Pod izgovorom da su tobože životno ugroženi i da sigurnosna situacija u Sarajevu nije na nivou, parlamentarci iz RS-a, ali i oni iz HDZ-a, u državnom parlamentu i Vijeću ministara, danima ponavljaju kako neće dolaziti na svoja radna mjesta. Iako su im i iz službi sigurnosti poručili da nikakvog razloga za brigu nemaju, većina parlamentaraca i ministara skoro mjesec nije bila na svom random mjestu. Bez obzira na sve, oni će dobiti svoje plate od više hiljada maraka jer im to zakon omogućava.
Sankcije za zastupnike i ministre koji nisu skoro mjesec dana dolazili u Sarajevo na sjednice praktično ne postoje. Oni će, dakle, na kraju ovog mjeseca, primiti svoje plate od nekoliko hiljada konvertibilnih maraka.
Podsjećanja radi, ugroženi majkama i djecom pred državnim parlamentom, mladim ljudima koji su od njih tražili samo da rade svoj posao, zastupnici iz RS, ali i oni iz HDZ-a BiH, tvrdili su danima da se u Sarajevu ne osjećaju sigurno.
U moru priča proisteklih iz mirnih protesta, neke su jako dobro poslužile za zbrajanje političkih poena, poput one o talačkoj krizi u kojoj su srpski zastupnici bili najugroženiji, do tvrdnji predsjedavajućeg Vijeća ministara da se desio pokušaj njegovog ubistva.
Sve to, pa i činjenica da će i za takve izjave biti dobro plaćeni, govori samo za sebe.
Možda je najbolja reakcija na sve to izjava muzičara Brane Jakubovića:
“Mi ne rušimo ništa. Mi samo tražimo na najkonstruktivniji način da ljudi koje plaćamo, zapošljavamo i koje smo izabrali dođu i da rade svoj posao. Ja ne znam nijednog privatnika koji moli svoje radnike da dođu sutradan na posao“, kaže Jakubović.
Ivica Čavar iz Centra civilnih inicijativa podsjeća kako ova organizacija već godinama upozorava na neučinkovitost državne vlasti, i objašnjava:
„Trenutno nema nikakvih zakonskih niti poslovničkih mogućnosti da se sankcioniraju oni zastupnici i delegati koji ne dolaze na posao u PSBiH. Sukladno Zakonu o radu, svi uposleni bi trebali raditi osam sati dnevno ili 40 sata tjedno. Međutim, zanimljivo je kada su u pitanju zastupnici i delegati da njihov rad nije samo unutar zgrade PSBiH, već, a oni to često ističu, imaju obveze i unutar svoje izborne baze, međunarodne aktivnosti itd.“
Upravo se na ove mogućnosti danas oslanjaju oni koji su javno govorili kako u Sarajevo na posao doći neće. Predsjedavajući Doma naroda državnog parlamenta Ognjen Tadić, inače član SDS-a, jedini se danas javio na službeni telefon i odgovorio na pitanje hoće li uzeti platu na kraju ovog mjeseca:
„Šta znači nisu radili? Da li ja sada radim? Poslanici i delegati rade, i to vrlo aktivno. Nije tačno da oni ne rade svoj posao. Poslanici i delagati nisu službenici kojima je radno mjesto vezano za sjedište PS. Oni poslanici koji imaju podršku birača iz RS rade ono što od njih očekuju građani RS.“
Tadić: Ne znam. Je li Vi raspravljate sa mnom ili postavljate pitanje?
RSE: Postavljam vam pitanje – da li su oni vaši građani?
Tadić: Ne znam da li su oni bili tamo.
A prvi čovjek Vijeća ministara Vjekoslav Bevanda, koji nakon što je pobjegao kroz stražnji izlaz zgrade institucija BiH, tamo se više nije vraćao. Na pitanje hoće li biti plata za one koji ne rade ovako odgovara:
„Ja ne znam, možda se kriva slika stvara. Ja barem znam za članove Vijeća ministara da su oni radili u svojim kabinetima.“
„Oni će sasvim sigurno dobiti platu. Čak neko treba da im bude zahvalan, koliko vidim, da treba da su svi zahvalni što će oni doći na kraju na svoje radno mjesto. To je apsurd svih apsurda. Vidim da je gospođica Pandurević podnijela sudu za naknade za navodni pretprpeljni strah, dakle još će tražiti sigurno neke apanaže na to, tako da ja očekujem da ne samo da će dobiti svojih šet, sedam hiljada nego da će dobiti i još neke odštete za pretrpljeni strah“, komentariše novinar magazina Buka Dragan Bursać.
Podsjetimo, parlamentarci u BiH imaju najveća primanja u regiji. Neki od njih mjesečno inkasiraju i sedam hiljada maraka. Nije riječ samo o osnovnoj plati, već i o primanjima za rad u komisijama, novcu za odvojeni život, za prevoz i još mnogo toga.
Očito ni sve ove pogodnosti nisu nikada bile dovoljne da se ozbiljno late svog posla.
No, niko od ugroženih parlamentaraca nije do sada odbio ni luksuzni auto ili novac za odvojeni život u gradu u kom se ne osjećaju dobro.
„Oni su do sada navikli da u sistemu kakav je bosanskohercegovački, za to ne snose nikakvu odgovornost niti posljedice. Čak naprotiv, u jednom dobrom dijelu onog tvrdog, nacionalnog biračkog dijela to im diže cijenu. Oni mogu da se ponašaju na takav način bez obzira na svu nemoralnost i jedan bahat odnos i prema građanima, ali i prema odgovornostima i obavezama koje se nalaze u domenu njihovog rada“, zaključuje analitičarka iz Banje Luke Tanja Topić.
Sankcije za zastupnike i ministre koji nisu skoro mjesec dana dolazili u Sarajevo na sjednice praktično ne postoje. Oni će, dakle, na kraju ovog mjeseca, primiti svoje plate od nekoliko hiljada konvertibilnih maraka.
Podsjećanja radi, ugroženi majkama i djecom pred državnim parlamentom, mladim ljudima koji su od njih tražili samo da rade svoj posao, zastupnici iz RS, ali i oni iz HDZ-a BiH, tvrdili su danima da se u Sarajevu ne osjećaju sigurno.
U moru priča proisteklih iz mirnih protesta, neke su jako dobro poslužile za zbrajanje političkih poena, poput one o talačkoj krizi u kojoj su srpski zastupnici bili najugroženiji, do tvrdnji predsjedavajućeg Vijeća ministara da se desio pokušaj njegovog ubistva.
Sve to, pa i činjenica da će i za takve izjave biti dobro plaćeni, govori samo za sebe.
Možda je najbolja reakcija na sve to izjava muzičara Brane Jakubovića:
“Mi ne rušimo ništa. Mi samo tražimo na najkonstruktivniji način da ljudi koje plaćamo, zapošljavamo i koje smo izabrali dođu i da rade svoj posao. Ja ne znam nijednog privatnika koji moli svoje radnike da dođu sutradan na posao“, kaže Jakubović.
Ivica Čavar iz Centra civilnih inicijativa podsjeća kako ova organizacija već godinama upozorava na neučinkovitost državne vlasti, i objašnjava:
„Trenutno nema nikakvih zakonskih niti poslovničkih mogućnosti da se sankcioniraju oni zastupnici i delegati koji ne dolaze na posao u PSBiH. Sukladno Zakonu o radu, svi uposleni bi trebali raditi osam sati dnevno ili 40 sata tjedno. Međutim, zanimljivo je kada su u pitanju zastupnici i delegati da njihov rad nije samo unutar zgrade PSBiH, već, a oni to često ističu, imaju obveze i unutar svoje izborne baze, međunarodne aktivnosti itd.“
Upravo se na ove mogućnosti danas oslanjaju oni koji su javno govorili kako u Sarajevo na posao doći neće. Predsjedavajući Doma naroda državnog parlamenta Ognjen Tadić, inače član SDS-a, jedini se danas javio na službeni telefon i odgovorio na pitanje hoće li uzeti platu na kraju ovog mjeseca:
„Šta znači nisu radili? Da li ja sada radim? Poslanici i delegati rade, i to vrlo aktivno. Nije tačno da oni ne rade svoj posao. Poslanici i delagati nisu službenici kojima je radno mjesto vezano za sjedište PS. Oni poslanici koji imaju podršku birača iz RS rade ono što od njih očekuju građani RS.“
Ognjen Tadić
RSE: Da li znate da je pred Parlamentom BiH ovih dana, odnosno tu noć koja je po vama sporna, bilo ljudi iz Banje Luke? Jesu li oni iz RS? Da li znate da je bilo ljudi iz Istočnog Sarajeva? Jesu li oni također vaši građani?Tadić: Ne znam. Je li Vi raspravljate sa mnom ili postavljate pitanje?
RSE: Postavljam vam pitanje – da li su oni vaši građani?
Tadić: Ne znam da li su oni bili tamo.
A prvi čovjek Vijeća ministara Vjekoslav Bevanda, koji nakon što je pobjegao kroz stražnji izlaz zgrade institucija BiH, tamo se više nije vraćao. Na pitanje hoće li biti plata za one koji ne rade ovako odgovara:
„Ja ne znam, možda se kriva slika stvara. Ja barem znam za članove Vijeća ministara da su oni radili u svojim kabinetima.“
„Oni će sasvim sigurno dobiti platu. Čak neko treba da im bude zahvalan, koliko vidim, da treba da su svi zahvalni što će oni doći na kraju na svoje radno mjesto. To je apsurd svih apsurda. Vidim da je gospođica Pandurević podnijela sudu za naknade za navodni pretprpeljni strah, dakle još će tražiti sigurno neke apanaže na to, tako da ja očekujem da ne samo da će dobiti svojih šet, sedam hiljada nego da će dobiti i još neke odštete za pretrpljeni strah“, komentariše novinar magazina Buka Dragan Bursać.
Podsjetimo, parlamentarci u BiH imaju najveća primanja u regiji. Neki od njih mjesečno inkasiraju i sedam hiljada maraka. Nije riječ samo o osnovnoj plati, već i o primanjima za rad u komisijama, novcu za odvojeni život, za prevoz i još mnogo toga.
Očito ni sve ove pogodnosti nisu nikada bile dovoljne da se ozbiljno late svog posla.
No, niko od ugroženih parlamentaraca nije do sada odbio ni luksuzni auto ili novac za odvojeni život u gradu u kom se ne osjećaju dobro.
„Oni su do sada navikli da u sistemu kakav je bosanskohercegovački, za to ne snose nikakvu odgovornost niti posljedice. Čak naprotiv, u jednom dobrom dijelu onog tvrdog, nacionalnog biračkog dijela to im diže cijenu. Oni mogu da se ponašaju na takav način bez obzira na svu nemoralnost i jedan bahat odnos i prema građanima, ali i prema odgovornostima i obavezama koje se nalaze u domenu njihovog rada“, zaključuje analitičarka iz Banje Luke Tanja Topić.