„PodgoričkI berberin“ Zoran Vukčević i njegove kolege Darko i Davor u berbernici u centru Podgorice, nalik na staropodgoričke brijačnice od prije nekoliko decenija, ovih dana dočekuju mušterije.
Osim što su u tom prostoru oživili brijački zanat, enterijerom su oživili i staru Podgoricu i njene oriđinale iz vremena Deja, Makadama, Kina Kultura, Mata Parlova i drugih...
Kada kročite u Barber šop, taj kako ga zovu sveti muški kutak, kao da ste zakoračili u sedamdesete ili osamdesete godine prošlog vijeka i jednu od brijačnica iz tog perioda, kada je i Zoran, kako nam kaže - pekao brijački zanat kod tadašnjih majstora - berbera:
„1975. godine u ulici Novaka Miloševa počeo sam kao učenik berberin u zadruzi Budućnost. Od tada je u meni ostao taj trag, ostala je ta ljepota Podgorice naše stare i druženja tadašnjih. Jako sam se tada radovao svojim počecima, a evo vraćam se tom zanatu danas na velika vrata.“
Dok čekaju svoj red na klupi mušterijama pogled skreće ka staroj pisaćoj mašini, starom berberskom alatu, starim društvenim igrama i fotografijama Titograda, FK ,,Budućnost”, članova ,,Makadama”, te inostranih zvijezda poput ,,Bitlsa”, Elvisa, Merlin Monro, Kerije Granta, Marlona Branda, Alena Delona, Džejmsa Dina ...
Gdje god da se okrenu sve miriše na nostalgiju, kaže Zoran, inače staropodgoričanin:
„Prađed mi je došao ovđe, đed mi je ovđe rođen, otac, ja sam ovđe rođen kao i moj sin i moj unuk. Kada uđete ovdje odmah na ulazu vidite kako je nekada Podgorica izgledala, kako je izgledao divni hotel Crna Gora, tadašnji dućani, kako je izgledala ova ulica. Bilo je siromašno ali opet jako lijepo. Ulice su bile tako široke i čiste čega danas fali – i širine i čistote.“
Od otvaranja brijačnice prije pet mjeseci do danas broj mušterija svakodnevno raste a dolaze iz raznih društvenih slojeva, kaže nam Darko Knežević koji je u Podgoricu stigao iz Leskovca:
„Dolaze nam razni ljudi, od pekara, kuvara, stolara do ljudi iz vlade, banaka, policije... Svi dolaze. Traže razne brade ali sve zavisi od kakvog je materijala brada. Ako je višak materijala onda se i više može postići a ako ima manje onda se i manje postigne. Tu su neke jareće bradice, spartanske brade, brade u kocku, sidraste, brkovi, duži ili kraći.“
Ponekada se desi da mušterija traži previše, povjerava nam se Davor Pejović koji je iako mlad, berberin sa desetogodišnjim radnim iskustvom:
„Pa ima svega ali uglavnom pokušavamo da izađemo u susret svima. Ako već ne može, onda pokušavamo da objasnimo da to ipak ne ide.“
„Stil je u kosi, snaga je u bradi”, poruka je berbernice u koju ponekada zaluta i neka dama...
Žena u brijačnici nije znak za uzbunu, naprotiv, poručuje Zoran:
„Moji berberi stanu sa radom kada uđe dama... Takav je princip u svim vodećim brijačnicama u svijetu, tako je i u Londonu, Parizu, Beogradu, uskoro i u Sarajevu gdje će biti otvorena slična brijačnica. Tada stanu frizeri i berberi, dama se ponudi pićem, imamo i ćebad da je pokrijemo pošto je hladno ovih dana, ponudimo joj liker ili viski da se ugrije.“
Iako se prema damama odnosi kao pravi kavaljer Darko, međutim ima za nijansu konzervativniji odnos kada je prisustvo žena u berbenici u pitanju:
„Saslušamo damu, gospođu, gospođicu, objasnimo da ženama nije zabranjen ulaz ali i da im nije baš mjesto u brijačkom salonu. Neke negoduju, neke se samo nasmeju. Ipak to tako funkcioniše ako hoćemo da se vratimo nekim starim vrednostima. Mene kod frizera kada sam bio dete nije vodila majka nego otac.“
Dok smo bili u gostima kod Zorana Darka i Davora, samo je jedna dama otvorila vrata brijačnice.
Ljubazni Davor joj je objasnio da je vjerovatno pogriješila.
Pomalo zbunjena ali uz osmjeh, pozdravila nas je i produžila svojim putem.