranije insistirao da glavnog tužioca bira parlament, što je ocijenjeno kao loše jer bi to značilo da bi bio pod političkim uticajem, te odbijeno. Također još jedan krivac imenovan je ponovno iz redova SNSD –iza svega stoji visoki predstavnik, što je i povod da se opet traži ukidanje njegove funkcije. Čuli su se i pozivi na moguće otcjepljenje RS-a. Sve pod krinkom straha i nesigurnosti. Na to se, bar sudeći prema predviđanjima pojedinih zastupnika, svi trebaju navići je bi moglo biti gore.„Ja mislim da mi moramo biti spremni, svi ovdje koji su u poziciji, a i oni koji će doći, da malo prošire toleranciju izdržljivosti na glas naroda. Ovdje je toliko razloga za nezadovoljstvo. Ja nemam namjeru nikoga da optužujem, ali toliko razloga je za nezdovoljstvo da mi moramo biti spremni da se sutra suočavamo i sa možda masovnijim i drugačijim zahtjevima i protestima u ovoj zemlji“, naglasila je zastupnica Stranke za BiH Azra Hadžiahmetović.
Kad se desi - nema bježanja kroz podrume i prozore u maniru predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Vjekoslava Bevande.
„Ja se bojim nečega drugog što će se desiti - gladnih ljudi. Onoga trenutka kad dođu gladni ljudi, onda se moramo dobro sakriti u sve mišije rupe jer nemamo odgovore. Ovo je samo jedan okidač“, ocijenio je zastupnik SBB BiH Emir Kabil.
Krivi za lidere i nelidere
Rijetkost u bh. političkom životu jeste reći da se neko stidi ili da je suodgovoran. Zastupnik HDZ BiH Niko Lozančić podsjetio je da su i parlamentarci svojim višegodišnjim prepuštanjem stvari vaninstitucionalnom donošenju odluka dijelom krivi zbog stanja u kom su se našli.
Niko Lozančić, foto: Midhat Poturović
„Mi moramo prihvatiti činjenicu da smo prvo prepustili sve poluge odlučivanja izvan ovoga parlamenta. O ključnim stvarima se dogovaraju lideri a ne parlament. I ako se lideri ne dogovaraju, nisu oni krivi nego mi. Mi smo krivi za lidere i za nelidere, krivi smo i za Vijeće ministara, i za entitetske vlade. I jesmo krivi - jer smo čak i onaj dio ovlasti koje mi imamo pustili drugima da odlučuju, da je Vijeće ministara, kako sam ja čuo, jednoglasno donijelo privremenu odluku o JMB. Ako je to točno, zašto nam niste predložili zakon isto tako jednoglasno? I da ne bude ovdje da sad vi izglasate jednoglasno u Vijeću ministara zakon, a onda mi ovdje, iz istih stranaka iz kojih ste i vi, onda mi kao nećemo to“, kazao je Lozančić.Milorad Živković, zastupnik SNSD-a, smatra kako je zakonodavna vlast ta koja treba da naredi izvršnoj da radi i da zbog njihovog nerada parlamentarci dobijaju loše kritike.
„Prvo glasajmo o povjerenju kolegijuma koji također snosi dio odgovornosti za negativan imidž ovoga parlamenta, koji je stvoren u javnosti. Nakon toga idu sekretari, kako ovoga doma, tako i zajedničkih institucija, koji su učestvovali u ovome što se dešavalo ovdje. A onda zadužujemo svojim zaključkom Savjet ministara da do kraja ovoga mjeseca dostavi ovome parlamentu zakon o JMBG, zakon o državnoj imovini, zakon o vojnoj imovini, presudu Sejdić-Finci.“
Iako su na glavnom udaru bile agencije za provedbu sigurnosti u BiH, zanimljivo je da su se tražile smjene, ali ne i ogovorni za nefunkcionisanje bh. sigurnosnog sistema.
Godinama su bh. političari, od kojih neki sjede u državnom parlamentu, navodno reformisali policiju i uveli upravo sistem koji danas žestoko kritikuju. I tada su, kao i ovoga puta, važnije bile stranačke, nacionalne i entitetske linije, prije nego li stvarna sigurnost građana. Vjerovatno su tada smatrali kako su nedodirljivi, a bunt građana i njihova blokada bili su nezamislivi. Sve dok nezadovoljni nisu pokucali i na njihova vrata.