Claire Bigg, priredio Nedim Dervišbegović
Promjena pasoša radi takmičenja pod zastavom druge zemlje je dugogodišnja praksa među sportistima, ali kako kako se približava početak Olimpijskih igara u Londonu, broj takvih slučajeva izaziva sve više pažnje.
Posebno se to odnosi na tim domaćina koji je došao pod lupu zbog nezabilježenog broja vrbovanja sportista iz drugih zemalja koji će se takmičiti pod zastavom Velike Britanije.
Među njima su i Yamile Aldama, kubanska troskokašica koja se takmičila za Sudan na Olimpijadi u Atini 2004. godine, Shara Proctor, troskokašica koja je rođena na otoku Anguilla u Karibima koji ima status britanske prekomorske teritorije, i biciklista Philip Hindes koji je rođen u Njemačkoj.
U britanskom timu je također i troje atletičara koji su rođeni u Sjedinjenim državama: trkači na 400 metara Michael Bingham i Shana Cox te sprinterka na 100 metara sa preponama Tiffany Porter.
Kritičari ove sportiste nazivaju "plastičnim Britancima" ali ova praksa je prisutna i u drugim zemljama, kao što je nekoliko bivših sovjetskih republika koje predvodi naftom bogati Azerbejdžan.
Više od polovine od preko 50 sportista koji će predstavljati ovu južnokavkasku državu su naturalizovani državljani.
Azerbejdžan je prošle godine Bugarskoj platio više od 500.000 dolara kako bi dvoje mladih bugarskih dizača tegova nastupili pod njegovom zastavom, ali su problemi nastali kada je Bugarska tražila dodatno plaćanje jer je tvrdila da prvobitni dogovor nije predviđao nastup na ovogodišnjoj Olimpijadi.
Nakon nekoliko mjeseci natezanja tokom kojih je prijetila da će blokirati njihov nastup, Bugarska je na kraju ipak dozvolilia Bojanki Kostovoj i Valentinu Hristovom da se takmiče za Azerbejdžan na londonskim igrama.
Pasoši i imena
I dok se davanje državljanstva uspješnim sportistima pokazalo kao efikasan način da se podigne sportski rejting, nekim navijačima se to ne sviđa. Mnogi od njih kažu da to doprinosi komercijalizaciji sporta te da ne osjećaju nikakvu emotivnu vezu sa tim "uvezenim" sportistima.
Predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Jacques Rogge je u martu rekao da neki sportisti imaju legitimne razloge za mijenjanje državljanstva, uključujući porodične razloge ili nedostatak finansijske podrške u zemljama u kojima su rođeni.
"Imam određene rezerve u nekim slučajevima kada sportisti kojima očigledno ne nedostaje podrška od sportskih i političkih vlasti žele promijeniti državljanstvo. Mi se tome ne možemo protiviti jer je to stvar suvereniteta, ali reći ću vam vrlo otvoreno: ja to ne volim," rekao je Rogge.
I Kazahstan, još jedna bivša sovjetska republika, sve više se oslanja na sportiste koji su rođeni u drugim zemljama.
Pet ruskih tenisera je prešlo pod kazahstansku zastavu 2008. godine: Jaroslava Švedova, Galina Voskobojeva, Andrej Golubev, Juri Šhukin i Mihail Kukuškin. Još dvoje je preselilo u Almati 2011. i 2012. godine, Ksenija Pervak i Julija Putinceva.
Pored toga, čak četvero kineskih dizača tegova će nastupati za Kazahstan u Londonu: Maja Maneza, Zulfija Činšanlo, Arli Čontai i Farhad Harki. Pored pasoša, sve četvero je uzelo i imena koja zvuče kao kazahstanska.
Ovi dizači tegova su se već istakli na međunarodnim takmičenjima i Kazahstan se nada da će zabilježiti još nekoliko pobjeda u Londonu.
Navijači
Mendihan Tapsiruli, trener kazahstanskog državnog tima u dizanju tegova, kaže da sportisti koji nisu rođeni u Kazahstanu pomažu da se populariziraju sportovi koji su još uvijek relativno nepoznati u toj centralnoazijskoj državi.
"Doveli smo ove kineske sportiste kako bismo podigli takmičarski nivo u Kazahstanu. Oni će ohrabriti omladinu da se počne baviti teškom atletikom. Mnogi mladi Kazahstanci su se počeli baviti težim dizačkim sportovima nakon pobjede Maje Maneze i Zulfije Činšanlo. Posljednje dvoje sportista koji su došli, Arli Čontai i Farhad Harki, su također veoma snažni. Oboje su sposobni osvojiti medalje u Londonu," kazao je Tapsiruli.
Međutim, nisu svi Kazahstanci oduševljeni.
Mnogi kažu da bi se njihova zemlja, umjesto što troši novac na strane sportiste, trebala posvetiti treniranju mladih Kazahstanaca i razvijanju sportskih objekata u zemlji.
Neki, također, osjećaju da bi Kazahstan trebali predstavljati sportisti koji su rođeni i odrasli u toj zemlji.
"Čak iako Čontai i Harki osvoje zlatne medalje, navijači neće priznati njihovu pobjedu jer su oni za nas stranci," smatra sportski novinar Rauan Okas.
Neke sportske zvijezde su ipak odoljele trendu i odbile unosne ugovore u zamjenu sa promjenu državljanstva.
Kosovska džudašica Majlinda Keljmendi je jedna od njih.
Međunarodni olimpijski komitet joj nije dozvolio nastup pod zastavom Kosova i Azerbejdžan je Keljmendi ponudio nastup u okviru njegovog tima.
Ona je to ipak odbila i na Olimpijadi će nastupiti u sastavu tima Albanije, kao jedina sportašica sa Kosova koja će se boriti za medalju.
Promjena pasoša radi takmičenja pod zastavom druge zemlje je dugogodišnja praksa među sportistima, ali kako kako se približava početak Olimpijskih igara u Londonu, broj takvih slučajeva izaziva sve više pažnje.
Posebno se to odnosi na tim domaćina koji je došao pod lupu zbog nezabilježenog broja vrbovanja sportista iz drugih zemalja koji će se takmičiti pod zastavom Velike Britanije.
Među njima su i Yamile Aldama, kubanska troskokašica koja se takmičila za Sudan na Olimpijadi u Atini 2004. godine, Shara Proctor, troskokašica koja je rođena na otoku Anguilla u Karibima koji ima status britanske prekomorske teritorije, i biciklista Philip Hindes koji je rođen u Njemačkoj.
U britanskom timu je također i troje atletičara koji su rođeni u Sjedinjenim državama: trkači na 400 metara Michael Bingham i Shana Cox te sprinterka na 100 metara sa preponama Tiffany Porter.
Kritičari ove sportiste nazivaju "plastičnim Britancima" ali ova praksa je prisutna i u drugim zemljama, kao što je nekoliko bivših sovjetskih republika koje predvodi naftom bogati Azerbejdžan.
Više od polovine od preko 50 sportista koji će predstavljati ovu južnokavkasku državu su naturalizovani državljani.
Azerbejdžan je prošle godine Bugarskoj platio više od 500.000 dolara kako bi dvoje mladih bugarskih dizača tegova nastupili pod njegovom zastavom, ali su problemi nastali kada je Bugarska tražila dodatno plaćanje jer je tvrdila da prvobitni dogovor nije predviđao nastup na ovogodišnjoj Olimpijadi.
Nakon nekoliko mjeseci natezanja tokom kojih je prijetila da će blokirati njihov nastup, Bugarska je na kraju ipak dozvolilia Bojanki Kostovoj i Valentinu Hristovom da se takmiče za Azerbejdžan na londonskim igrama.
Pasoši i imena
I dok se davanje državljanstva uspješnim sportistima pokazalo kao efikasan način da se podigne sportski rejting, nekim navijačima se to ne sviđa. Mnogi od njih kažu da to doprinosi komercijalizaciji sporta te da ne osjećaju nikakvu emotivnu vezu sa tim "uvezenim" sportistima.
Predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Jacques Rogge je u martu rekao da neki sportisti imaju legitimne razloge za mijenjanje državljanstva, uključujući porodične razloge ili nedostatak finansijske podrške u zemljama u kojima su rođeni.
Jaroslava Švedova, teniserka porijeklom iz Rusije nastupa za Kazahstan
Ali neki, kazao je on, samo nastoje da dobro zarade od Olimpijade."Imam određene rezerve u nekim slučajevima kada sportisti kojima očigledno ne nedostaje podrška od sportskih i političkih vlasti žele promijeniti državljanstvo. Mi se tome ne možemo protiviti jer je to stvar suvereniteta, ali reći ću vam vrlo otvoreno: ja to ne volim," rekao je Rogge.
I Kazahstan, još jedna bivša sovjetska republika, sve više se oslanja na sportiste koji su rođeni u drugim zemljama.
Pet ruskih tenisera je prešlo pod kazahstansku zastavu 2008. godine: Jaroslava Švedova, Galina Voskobojeva, Andrej Golubev, Juri Šhukin i Mihail Kukuškin. Još dvoje je preselilo u Almati 2011. i 2012. godine, Ksenija Pervak i Julija Putinceva.
Pored toga, čak četvero kineskih dizača tegova će nastupati za Kazahstan u Londonu: Maja Maneza, Zulfija Činšanlo, Arli Čontai i Farhad Harki. Pored pasoša, sve četvero je uzelo i imena koja zvuče kao kazahstanska.
Ovi dizači tegova su se već istakli na međunarodnim takmičenjima i Kazahstan se nada da će zabilježiti još nekoliko pobjeda u Londonu.
Navijači
Mendihan Tapsiruli, trener kazahstanskog državnog tima u dizanju tegova, kaže da sportisti koji nisu rođeni u Kazahstanu pomažu da se populariziraju sportovi koji su još uvijek relativno nepoznati u toj centralnoazijskoj državi.
"Doveli smo ove kineske sportiste kako bismo podigli takmičarski nivo u Kazahstanu. Oni će ohrabriti omladinu da se počne baviti teškom atletikom. Mnogi mladi Kazahstanci su se počeli baviti težim dizačkim sportovima nakon pobjede Maje Maneze i Zulfije Činšanlo. Posljednje dvoje sportista koji su došli, Arli Čontai i Farhad Harki, su također veoma snažni. Oboje su sposobni osvojiti medalje u Londonu," kazao je Tapsiruli.
Zastave zemalja učesnica OI u centru Londona
Međutim, nisu svi Kazahstanci oduševljeni.
Mnogi kažu da bi se njihova zemlja, umjesto što troši novac na strane sportiste, trebala posvetiti treniranju mladih Kazahstanaca i razvijanju sportskih objekata u zemlji.
Neki, također, osjećaju da bi Kazahstan trebali predstavljati sportisti koji su rođeni i odrasli u toj zemlji.
"Čak iako Čontai i Harki osvoje zlatne medalje, navijači neće priznati njihovu pobjedu jer su oni za nas stranci," smatra sportski novinar Rauan Okas.
Neke sportske zvijezde su ipak odoljele trendu i odbile unosne ugovore u zamjenu sa promjenu državljanstva.
Kosovska džudašica Majlinda Keljmendi je jedna od njih.
Međunarodni olimpijski komitet joj nije dozvolio nastup pod zastavom Kosova i Azerbejdžan je Keljmendi ponudio nastup u okviru njegovog tima.
Ona je to ipak odbila i na Olimpijadi će nastupiti u sastavu tima Albanije, kao jedina sportašica sa Kosova koja će se boriti za medalju.