Nakon masovnih protesta zbog neusvajanja Zakona o jedinstvenom matičnom broju održanih u ponedjeljak, u BiH je mirno. Okupljanja građana na ulicama i trgovima ovog mjeseca neće biti. No, to nije kraj takozvane bebolucije. Tokom julskih dana, građani su odlučili biti neposlušni i to na način da neće plaćati režije, da će kupovati samo osnovne prehrambene artikle. Iako demonstracija za sada nema, protesti u proteklih 27 dana najpozitivniji su događaj u BiH. Građani su se probudili iz dvodecenijskog sna, ali i vratili nadu ostalima da je normalan život u BiH ipak moguć.
Buđenje, solidarnost i proces - tri su ključne riječi koje opisuju dešavanje građana u Bosni i Hercegovini. Počelo je 5. juna. traženjem jedinstvenog matičnog broja za teško bolesnu bebu Belminu Ibrišević, koja bez toga nije mogla biti izmještena u inostranstvo na liječenje. Pod pritiskom građana Vijeće Ministara BiH donijelo je privremenu Odluku o izdavanju JMB u trajanju od šest mjeseci. 26 dana poslije, nakon što nisu usvojili krovni zakon, građani su se okupili ispred zgrade državnog Parlamenta u Sarajevu, te na trgovima u Bijeljini, Zenici, Mostaru, Prijedoru.
Zajedno su simbolično dali otkaz bh političarima, te odlučili u narednih 30 dana biti neposlušni. Jedan od aktivista, Šemsudin Maljević, pojašnjava na koji način građani mogu biti neposlušni.
„Ljudi se obično prepadnu – 'pa kako ću ja, isključiće mi struju' ... Pazite, mi smo rekli: odgoditi – to je jedna stvar, a druga stvar – ne treba vam više od 30-40 posto ljudi koji će ispoštovati to, da se napravi jako, jako snažan udar na one koji su se 'ulilali' u to da mi plaćamo a oni ne rade. To je stvar koja se treba promijeniti“, poručuje Maljević.
Beboluciji nije kraj. Završeno je, ako se tako može reći, prvo poluvrijeme, ističe aktivista iz Prijedora Emir Hodžić.
„Ima ljudi širom BiH koji su još uvijek ljuti na naše političare koji su nas izdali i iznevjerili, te će se bitka nastaviti. Sad, u kom formatu i kako, to ćemo da vidimo, ali mi i dalje idemo sa građanskom neposlušnošću“, kaže Hodžić.
Profesor Sveučilišta u Mostaru Slavo Kukić smatra da je bunt građana vratio nadu u normalan život u Bosni i Hercegovini. Građani su pokazali kako umiju i mogu biti iznad političkih podjela.
„Pokazali su da mogu funkcionirati ne kao pripadnici etničkih skupina nego kao normalni građani koji imaju svoja prava. U svakom slučaju, da se pomjerilo s mrtve točke koja je pritiskala ovu zemlju i njezine ljude dvadeset i pet godina – jeste, do pomjeranja je došlo, i to je najveći ohrabrujući detalj“, smatra Kukić.
Zamjena teza
Osim bh političara, građani su pozvali i međunarodne zvaničnike da imaju hrabrosti i naprave konkretne korake kojima bi izvršili pritisak na domaće političare kako bi ovi počeli raditi na usvajanju Zakona o JMB. Od međunarodnih zvaničnika zatražili su da predstavnicima bh vlasti uskrate pozive na sve ranije dogovorene sastanke, konferencije i druge događaje.
Šemsudin Maljević ističe kako dio odgovornosti za katastrofalno stanje u državi snosi i međunarodna zajednica, te da ne bi trebali biti samo nijemi posmatrači.
„Imate visokog predstavnika koji prima 40.000 maraka mjesečno, koji se ne žali na tu poziciju na kojoj se nalazi, i sve što on radi jeste da mjesečno izađe tri puta na televiziju i izgovori prevaziđenu rečenicu da političari treba da preuzmu odgovornost. Takav posao za toliku platu može uraditi dvanaestogodišnjak“, kaže Maljević.
Sve i da međunarodni zvaničnici uvaže zahtjeve bh. građana, to na bh. političare neće imati nikakvog efekta, smatra analitičarka Tanja Topić.
„Mislim da već zbog ovakve situacije u kojoj se Bosna i Hercegovina nalazi, zaobilazi nas dobar dio političara sa strane, tako da se zapravo postavlja pitanje čemu teže političke strukture u Bosni i Hercegovini. Po dosadašnjem ponašanju – kao da im je najviše stalo da održe postojeće stanje“, ocjenjuje Topić.
O građanskom buntu u Bosni i Hercegovini pisali su svjetski mediji. Podrška je stizala iz svih krajeva regije, Evrope i svijeta. Samo su bunt potpuno ignorisali bh. političari. Oni koji dvadeset godina drže građane u beznađu. Od 6. juna, dana kada su građani blokirali sve ulaze i izlaze iz zgrade Parlamenta BiH, te na taj način onemogućili bh. parlamentarcima da po isteku radnog vremena izađu iz zgrade, uslijedila je politička blokada. Profesor Slavo Kukić kaže kako su političari izvršili klasičnu zamjenu teza:
„Bosanskohercegovačka politička klasa je pokušala ići drugačijom logikom: da su oni na izvjestan način poniženi od građana koji javno prosvjeduju i javno negoduju zbog načina kako oni vladaju ovom zemljom.“
Čini se da su se i bh. političari prepali osvještenih građana, onih koji su izašli iz nacionalnih torova. Politička manipulacija nacionalnim osjećanjima, strah i represija ovog puta nisu naišli na pogodno tlo. Nenasilnim putem građani su javno iznijeli svoje nezadovoljstvo.
No, ipak, niko od političara nije se ni zapitao zbog čega se građani bune, te zašto im daju otkaze. Građanski bunt iskoristili su da pod krinkom 'nesigurnosti dolaska na posao' odu ranije na ljetovanje.
Buđenje, solidarnost i proces - tri su ključne riječi koje opisuju dešavanje građana u Bosni i Hercegovini. Počelo je 5. juna. traženjem jedinstvenog matičnog broja za teško bolesnu bebu Belminu Ibrišević, koja bez toga nije mogla biti izmještena u inostranstvo na liječenje. Pod pritiskom građana Vijeće Ministara BiH donijelo je privremenu Odluku o izdavanju JMB u trajanju od šest mjeseci. 26 dana poslije, nakon što nisu usvojili krovni zakon, građani su se okupili ispred zgrade državnog Parlamenta u Sarajevu, te na trgovima u Bijeljini, Zenici, Mostaru, Prijedoru.
Zajedno su simbolično dali otkaz bh političarima, te odlučili u narednih 30 dana biti neposlušni. Jedan od aktivista, Šemsudin Maljević, pojašnjava na koji način građani mogu biti neposlušni.
„Ljudi se obično prepadnu – 'pa kako ću ja, isključiće mi struju' ... Pazite, mi smo rekli: odgoditi – to je jedna stvar, a druga stvar – ne treba vam više od 30-40 posto ljudi koji će ispoštovati to, da se napravi jako, jako snažan udar na one koji su se 'ulilali' u to da mi plaćamo a oni ne rade. To je stvar koja se treba promijeniti“, poručuje Maljević.
Beboluciji nije kraj. Završeno je, ako se tako može reći, prvo poluvrijeme, ističe aktivista iz Prijedora Emir Hodžić.
„Ima ljudi širom BiH koji su još uvijek ljuti na naše političare koji su nas izdali i iznevjerili, te će se bitka nastaviti. Sad, u kom formatu i kako, to ćemo da vidimo, ali mi i dalje idemo sa građanskom neposlušnošću“, kaže Hodžić.
Profesor Sveučilišta u Mostaru Slavo Kukić smatra da je bunt građana vratio nadu u normalan život u Bosni i Hercegovini. Građani su pokazali kako umiju i mogu biti iznad političkih podjela.
„Pokazali su da mogu funkcionirati ne kao pripadnici etničkih skupina nego kao normalni građani koji imaju svoja prava. U svakom slučaju, da se pomjerilo s mrtve točke koja je pritiskala ovu zemlju i njezine ljude dvadeset i pet godina – jeste, do pomjeranja je došlo, i to je najveći ohrabrujući detalj“, smatra Kukić.
Zamjena teza
Osim bh političara, građani su pozvali i međunarodne zvaničnike da imaju hrabrosti i naprave konkretne korake kojima bi izvršili pritisak na domaće političare kako bi ovi počeli raditi na usvajanju Zakona o JMB. Od međunarodnih zvaničnika zatražili su da predstavnicima bh vlasti uskrate pozive na sve ranije dogovorene sastanke, konferencije i druge događaje.
Šemsudin Maljević ističe kako dio odgovornosti za katastrofalno stanje u državi snosi i međunarodna zajednica, te da ne bi trebali biti samo nijemi posmatrači.
„Imate visokog predstavnika koji prima 40.000 maraka mjesečno, koji se ne žali na tu poziciju na kojoj se nalazi, i sve što on radi jeste da mjesečno izađe tri puta na televiziju i izgovori prevaziđenu rečenicu da političari treba da preuzmu odgovornost. Takav posao za toliku platu može uraditi dvanaestogodišnjak“, kaže Maljević.
Sve i da međunarodni zvaničnici uvaže zahtjeve bh. građana, to na bh. političare neće imati nikakvog efekta, smatra analitičarka Tanja Topić.
„Mislim da već zbog ovakve situacije u kojoj se Bosna i Hercegovina nalazi, zaobilazi nas dobar dio političara sa strane, tako da se zapravo postavlja pitanje čemu teže političke strukture u Bosni i Hercegovini. Po dosadašnjem ponašanju – kao da im je najviše stalo da održe postojeće stanje“, ocjenjuje Topić.
O građanskom buntu u Bosni i Hercegovini pisali su svjetski mediji. Podrška je stizala iz svih krajeva regije, Evrope i svijeta. Samo su bunt potpuno ignorisali bh. političari. Oni koji dvadeset godina drže građane u beznađu. Od 6. juna, dana kada su građani blokirali sve ulaze i izlaze iz zgrade Parlamenta BiH, te na taj način onemogućili bh. parlamentarcima da po isteku radnog vremena izađu iz zgrade, uslijedila je politička blokada. Profesor Slavo Kukić kaže kako su političari izvršili klasičnu zamjenu teza:
„Bosanskohercegovačka politička klasa je pokušala ići drugačijom logikom: da su oni na izvjestan način poniženi od građana koji javno prosvjeduju i javno negoduju zbog načina kako oni vladaju ovom zemljom.“
Čini se da su se i bh. političari prepali osvještenih građana, onih koji su izašli iz nacionalnih torova. Politička manipulacija nacionalnim osjećanjima, strah i represija ovog puta nisu naišli na pogodno tlo. Nenasilnim putem građani su javno iznijeli svoje nezadovoljstvo.
No, ipak, niko od političara nije se ni zapitao zbog čega se građani bune, te zašto im daju otkaze. Građanski bunt iskoristili su da pod krinkom 'nesigurnosti dolaska na posao' odu ranije na ljetovanje.
