Mladi umjetnici Nikšića odlučni su da veliki broj uličnih grafita koji veličaju fašizam, rasizam i homofobiju zamijene - umjetničkim muralima. Umjesto uvredljivih poruka koje dijele i pozivaju na nasilje sada sa fasada Nikšićane i one koji posjete ovaj grad pozdravljaju likovi pjesnika, muzičara i murali sa motivima mira i ljubavi. Ovo je svojevrstan odgovor umjetnika na govor mržnje, a kako je na umjetnički odgovor reagovala drustvena zajednica.
Malu strit art zajednicu koja je ukrašavala fasadu jedne stambene zgrade na glavnoj saobraćajnici koja Nikšić povezuje sa Bosnom i Hercegovinom (BiH) zatekli smo kako grafite usmjerene protiv LGBT zajednice i jedne etničke grupe zamjenjuju muralom sa motivima ljubavi i mudrosti. Kantice sa bojom, četkice, skele, skice i ljetnje sunce...
Iscrtavanje murala
Preko 30 Celzijusa je, ali im visoka temperatura ne smeta, kaže Ivan Radulović glavni umjetnik koji je nacrtao knjige, ružu i stablo kao simbol života. Ovaj profesionalni tatu majstor i student treće godine kriminalistike kaže da je „potpuno svjestan da ne može prekrečiti sve grafite koji pozivaju na nasilje ali se njegove kolege i on trude da pošalju što više pozitivnih poruka. Velika je razlika između crtanja murala i običnog ispisivanja grafita što je najčešće svojevrstan vandalizam, smatra Ivan i objašnjava:
„Najveći motiv nam je to što u Nikšiću vlada mnogo grafita koji nemaju lijepe poruke. A dominiraju oni koji šire mržnju i zbog toga smo odlučili da većinu prekrijemo ljepšim porukama. Dok slikam, osjećam toplinu i vjerujem da radimo nešto što će biti od koristi za cijelu društvenu zajednicu. Vidjećemo kako će se nastaviti.“
Problem grafita mržnje i upotreba zidova kao prostora navijačkih propagandnih akcija ne može se riješiti samo jednom akcijom nekolicine umjetnika. Ali ova, i njoj slične akcije, jesu sjajan način da se privuče pažnja javnosti, na drugačiji tolerantniji pogled na sve što nas čini različitim. Za razliku od uvrijedljivih grafita, koji po pravilu jutrom osvanu na zidu vaše zgrade, akcija uništavanja grafita mržnje sprovodi se tokom dana jer su ovu akciju odobrile gradske vlasti, kazao je Miroslav Stanišić iz Omladinskog kluba (OK) koji su organizovali ovu akciju.
„Jasno da je grad prepun ružnih grafita pretežno nacionalne, vjerske, političke i seksualne mržnje prema drugima, pa smo mislili: zašto ne bi učinili da to nestane? Na ovom zidu koji oslikavaju nijesu bile rasističke, već poruke političke sadržine. 'Da li je ovaj lopov ili je onaj lopov ili je onaj sa brkovima ili je onaj bez brkova' ... Ja ih ne bih izgovarao. Upravo je to poenta i koliko je meni teško da izgovaram takve riječi možete misliti koliko je ljudima, a posebno mladima, teško da ih gledaju. Naša je želja da to prekrijemo da se one još mlađe generacije, koje stasavaju, ne uče govoru mržnje. I vjerujem da naši sugrađani neće šarati i uništavati ono što se zove umjetnost“, nada se Stanišić.
Podsjetim, murali (od španske riječi mural) su slike nastale permanentno na velikim zidnim površinama. Iako se njihov nastanak u svijetu vezuje za vrijeme pokreta protesta kao slobodni kreativni izrazi naroda protiv vlasti, postepeno su poprimali estetsku vrijednost. A svojim primjerima svjedoče o socijalnom značaju i svojevrstan su izraz vrijednosti jedne društvene zajednice. Najveći mural na Balkanu dug je 240 metara i širok četiri i nalazi se u Bijelom Polju, na sjeveru Crne Gore, a autori su slikari iz NVO "Stari most".
Mural sa likom pjevača Miladina Šobića
Iscrtavanjem murala u Nikšiću ne bave se samo ljudi iz Omladinskog kluba, a javnosti su od ranije poznati oni mladog umjetnika Ivana Stamatovića sa likovima Voje Stanića, Živka Nikolića, Vitomira Nikolića, Miladina Šobića i drugih. Međutim, u OK-u su svjesni da negativni grafiti koji pozivaju na diskriminaciju nadmašuju pozitivne ili one koji na ironičan način predstavljaju viđenje stanja u društvu, kaže Marko Miranović i naglašava da ih ta „činjenica neće obeshrabriti u njihovoj volonterskoj misiji“. Miranović, inače profesionalni košarkaš, je još jedan primjer da sport i umjetnost “idu ruku pod ruku”.
„Ljudi su pretežno oduševljeni i milo im je što se nešto pozitivno dešava, neka lijepa promjena. Neki nas mole da dođemo kod njih da na njihovim zgradama radimo. Ali ne smijemo jer moramo imati dozvolu gradske vlasti da bi radili bilo šta“, priča Miranović.
Jedina gimnazijalka u ovoj strit-art zajednici je Jelena Todorović koja se od nedavno zanima za umjetnost i uči zanat od starijih kolega. Ona zna da se teško mogu spriječiti oni koji pišu grafite sa pozivom na nasilje ali joj je drago što ih ljudi podržavaju u tome što rade.
„Mislim da treba da bude više ovakvih poruka, na više lokacija. I nadam se da ipak malo proraditi svijest pa da ovakvih akcija po cijelom gradu bude više“.
Umjetnici su zadovoljni prijemom sugrađana koji sa odobravanjem gledaju na ovu akciji čak, ih, priča nam Ivan, pozivaju da ukrase fasade njihovih zgrada.
“Prilaze ljudi, radoznali su. Generalno nas podržavaju i kažu da je mnogo lijepo što radimo to što radimo“, zaključio je Radulović.