Razmjena oštro intoniranih saopštenja ministarstava spoljnih poslova Rusije i Crne Gore, u čijem fokusu je pitanje – da li se Rusija kontinuirano i uporno miješa u unutrašnje političke prilike u Crnoj Gori, pokazuju da se diplomatski odnosi dvije zemlje nalaze na izuzetno niskom nivou.
Na prvi potencijalni konkretan dokaz o umiješanosti ruskog vojnog oficira u navodni pokušaj oružanog puča u Crnoj Gori, reagovalo je rusko Ministarstvo spoljnih poslova čija je portparolka Marija Zaharova saopštila da su tvrdnje o miješanju Rusije u unutrašnje stvari Crne Gore potpuno neosnovane.
Zaharova je optužila crnogorsku Vladu da se pridružila korišćenju optužujućih teza SAD-a i EU o djelovanju Moskve. Crnogorsko Ministarstvo spoljnih poslova je ocijenilo da Moskva neargumentovano odgovara na saznanja da postoji kontinuirano miješanje Rusije u unutrašnja pitanja Crne Gore, pritom navodeći primjere iz prakse – o podršci Moskve antiustavnim političkim aktivnostima u Crnoj Gori, otvorenom favorizovanju jedne opozicione grupacije, te sugestije sa visokih zvaničnih adresa Rusije o tome šta su spoljnopolitički interesi Crne Gore.
Marija Zaharova
Slična situacija je bila i 2014. godine, nakon posjete crnogorskog premijera Vašingtonu i saopštenja Ministarstva spoljnih poslova Rusije u kome je stajalo da je "u svojim nastupima Milo Đukanović dopustio i neprijateljske izjave na račun Rusije...".
Upravo taj događaj, spoljnopolitički analitičar Boško Jakšić smatra prekretnicom u odnosima Crne Gore i Rusije.
"Nesumnjivo od trenutka kada je tadašnji premijer u Americi najavio želju Crne Gore da se pridruži NATO, da je otvoren jedan kolizioni put između Podgorice i Moskve i od tada prisustvujemo stalnom zaoštravanju koje je dostiglo vrhunac u ovom trenutku. I čini mi se da još od vremena Informbiroa, odnosi na toj relaciji nisu bili tako loši kao što su sada. Što ne znači da se neće i dalje zaoštravati", ukazuje Jakšić za RSE.
Boško Jakić ocjenjuje da bi u sadašnjim optužbama i kontraoptužbama trebalo više konkretnih dokaza o uplivu Rusije u politiku Crne Gore.
"Imajući u vidu sumnjičenje ili optužbu Crne Gore, da je Rusija otvoreno umiješana u pokušaj destabilizacije zemlje tokom prošlogodišnjih izbora, mislim da su odnosi zaista loši. Ono što nedostaje posmatračima sa strane, poput mene, očekivao bih više nekih konkretnih dokaza o toj umiješanosti. Iako svi znamo i pretpostavljamo, sa jedne strane da je Rusija pokušala da destabilizuje Crnu Goru, a sa druge strane nemamo i teško je naći te konkretne dokaze, osim ukoliko svjedočenja ne budu pokazala da je sve to tako", ističe Jakšić.
Boško Jakšić: Odnosi su zaista loši
Diplomatski sukob Crne Gore i Rusije se uklapa i u globalne tokove, pri čemu je Rusija zainteresovana da ojača svoje prisustvo u Jugoistočnoj Evropi, korišćenjem suptilnih mehanizama meke moći do otvorenih pritisaka na zemlje regiona, da ih spriječi da uđu u NATO ili udalje od Evropske unije.
Prema riječima Jakšića, dalji odnosi Crne Gore i Rusije će zavisiti od predstojećeg dijaloga najvećih sila.
"Pretpostavljam da će se odnosi između Crne Gore i Rusije na neki način normalizovati, ali na jednoj suštinski novoj osnovi. Od onoga kako bude završen dijalog između Donalda Trampa i Vladimira Putina u mnogome će zavisiti i budućnost odnosa između Crne Gore i Rusije. Ako tamo bude dogovora, onda će popustiti i ove sadašnje tenzije koje djeluju veoma napeto", kaže Boško Jakšić.
Retrospektiva diplomatsko-bratskih odnosa
Kako se u javnosti najčešće može čuti, diplomatsko-bratski odnosi Rusije i Crne Gore traju više od 300 godina, ukoliko se zanemare periodi kada je padalo interesovanje Rusije za Balkan.
Ekonomsko-politički interesi Crne Gore i Rusije su bili na svom vrhuncu od 2005. godine kada je najveću izvoznu kompaniju u Crnoj Gori, Kombinat aluminijuma, kupio ruski tajkun Oleg Deripaska. Istovremeno veliki broj ruskih biznismena masovno je počeo da kupuje zemlju i nekretnine u Crnoj Gori, te otvara firme. Crna Gora tada bilježi i ekonomski bum i naglo povećanje cijena nekretnina, naročito prvih godina po obnavljanju nezavisnosti.
Kombinat aluminijuma Podgorica
Međutim, to traje do 2008. godine, kada je započela globalna ekonomska kriza, što je rezultovalo povlačenjem ruskih investitora koji nisu mogli da prodaju svoje nekretnine ni približno za novac koji su uložili u njihovu kupovinu ili izgradnju. Država naknadno preuzima i Kombinat aluminijuma od Deripaske, što rezultira nizom tužbenih zahtjeva.
Kako se zvanična Crna Gora kretala ka članstvu u NATO i Evropskoj uniji, tako su relacije sa Rusijom bile sve dalje. Crna Gora je podržala sankcije EU prema Rusiji, zbog sukoba u Ukrajini.
Posljednjih godina, susreta državnih zvaničnika Rusije i Crne Gore praktično nije ni bilo, a u Moskvi su sve češće boravili lideri opozicionog Demokratskog fronta (DF). Političke aktivnosti DF-a, uperene protiv evroatlantskog puta Crne Gore, otvoreno su podržavane od strane visokih ruskih zvaničnika. Tako se došlo i do snažnih sumnji crnogorskih institucija, da je u pokušaj nasilnog rušenja vlasti u vrijeme parlamentarnih izbora, umiješana i ruska ruka.