Posljednjih dana zaoštrava se politička retorika u Crnoj Gori, pošto sve teže međusobne optužbe pljušte na relaciji vladajuća Demokratska partije socijalista (DPS) i najjači opozicioni savez Demokratski front (DF). Koliko sve to dodatno podiže tenzije i produbljuje aktuelnu političku i parlamentarnu krizu u Crnoj Gori, sužavajući manevarski prostor za djelovanje takozvane građanske opozicije?
Od bivšeg premijera i lidera vladajuće DPS-a Mila Đukanovića stižu nove, oštrije optužbe na račun onog dijela opozicije kojeg Đukanović smatra eksponentima proruske politike u Crnoj Gori. Ciljajući na najjači opozicioni savez – DF, čija se dva lidera sumnjiče da su učestvovali u pokušaju državnog udara na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 16. oktobra 2016. godine, Milo Đukanović, ne birajući riječi, okrivio ih je da pokušavaju instalirati marionetsku vlast u državi.
"Oni su pokušali da trguju državom. Pokušali su da prodaju državu tuđim interesima a za šaku moskovskih dolara. Treba biti bezočan, beskrupulozan, treba biti izdajnik pa trgovati sa tim", istakao je Đukanović.
Donedavni premijer i prvi čovjek vladajućeg DPS-a, nastavio je u sličnom tonu i sa optužbama za zavjereništvo, ocjenjujući kako se Crna Gora našla na liniji vatre između Istoka i Zapada, što se mjesecima manifestuje "upornim pokušajima proruskih opozicionih političkih snaga, da Crnu Goru odvrate sa prozapadnog puta".
"To je bio razlog zbog čega se 16. oktobar, u vrijeme parlamenarnih izbora, pokušao iskoristiti da se svrgne, na bilo koji način, aktuelna državna vlast u Crnoj Gori, da se instalira nova, koja bi bila marionetska vlast, koja bi samo služila tuđim interesima, vrlo precizno – interesima Moskve", riječi su Mila Đukanovića.
Milo Đukanović: Pokušaj instaliranja marionetske vlasti
Međutim, u verbalnom pristupu prema političkom protivniku ništa blaži nijesu u opozicionom DF-u, za koji je Đukanović alfa i omega za sve probleme u koje se Crna Gora duboko zakopala, od političkih, socio-ekonomskih, do bezbjednosnih.
Jedan od lidera DF-a Milan Knežević nedavno je na konferenciji za novinare direktno optužio Đukanovića da stoji iza takozvane afere državni udar, u kojoj je specijalni tužilac Milivoje Katnić upravo Kneževića i Andriju Mandića označio kao saučesnike u tom neuspjelom poduhvatu.
"Sve je lično, i mi znamo da iza svega ovoga stojiš ti, tvoja porodica, tvoji kriminalni prijatelji, rođaci, kumovi i pobratimi. I želim još nešto da mu saopštim, mojim precima je palo u čast, u dio, da se tuku sa Turcima, da se tuku sa Austrougarima, Italijanima i Nijemcima, a meni je pala u dio čast da se borim sa jednim domaćim izrodom, domaćim krvnikom i okupatorom Milom Djukanovićem", naveo je Knežević.
Koliko povišena, gotovo pa ratnička retorika, sa oba politička pola u Crnoj Gori, podiže temperaturu na inače pregrijanoj političkoj sceni i vodi njenoj radikalizaciji i produbljivanju krize u kojoj se Crna Gora našla nakon izbora 16. oktobra, poslije kojih je kompletna opozicija stupila u bojkot parlamenta?
Odgovor smo potražili od Bojana Zekovića iz Krivokapićeve Socijaldemokratske partije (SDP), koja pripada korpusu takozvane građanske opozicije.
"Pojedinim retrogradnim strukturama odgovara radikalizacija retorike i nju koriste, iako je takva retorika višestruko štetna za građane. Đukanović i Knežević, ratujući oštrom retorikom, zapravo se samoodržavaju i žive u jednoj vrsti bizarne simbioze. U atmosferi podignutih tenzija nije teško, posebno u društvu kakvo je naše, sa verbalnog preći na druge oblike nasilja a to može biti veoma opasno", ocjenjuje Zeković.
"DPS i DF nisu budućnost Crne Gore"
Stav podudaran Zekoviću, ima i Jovana Marović, izvršna direktoka nevladine organizacije Politikon mreža. Neprimjeren vokabular, koji se sve češće može čuti i u dijelu opozicije ali i, kako je rekla, dijela DPS-a, ne doprinose smirivanju tenzija u Crnoj Gori.
"Otuda je prijeko potrebno da se svi politički akteri u svojim izjavama fokusiraju na dijalog i iznalaženje rješenja. To sa jedne strane znači, da treba raditi na stvaranju uslova za povratak opozicije u parlament. Treba raditi i na jačanju povjerenja javnosti u rad tužilaštva i drugih državnih organa. Tu vidim značajnu ulogu Evropske unije i njenih dobrih usluga za dovođenje suprotstavljenih strana za, uslovno rečeno, pregovarački sto. Da bismo riješili goruće probleme u društvu, smanjili korupciju, unaprijedili neveselu ekonomsku i socijalnu situaciju – sve strane moraju dati svoj doprinos", ističe Jovana Marović.
Jovana Marović: Treba se fokusirati na dijalog i iznalaženje rješenja (na slici: Skupština Crne Gore)
A jedna od strana, koja se u zaglušujućoj političkoj buci manje čuje, jeste takozvana građanska opozicija.
Bojan Zeković iz SDP-a, ipak, smatra da se manevarski prostor za njeno konstruktivno djelovanje u pronalaženju rješenja krize sužava samo onoliko koliko to ona bude dozvolila.
"Ukoliko prihvatimo da je, kako tvrdi Demokratska partija socijalista, ukazivanje na krađu antidržavni čin, odnosno da je kritika nacionalista u redovima opozicije sumnjiva sa aspekta odnosa prema samom DPS-u, kako to pokušavaju da nametnu jedni i drugi, ne možemo se žaliti na njih. To je već krivica do nas. Mislim da građanska Crna Gora – čiji je jedan dio, strahujući od radikalnih struktura, na žalost, stao, uprkos svim manama, uz vlast – mora shvatiti da su promjene neminovne i da treba preuzeti da ih vodi. Demokratska partija socijalista, svakako, ali ni Demokratski front nijesu budućnost Crne Gore. Oni se nameću samo kao posljedica naše nespremnosti za snažnijim iskorakom", zaključuje Bojan Zeković.