Drevni umjetnički zanat ukrašavanja stakla tehnikama vitraž i dekupaž djelimično se vraća u radionice širom svijeta. Petesetogodišnja Nikšićanka Mirjana Sindik jedina u Crnoj Gori starim zanatskim tehnikama slika i ukrašava predmete od stakla.
Nakon srednje škole Mirjana Sindik je htjela na likovnu akademiju, ali je završila žurnalistiku u Sarajevu i radila kao novinar u nikšićkoj Željezari, u fabričkim novinama. Od slikanja na staklu, međutim nikada nije odustala.
"Staklo mi se dopada kao materijal. Primjenjujem više tehnika i vitraž i dekupaž i aplikaciju. Uzmem polimernu glinu i pravim razne vrste cvjetova, laticu po laticu pa kompletan cvijet zalijepim za flašu dok ne zalijepim cijeli motiv. Zatim se sve to stavi u kuhinjsku rernu da se ispeče 10-ak minuta na 130 stepeni i onda ih stavljam u čaše. Kada radim vitraž izlažem ih temperaturi i do 300 stepeni one neće pući. Tim postupkom termičke obrade se postiže efekat aplikacije. Operem čašu i onda ih lijepim na to isto mjesto", objašnjava ona.
Mirjanine čaše za vino rađene različitim tehnikama prodaju se po cijeni od 35 do 50 eura. Ona ukrašava i pune čaše vina.
Anka je kupila Mirjanine čaše i oduševljena je kvalitetom izrade.
"Čaše su izvanredne. Rađene su bojama i bordurom. To su unikatne čaše. Gosti me često sa oduševljenjem pitaju odakle su čaše, ko ih je radio, dive se njihovoj ljepoti jer su lijepe i ne mogu se kupiti u svakodnevnoj trgovini", govori Anka.
Mariju smo pitali koliko joj vremena treba da ukrasi dvije čaše:
"U početku sam jednu čašu radila cijelih 15 dana, sada par čaša mogu da uradim za dan ili dva, u zavisnosti od toga koju tehniku primjenjujem".
Ukrašavanje stakla je drevna vještina koju su otkrili stari narodi a kroz vijekove je prerasla u posebnu umjetnost. Popularnost dekupaž tehnike datira još iz drevne Kine i Japana, a u Evropu dolazi preko Italije, tačnije Venecije u XVII vijeku gdje je nazvana umjetnošću siromašnih. Dekupaž se praktikovao na dvoru Marije Antoanete i kraljice Viktorije ali i u ateljeima poznatih slikara. Grci, Egipćani i Rimljani su od stakla prozvodili male, ukrasne obojene bočice za mirisna ulja, čaše, pehare i kupove za vino koji su bili veoma traženi i skupocjeni. Slijedeći korak je bilo ukrašavanje stakla za prozore vladarskih kuća i katedrala i kada je u Francuskoj ovaj način rada dobio naziv – vitraž.
Mirjana radi likovni vitraž na staklu, ali te radove ne prodaje. Njenom rukom naslikana stakla na prozorima i vratima za sada krase domove njenih prijatelja.
"To mi je jako teško jer recimo u sat vremena dok radim vitraž na vratima i prozorima ja ga okrenem 50 puta i isto toliko puta ga dignem u vazduh. U knjižari Karver sam radila jedan veliki vitraž po motivu američkog arhitekte Rajta. Vitraž fascinira zbog te svoje treće dimenzije, pored oblika i boje a to je svjetlost. Svjetlost u boji je nešto posebno".
Za ono što radi Mirjana Sindika je nagrađena prošle godine u Podgorici kao najbolji kreativac u Crnoj Gori. No, u vremenu ekonomske krize malo ko može izdvojiti novac za ukrasne predmete pa se od ovog umjetničkog zanata ne može živjeti, kaže Mirjana.
"Jedni su spremni da daju i duplo veći iznos od utvrđene cijene dok drugi prebrojavaju koliko mogu kilograma jagnjetine da kupe za tih 50 eura. Međutim, moje najčešće mušterije su mladenci koji dođu i odaberu nešto od onoga što sam ja već uradila", navodi ona.
Nakon srednje škole Mirjana Sindik je htjela na likovnu akademiju, ali je završila žurnalistiku u Sarajevu i radila kao novinar u nikšićkoj Željezari, u fabričkim novinama. Od slikanja na staklu, međutim nikada nije odustala.
"Staklo mi se dopada kao materijal. Primjenjujem više tehnika i vitraž i dekupaž i aplikaciju. Uzmem polimernu glinu i pravim razne vrste cvjetova, laticu po laticu pa kompletan cvijet zalijepim za flašu dok ne zalijepim cijeli motiv. Zatim se sve to stavi u kuhinjsku rernu da se ispeče 10-ak minuta na 130 stepeni i onda ih stavljam u čaše. Kada radim vitraž izlažem ih temperaturi i do 300 stepeni one neće pući. Tim postupkom termičke obrade se postiže efekat aplikacije. Operem čašu i onda ih lijepim na to isto mjesto", objašnjava ona.
Mirjanine čaše za vino rađene različitim tehnikama prodaju se po cijeni od 35 do 50 eura. Ona ukrašava i pune čaše vina.
Jedna od čaša koju je izradila Mirjana Sindik
"U tehnici dekupaž koristim uske trakice salvete i nju prilikom nanošenja na čašu režem ih da bi se dobili nabori. Preko toga prelazim smjesom koja je i lak i lijepak u isto vrijeme. To kada se osuši ostaje jedna lijepa reljefna površina i kasnije to dorađujem".Anka je kupila Mirjanine čaše i oduševljena je kvalitetom izrade.
"Čaše su izvanredne. Rađene su bojama i bordurom. To su unikatne čaše. Gosti me često sa oduševljenjem pitaju odakle su čaše, ko ih je radio, dive se njihovoj ljepoti jer su lijepe i ne mogu se kupiti u svakodnevnoj trgovini", govori Anka.
Mariju smo pitali koliko joj vremena treba da ukrasi dvije čaše:
"U početku sam jednu čašu radila cijelih 15 dana, sada par čaša mogu da uradim za dan ili dva, u zavisnosti od toga koju tehniku primjenjujem".
Ukrašavanje stakla je drevna vještina koju su otkrili stari narodi a kroz vijekove je prerasla u posebnu umjetnost. Popularnost dekupaž tehnike datira još iz drevne Kine i Japana, a u Evropu dolazi preko Italije, tačnije Venecije u XVII vijeku gdje je nazvana umjetnošću siromašnih. Dekupaž se praktikovao na dvoru Marije Antoanete i kraljice Viktorije ali i u ateljeima poznatih slikara. Grci, Egipćani i Rimljani su od stakla prozvodili male, ukrasne obojene bočice za mirisna ulja, čaše, pehare i kupove za vino koji su bili veoma traženi i skupocjeni. Slijedeći korak je bilo ukrašavanje stakla za prozore vladarskih kuća i katedrala i kada je u Francuskoj ovaj način rada dobio naziv – vitraž.
Jedna od čaša koju je izradila Mirjana Sindik
Mirjana radi likovni vitraž na staklu, ali te radove ne prodaje. Njenom rukom naslikana stakla na prozorima i vratima za sada krase domove njenih prijatelja.
"To mi je jako teško jer recimo u sat vremena dok radim vitraž na vratima i prozorima ja ga okrenem 50 puta i isto toliko puta ga dignem u vazduh. U knjižari Karver sam radila jedan veliki vitraž po motivu američkog arhitekte Rajta. Vitraž fascinira zbog te svoje treće dimenzije, pored oblika i boje a to je svjetlost. Svjetlost u boji je nešto posebno".
Za ono što radi Mirjana Sindika je nagrađena prošle godine u Podgorici kao najbolji kreativac u Crnoj Gori. No, u vremenu ekonomske krize malo ko može izdvojiti novac za ukrasne predmete pa se od ovog umjetničkog zanata ne može živjeti, kaže Mirjana.
"Jedni su spremni da daju i duplo veći iznos od utvrđene cijene dok drugi prebrojavaju koliko mogu kilograma jagnjetine da kupe za tih 50 eura. Međutim, moje najčešće mušterije su mladenci koji dođu i odaberu nešto od onoga što sam ja već uradila", navodi ona.