Niko u Bosni i Hercegovini ne može prognozirati kada će biti pronađene osobe nestale tokom rata, čiji se broj procjenjuje na 28.000. Problemi su višestruki - od toga da svjedoci ubijanja ne žele otkriti gdje su tijela zakopana, do toga da se pitanje nestalih koristi u dnevno-političke svrhe.
Posljednji primjer za to je neusvajanje izmjena Zakona o nestalim osobama BiH, kojim je predviđalo osnivanje fonda za nestale, kojim bi na jednak način porodice nestalih bile socijalno zbrinute. Tome su se u Parlamentu BiH usprotivili poslanici iz Republike Srpske, koji smatraju da se time prenose nadležnosti s entiteta na državu.
Među onima koji već godinama pokušavaju da dođu do bilo kakve informacije je i Senahid Porobić. Njegov sin Vedad ubijen je u maju 1992. godine u Derventi i bačen sa mosta u rijeku. Senahid je bio očevidac ubistva sina. 18 godina bezusupješno pokušava da sazna gdje je Vedad zakopan:
„Poslije toga, čim se moglo preći preko mosta pješke, otišao sam u Derventu, a onda zam zovnuo Jovu Jevtića, pitao sam i njega, jer on je vodio evidenciju, da li zna o mom Vedi. Međutim, on kaže da je njemu oduzet rokovnik u kojem je on vodio evidenciju, da se ne može sjetiti šta je to bilo. Mnoge sam molio da mi pomognu. Međutim, sve je to ostalo samo na mojoj molbi. Nikakavog odgovora nikad, i nikad ga dosad nisam našao.“
Za sinom Draganom traga i Smilja Mitrović. On je nestao na području Donjeg Vakufa 1995. godine:
„Ja idem s tim ciljem da pronađem. I molim Boga da me sačuva samo da ga pronađem. Ja za to živim. Otac mu je umro zbog toga. Nije mogao podnijeti tu tragediju da nema to jedno jedino dijete - koje smo mi sebi rodili, nismo nikom drugom.“
Gurnuti u stranu
Da je svako pitanje u Bosni i Hercegovini ispolitizovano pokazuje i primjer nestalih osoba. Gotovo nevjerovatno zvuči činjenica da se i porodice nestalih svakodnevno koriste u dnevno-političke svrhe.
Da je to tako pokazuje i činjenica da Parlament Bosne i Hercegovine nije prihvatio izmjene i dopune Zakona o nestalim osobama koji predviđa osnivanje fonda za nestale. Tome su se protivili poslanici iz Republike Srpske.
Kao razlog navode to što se osnivanjem fonda nadležnosti entiteta prenose na državu. Zoran Koprivica, delegat u Domu naroda državnog Parlamenta:
„Mislimo da postojeći zakon predstavlja sasvim dovoljan institucionalni okvir i da sve ono što je njime regulisano je sasvim dovoljno.“
Koliko je važno pitanje osnivanja fonda za nestale osobe najbolje svjedoči podatak da bi time na jednak način porodice nestalih i u socijalnom smislu bile zbrinute.
A da se nestali i njihove porodice koriste u dnevno-političke svrhe i da država o njima ne brine potvrđuju i u Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovini, koji je osnovan prije godinu dana i koji je objedinio dotadašnje entitetske komisije za traženje nestalih osoba.
Nedostatak informacija
Član kolegija direktora Instituta Marko Jurišić to poredi sa dijelom govora novog hrvatskog predsjednika u kojem je apostrofirao pitanje nestalih osoba:
„Ima se osjećaj da su članovi obitelji nestalih osoba gurnuti ustranu, prepušteni sami sebi - i da bi mnogi htjeli da se taj problem jednostavno stavi pod tepih.“
Zabrinjavajući podatak je da je ključni problem u procesu traženja nestalih osoba u Bosni i Hercegovini isti kao i prije nekoliko godina, a danas još više izražen.
To je nedostatak relevantnih informacija o lokacijama masovnih i pojedinačnih grobnica. Informacije se dobijaju od policije, tužilaštava, obavještajnih institucija i povratnika. Paradoks je, kaže Jurišić, da što više izlaze na teren i vrše probna kopanja, sve je manji broj ekshumiranih žrtava:
„Mi smo prošli puta 353 puta izašli na teren, a ekshumirali smo samo 536 posmrtnih ostataka žrtava rata. Sve je teže i teže pronaći pravu, validnu informaciju o lokacijama grobnica - i to je problem koji će biti u budućnosti sve više i više izražen.“
U Institutu za nestale osobe navode da im poteškoće zadaju i tužioci od kojih i po nekoliko mjeseci čekaju naredbu da se izvrši ekshumacija. Problem je i to što svjedoci ubijanja i zakopovanja tijela ne žele otkriti gdje se nalaze neke od grobnica.
Sve to ne samo da usporava traženje nestalih već i dovodi do toga da niko u Bosni i Hercegovini ne može prognozirati kada će biti završen proces traženja nestalih osoba. Istovremeno, pretpostavka je da neki od njih nikada neće biti pronađeni.
* * *
Pročitajte ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
Petković se ogradio od zločina vojnika HVO pod njegovim zapovjedništvom
Održana konferencija o procjeni nasljeđa Haškog tribunala
Počela izrada strategije tranzicijske pravde
Zvornik: Povratnici čekaju optužnice protiv počinilaca zločina
Nova neuspela potraga za Mladićem
* * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Posljednji primjer za to je neusvajanje izmjena Zakona o nestalim osobama BiH, kojim je predviđalo osnivanje fonda za nestale, kojim bi na jednak način porodice nestalih bile socijalno zbrinute. Tome su se u Parlamentu BiH usprotivili poslanici iz Republike Srpske, koji smatraju da se time prenose nadležnosti s entiteta na državu.
Među onima koji već godinama pokušavaju da dođu do bilo kakve informacije je i Senahid Porobić. Njegov sin Vedad ubijen je u maju 1992. godine u Derventi i bačen sa mosta u rijeku. Senahid je bio očevidac ubistva sina. 18 godina bezusupješno pokušava da sazna gdje je Vedad zakopan:
„Poslije toga, čim se moglo preći preko mosta pješke, otišao sam u Derventu, a onda zam zovnuo Jovu Jevtića, pitao sam i njega, jer on je vodio evidenciju, da li zna o mom Vedi. Međutim, on kaže da je njemu oduzet rokovnik u kojem je on vodio evidenciju, da se ne može sjetiti šta je to bilo. Mnoge sam molio da mi pomognu. Međutim, sve je to ostalo samo na mojoj molbi. Nikakavog odgovora nikad, i nikad ga dosad nisam našao.“
Za sinom Draganom traga i Smilja Mitrović. On je nestao na području Donjeg Vakufa 1995. godine:
„Ja idem s tim ciljem da pronađem. I molim Boga da me sačuva samo da ga pronađem. Ja za to živim. Otac mu je umro zbog toga. Nije mogao podnijeti tu tragediju da nema to jedno jedino dijete - koje smo mi sebi rodili, nismo nikom drugom.“
Gurnuti u stranu
Da je svako pitanje u Bosni i Hercegovini ispolitizovano pokazuje i primjer nestalih osoba. Gotovo nevjerovatno zvuči činjenica da se i porodice nestalih svakodnevno koriste u dnevno-političke svrhe.
Da je to tako pokazuje i činjenica da Parlament Bosne i Hercegovine nije prihvatio izmjene i dopune Zakona o nestalim osobama koji predviđa osnivanje fonda za nestale. Tome su se protivili poslanici iz Republike Srpske.
Kao razlog navode to što se osnivanjem fonda nadležnosti entiteta prenose na državu. Zoran Koprivica, delegat u Domu naroda državnog Parlamenta:
„Mislimo da postojeći zakon predstavlja sasvim dovoljan institucionalni okvir i da sve ono što je njime regulisano je sasvim dovoljno.“
Koliko je važno pitanje osnivanja fonda za nestale osobe najbolje svjedoči podatak da bi time na jednak način porodice nestalih i u socijalnom smislu bile zbrinute.
A da se nestali i njihove porodice koriste u dnevno-političke svrhe i da država o njima ne brine potvrđuju i u Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovini, koji je osnovan prije godinu dana i koji je objedinio dotadašnje entitetske komisije za traženje nestalih osoba.
Nedostatak informacija
Član kolegija direktora Instituta Marko Jurišić to poredi sa dijelom govora novog hrvatskog predsjednika u kojem je apostrofirao pitanje nestalih osoba:
„Ima se osjećaj da su članovi obitelji nestalih osoba gurnuti ustranu, prepušteni sami sebi - i da bi mnogi htjeli da se taj problem jednostavno stavi pod tepih.“
"Ima se osjećaj da su članovi obitelji nestalih osoba gurnuti ustranu, prepušteni sami sebi - i da bi mnogi htjeli da se taj problem jednostavno stavi pod tepih."
To je nedostatak relevantnih informacija o lokacijama masovnih i pojedinačnih grobnica. Informacije se dobijaju od policije, tužilaštava, obavještajnih institucija i povratnika. Paradoks je, kaže Jurišić, da što više izlaze na teren i vrše probna kopanja, sve je manji broj ekshumiranih žrtava:
„Mi smo prošli puta 353 puta izašli na teren, a ekshumirali smo samo 536 posmrtnih ostataka žrtava rata. Sve je teže i teže pronaći pravu, validnu informaciju o lokacijama grobnica - i to je problem koji će biti u budućnosti sve više i više izražen.“
U Institutu za nestale osobe navode da im poteškoće zadaju i tužioci od kojih i po nekoliko mjeseci čekaju naredbu da se izvrši ekshumacija. Problem je i to što svjedoci ubijanja i zakopovanja tijela ne žele otkriti gdje se nalaze neke od grobnica.
Sve to ne samo da usporava traženje nestalih već i dovodi do toga da niko u Bosni i Hercegovini ne može prognozirati kada će biti završen proces traženja nestalih osoba. Istovremeno, pretpostavka je da neki od njih nikada neće biti pronađeni.
* * *
Pročitajte ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
Petković se ogradio od zločina vojnika HVO pod njegovim zapovjedništvom
Održana konferencija o procjeni nasljeđa Haškog tribunala
Počela izrada strategije tranzicijske pravde
Zvornik: Povratnici čekaju optužnice protiv počinilaca zločina
Nova neuspela potraga za Mladićem
* * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)