Autor: Goran Jungvirth
(Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Žalbeno vijeće Haškog suda smanjilo je kaznu bivšem zapovjedniku Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske bosanskih Srba Dragomiru Miloševiću s 33 na 29 godina zatvora zbog zločina počinjenih protiv civilnog stanovništva Sarajeva.
Žalbeno vijeće Haškog suda oslobodilo je Dragomira Miloševića odgovornosti za nekoliko incidenata tijekom kojih su poginuli brojni sarajevski civili, poput odgovornosti za masakr na sarajevskoj tržnici Markale i granatiranja zgrade Bitas 1995. godine, kao i granatiranja tržnice na Baščaršiji 1994. godine. Objašnjenje suca Fausta Pocara (riječima sudske prevoditeljice):
“Žalbeno vijeće zaključuje da, iako bi dokazi u spisu predmeta mogli navesti razumno Pretresno vijeće da zaključi da su granate koje su pogodile buvlju pijacu 22. decembra 1994. najvjerovatnije ispaljene sa teritorije pod kontrolom SRK-a, to je nedovoljno da podrži ovakav zaključak van razumne sumnje. U svjetlu gore pomenutog Žalbeno vijeće djelimično prihvata Miloševićev osmi osnov za žalbu i poništava osuđujuću presudu za incident granatiranja 22. decembra 1994. godine.“
Podsjetimo: potkraj 2007. godine Haški sud je Miloševića osudio na 33 godine jer je vodio kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja Sarajeva, što je imalo za cilj širenje terora među civilnim stanovništvom. Milošević je u kolovozu 1994. godine postao zapovjednik Sarajevsko-romanijskog korpusa naslijedivši Stanislava Galića, koji je ove godine osuđen na doživotni zatvor zbog napada na sarajevske civile:
„Kada je riječ o posrednim dokazima koji se pominju u presudi po žalbi u predmetu Galić, Žalbeno vijeće naglašava da oni ne predstavljaju iscrpnu listu obaveznih faktora koje treba uzeti u obzir, već indikaciju o nekim faktorima koji se mogu uzeti u obzir shodno okolnostima u ovom predmetu.“
Žalbeno vijeće je Miloševića oslobodilo odgovornosti za planiranje i izdavanje naredbi za snajperske incidente:
„Žalbeno vijeće se nije uvjerilo da je Pretresno vijeće utvrdilo van razumne sumnje postojanje radnje koja je potrebna da bi se utvrdio actus reus naređivanja, čime bi se pokazalo da je Milošević dao uputstvo svojim vojnicima da sprovode kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništa u Sarajevu u cjelini.“
No, Žalbeno vijeće je bez razumne sumnje utvrdilo Miloševićevu zapovjednu odgovornost jer nije spriječio i kaznio počinitelje zločina. Vijeće je odbilo žalbu Miloševića da su Vojničko polje, Ali-pašino polje, Dobrinja, Sedrenik, Hrasnica i Marijin dvor bili vojne zone, te utvrdilo da se radilo o civilnom području i da su meta snajperskog djelovanja i granatiranja tokom opsade Sarajeva bili civili:
„Žalbeno vijeće smanjuje kaznu Dragomira Miloševića na 29 godina zatvora, u što se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru u skladu sa pravilom 101 C Pravilnika, nalaže u skladu sa pravilom 103 C i 107 Pravilnika da Milošević ostane u pritvoru Međunarodnog suda dok se ne privede kraju organizovanje njegovog prebacivanja u državu u kojoj će odslužiti kaznu. Gospodine Miloševiću, možete sjesti.“
Za zločine počinjene tokom opsade Sarajeva suditi će se i Radovanu Karadžiću, koji je u pritvoru, te Ratku Mladiću, koji je još uvijek u bijegu.
NEZADOVOLJSTVO PRESUDOM
Autor: Žana Kovačević
Miloševiću je kazna smanjenja zato što mu je skinuta optužba za granatiranje sarajevske tržnice Markale i pokolj u kojem je poginulo 37 ljudi. Utvrđeno je, naime, da je u to vrijeme 1995. godine zapovjednik bio na liječenju u Beogradu. Kako se raegira na smanjenju kaznu u Sarajevu?
Predsjednica Društva za ugrožene narode u BiH Fadila Memišević nezadovoljna presudom jer vjeruje da je Milošević ipak bio odgovoran i za ovaj zločin:
„Ono što su građani Sarajeva preživjeli, to je ušlo u anale istorije i ostaće kao najveći zločin, najveće mučenje civila u opkoljenom gradu. I na kraju-krajeva, sama presuda, odnosno optužnica Radovanu Karadžiću - bila sam u Tribunalu i oni su te sekvence prezentirali u sudnici, gdje se jasno vidi granatiranje i mislim da će ova optužnica protiv Radovana Karadžića potvrditi granatiranje i Markala. Mislim da je Milošević ovdje izuzetno kriv - naravno da sam nezadovoljna kao i svi građani Sarajeva. Njemu je trebalo da bude potvrđena prijašnja izrečena kazna.“
Žalbeno vijeće je Miloševića oslobodilo odgovornosti za planiranje i izdavanje naredbi za snajperske incidente, ali je „bez razumne sumnje“ utvrdilo njegovu komandnu odgovornost jer nije spriječio i kaznio počinioce tih zločina.
Vijeće je odbilo žalbu Miloševića da su Vojničko polje, Ali-pašino polje, Dobrinja, Sedrenik, Hrasnica i Marijin dvor bili vojne zone, te utvrdilo da se radilo o civilnom području i da su meta snajperskog djelovanja i granatiranja tokom opsade Sarajeva bili civili. Među njima i djeca. Prema nekim procjenama, u Sarajevu je tokom opsade ubijeno oko 1.600 djece, a Udruženje „Ubijene djeca Sarajeva“ prikupilo je podatke za njih 520, kaže predsjednik Fikret Grabovica:
„Mislim da je dovoljno samo kad kažem podatak da je na 63 lokacije ubijeno troje i više djece. Nije slučajno da se to dešavalo. Ta djeca, ta nevina bića su ubijana uglavnom u igri, sa igračkama u ruci itd. Znači da to aspolutno nisu primjerene kazne. Zapravo svi ti za počinjene zločine su zaslužili doživotne kazne, posebno kad je u pitanju Milošević.“
Milošević, kao i Galić, osuđen je za, kako se navodi, nasilje čiji je prevashodni cilj bilo širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva, kao i za ubistva i nehumana djela. Tako su na meti napada bile i bolnice. Samo na Opštu bolnicu u Sarajevu palo je oko 200 projektila, a bila je i na stalnoj meti snajpera. Uslovi u bolnicama bili su strašni, prisjeća se direktor Opšte bolnice, dr. Bakir Nakaš:
“Bez tehnologije koja je na raspolaganju savremenim sistemima, bez radiološke dijagnostike, bez laboratorijske dijagnostike, bez grijanja, bez mogućnosti osiguranja redovnog snabdijevanja medicinskim gasovima, lijekovima, energentima.”
I u takvim teškim uslovima dešavala su se čuda, kaže dr. Nakaš:
„Ja sam imao jednu čudnu osobinu da prilikom granatiranja se uvjerim šta je oštećeno. I pošto se moj ured nalazi na trećem katu upravne zgrade, nakon jednog teškog pogotka koji je bio u neposrednoj blizini bolnice, izašao sam ne terasu i sa terase sam ugledao jednog momka od nekih šesnaestak godina koji je skakutao na jednoj nozi, a drugu nogu je nosio u ruci - i visila je na jednom komadu kože. Pritrčali su mu moji ljudi koji su radili na obezbjeđenju zgrade, unijeli ga u salu - ta noga je danas u funkciji, taj momak je živ i zdrav.”
Doživotni zatvor za Stanislava Galića i 29 godina za Dragomira Miloševića najveće su izrečene kazne za opsadu Sarajeva. Pred Haškim tribunalom za zločine počinjene u Sarajevu bio je optužen i Slobodan Milošević, ali je u umro tokom suđenja u martu 2006. godine, nakon čega je proces obustavljen.
Biljana Plavišić, bivša predsjednica Republike Srpske, priznala je krivicu za učešće, između ostalog, u zločinima u Sarajevu pred sudijama Haškog tribunala, nakon čega je osuđena na 11 godina zatvora. Krajem oktobra 2009. godine prijevremeno je puštena na slobodu sa izdržavanje zatvorske kazne u Švedskoj.
* * *
Pročitajte ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
Branioci Karadžića tvrde da im sud duguje honorare
Norac neće tražiti pomilovanje
* * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
(Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Žalbeno vijeće Haškog suda smanjilo je kaznu bivšem zapovjedniku Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske bosanskih Srba Dragomiru Miloševiću s 33 na 29 godina zatvora zbog zločina počinjenih protiv civilnog stanovništva Sarajeva.
Žalbeno vijeće Haškog suda oslobodilo je Dragomira Miloševića odgovornosti za nekoliko incidenata tijekom kojih su poginuli brojni sarajevski civili, poput odgovornosti za masakr na sarajevskoj tržnici Markale i granatiranja zgrade Bitas 1995. godine, kao i granatiranja tržnice na Baščaršiji 1994. godine. Objašnjenje suca Fausta Pocara (riječima sudske prevoditeljice):
“Žalbeno vijeće zaključuje da, iako bi dokazi u spisu predmeta mogli navesti razumno Pretresno vijeće da zaključi da su granate koje su pogodile buvlju pijacu 22. decembra 1994. najvjerovatnije ispaljene sa teritorije pod kontrolom SRK-a, to je nedovoljno da podrži ovakav zaključak van razumne sumnje. U svjetlu gore pomenutog Žalbeno vijeće djelimično prihvata Miloševićev osmi osnov za žalbu i poništava osuđujuću presudu za incident granatiranja 22. decembra 1994. godine.“
Podsjetimo: potkraj 2007. godine Haški sud je Miloševića osudio na 33 godine jer je vodio kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja Sarajeva, što je imalo za cilj širenje terora među civilnim stanovništvom. Milošević je u kolovozu 1994. godine postao zapovjednik Sarajevsko-romanijskog korpusa naslijedivši Stanislava Galića, koji je ove godine osuđen na doživotni zatvor zbog napada na sarajevske civile:
„Kada je riječ o posrednim dokazima koji se pominju u presudi po žalbi u predmetu Galić, Žalbeno vijeće naglašava da oni ne predstavljaju iscrpnu listu obaveznih faktora koje treba uzeti u obzir, već indikaciju o nekim faktorima koji se mogu uzeti u obzir shodno okolnostima u ovom predmetu.“
Žalbeno vijeće je Miloševića oslobodilo odgovornosti za planiranje i izdavanje naredbi za snajperske incidente:
„Žalbeno vijeće se nije uvjerilo da je Pretresno vijeće utvrdilo van razumne sumnje postojanje radnje koja je potrebna da bi se utvrdio actus reus naređivanja, čime bi se pokazalo da je Milošević dao uputstvo svojim vojnicima da sprovode kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništa u Sarajevu u cjelini.“
No, Žalbeno vijeće je bez razumne sumnje utvrdilo Miloševićevu zapovjednu odgovornost jer nije spriječio i kaznio počinitelje zločina. Vijeće je odbilo žalbu Miloševića da su Vojničko polje, Ali-pašino polje, Dobrinja, Sedrenik, Hrasnica i Marijin dvor bili vojne zone, te utvrdilo da se radilo o civilnom području i da su meta snajperskog djelovanja i granatiranja tokom opsade Sarajeva bili civili:
„Žalbeno vijeće smanjuje kaznu Dragomira Miloševića na 29 godina zatvora, u što se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru u skladu sa pravilom 101 C Pravilnika, nalaže u skladu sa pravilom 103 C i 107 Pravilnika da Milošević ostane u pritvoru Međunarodnog suda dok se ne privede kraju organizovanje njegovog prebacivanja u državu u kojoj će odslužiti kaznu. Gospodine Miloševiću, možete sjesti.“
Za zločine počinjene tokom opsade Sarajeva suditi će se i Radovanu Karadžiću, koji je u pritvoru, te Ratku Mladiću, koji je još uvijek u bijegu.
NEZADOVOLJSTVO PRESUDOM
Autor: Žana Kovačević
Miloševiću je kazna smanjenja zato što mu je skinuta optužba za granatiranje sarajevske tržnice Markale i pokolj u kojem je poginulo 37 ljudi. Utvrđeno je, naime, da je u to vrijeme 1995. godine zapovjednik bio na liječenju u Beogradu. Kako se raegira na smanjenju kaznu u Sarajevu?
Predsjednica Društva za ugrožene narode u BiH Fadila Memišević nezadovoljna presudom jer vjeruje da je Milošević ipak bio odgovoran i za ovaj zločin:
„Ono što su građani Sarajeva preživjeli, to je ušlo u anale istorije i ostaće kao najveći zločin, najveće mučenje civila u opkoljenom gradu. I na kraju-krajeva, sama presuda, odnosno optužnica Radovanu Karadžiću - bila sam u Tribunalu i oni su te sekvence prezentirali u sudnici, gdje se jasno vidi granatiranje i mislim da će ova optužnica protiv Radovana Karadžića potvrditi granatiranje i Markala. Mislim da je Milošević ovdje izuzetno kriv - naravno da sam nezadovoljna kao i svi građani Sarajeva. Njemu je trebalo da bude potvrđena prijašnja izrečena kazna.“
Žalbeno vijeće je Miloševića oslobodilo odgovornosti za planiranje i izdavanje naredbi za snajperske incidente, ali je „bez razumne sumnje“ utvrdilo njegovu komandnu odgovornost jer nije spriječio i kaznio počinioce tih zločina.
Vijeće je odbilo žalbu Miloševića da su Vojničko polje, Ali-pašino polje, Dobrinja, Sedrenik, Hrasnica i Marijin dvor bili vojne zone, te utvrdilo da se radilo o civilnom području i da su meta snajperskog djelovanja i granatiranja tokom opsade Sarajeva bili civili. Među njima i djeca. Prema nekim procjenama, u Sarajevu je tokom opsade ubijeno oko 1.600 djece, a Udruženje „Ubijene djeca Sarajeva“ prikupilo je podatke za njih 520, kaže predsjednik Fikret Grabovica:
„Mislim da je dovoljno samo kad kažem podatak da je na 63 lokacije ubijeno troje i više djece. Nije slučajno da se to dešavalo. Ta djeca, ta nevina bića su ubijana uglavnom u igri, sa igračkama u ruci itd. Znači da to aspolutno nisu primjerene kazne. Zapravo svi ti za počinjene zločine su zaslužili doživotne kazne, posebno kad je u pitanju Milošević.“
Milošević, kao i Galić, osuđen je za, kako se navodi, nasilje čiji je prevashodni cilj bilo širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva, kao i za ubistva i nehumana djela. Tako su na meti napada bile i bolnice. Samo na Opštu bolnicu u Sarajevu palo je oko 200 projektila, a bila je i na stalnoj meti snajpera. Uslovi u bolnicama bili su strašni, prisjeća se direktor Opšte bolnice, dr. Bakir Nakaš:
“Bez tehnologije koja je na raspolaganju savremenim sistemima, bez radiološke dijagnostike, bez laboratorijske dijagnostike, bez grijanja, bez mogućnosti osiguranja redovnog snabdijevanja medicinskim gasovima, lijekovima, energentima.”
I u takvim teškim uslovima dešavala su se čuda, kaže dr. Nakaš:
„Ja sam imao jednu čudnu osobinu da prilikom granatiranja se uvjerim šta je oštećeno. I pošto se moj ured nalazi na trećem katu upravne zgrade, nakon jednog teškog pogotka koji je bio u neposrednoj blizini bolnice, izašao sam ne terasu i sa terase sam ugledao jednog momka od nekih šesnaestak godina koji je skakutao na jednoj nozi, a drugu nogu je nosio u ruci - i visila je na jednom komadu kože. Pritrčali su mu moji ljudi koji su radili na obezbjeđenju zgrade, unijeli ga u salu - ta noga je danas u funkciji, taj momak je živ i zdrav.”
Doživotni zatvor za Stanislava Galića i 29 godina za Dragomira Miloševića najveće su izrečene kazne za opsadu Sarajeva. Pred Haškim tribunalom za zločine počinjene u Sarajevu bio je optužen i Slobodan Milošević, ali je u umro tokom suđenja u martu 2006. godine, nakon čega je proces obustavljen.
Biljana Plavišić, bivša predsjednica Republike Srpske, priznala je krivicu za učešće, između ostalog, u zločinima u Sarajevu pred sudijama Haškog tribunala, nakon čega je osuđena na 11 godina zatvora. Krajem oktobra 2009. godine prijevremeno je puštena na slobodu sa izdržavanje zatvorske kazne u Švedskoj.
* * *
Pročitajte ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
Branioci Karadžića tvrde da im sud duguje honorare
Norac neće tražiti pomilovanje
* * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.