Višenedjeljni štrajk rudara Boksita najradikalniji je do sada potez radnika u Crnoj Gori koji istrajavaju u svojim zahtjevima. Pored toga, u Nikšiću se najavljuje i zatvaranje fabričke hale radnika "Tehnostila", najstarijeg pogona Željezare.
Iako se ne bi reklo da su zaposleni u drugim gradovima u boljoj situaciji nego u Nikšiću, radnici u tom gradu su pokazali najveću upornost štrajkujući u teškim uslovima. Postavlja se pitanje zašto su protesti u Nikšiću najradikalniji i može li to da uzrokuje širenje radničkog nezadovoljstva.
Nikšić je i prije dvadeset godina bio mjesto u kome je počeo niz štajkova i pobuna radnika. Novinar Veseljko Koprivica podsjeća na činjenice zbog kojih je Nikšić dobio epitet grada protesta.
To su masovni miting gladnih uoči Antibirokratske revolucije, tadašnji protest u Željezari, sukob nikšićkih rudara sa policijom na Žutoj gredi, pa do današnjeg protesta u Boksitima koji će ući u anale protesta zbog istrajnosti i uslova u kojima se odvija štrajk, podsjeća Koprivica:
"Dugo je sindikat u Pivari "Trebjesa" vodio bitku sa direktorom gazdinske firme koja privatizovala pivaru. Kasnije je bio štrajk u Željezari i "Koniju", pa, evo, sve do ovog najnovijeg u Boksitima koji će ući u anale crnogorskih protesta zbog toga što rudari istrajno štrajkuju u jami u neljudskim uslovima. Zašto su Nikšićani poznati po buntu i štrajkovima? Prvo, treba imati u vidu da je to nekada bio najjači industrijski grad u Crnoj Gori, grad sa najviše radnika u Crnoj Gori, ali sa velikim brojem intelektualaca i studenata. Takođe, traba znati da Nikišićani imaju specifičan mentalitet. Poznati su van granica Crne Gore kao ljudi koji ne trpe nepravdu, koji su nepokorni kada su pravu i tako dalje. Možda ovaj najnoviji štrajk traje kako traje zato što su rodom ili porijeklom iz Nikšića i uticajne ličnosti iz Crne Gore kao premijer Crne Gore, predsjednik Crne Gore i mnogi ministri, ljudi u privredi, direktori i tako dalje".
Frapantna situacija
I nekadašnji visoki državni funkcioner Vojin Đukanović ocjenjuje da tradicija protesta u Nikšiću traje dvadesetak godina, ali ne opravdava današnje proteste jer su, kako kaže, politizovani, ali to neće pomoći preduzećima da budu profitabilna:
"Protesti u Nikšiću su nastavak jedne tradicije od prije dvadesetak godina, s obzirom da je Nikšić bio najveći industrijski grad u Crnoj Gori, pa je to vjerovatno odjek toga danas. Međutim, treba imati u vidu šta je realno i šta je realno moguće, jer mnogi od tih protesta se politizuju, ono što nije dobro. Vlade se mogu mijenjati i rušiti koliko hoćete, ali nema sredstava i niko ko dođe sjutra da rukovodi bilo Crnom Gorom, bilo ma kojom državom u Evropi ne može obezbijediti ljudima ono što nije zarađeno. Onaj prvi štrajk rudara je imao neko opravdanje, ali ovo danas je već politizacija".
Predsjednik Izvršnog odbora Nove srpske demokratije Milutin Đukanović objašnjava da je Nikšić bio grad kako radnka tako i studenata i đaka, a danas su svi oni žrtve tranzicije zbog čega su radnici u tolikoj mjeri istrajni u svojim zahtjevima. Nikšić je nekada nazivan i jugoslovenskim Mančesterom zbog postojanja izuzetno jakih kolektiva:
"U Nikšiću je nekada postojao ogromni broj radnika i oni su žrtve tranzicije zbog tog velikog broja nije čudo što su u Nikšiću počinjala sva dešavanja koja su kasnije dovodila do nekih značajnih političkih događaja. Može se pretpostaviti da i sadašnja dešavanja koja se događaju u Nikšiću isto mogu dovesti do nekih značajnijih događanja. Da li će to prerasti u političke proteste ili će ostati na nivou radničkih veliko je pitanje jer u Crnoj Gori je sve politika. Politika je u sve prste umiješala, politika upravlja preduzećem, politika je vršila privatizaciju, politika je dovodila nove vlasnika. Frapantna je situacija. Firme su prodate, nema novih radnih mjesta, nema povećanja proizvodnje".
Iako se ne bi reklo da su zaposleni u drugim gradovima u boljoj situaciji nego u Nikšiću, radnici u tom gradu su pokazali najveću upornost štrajkujući u teškim uslovima. Postavlja se pitanje zašto su protesti u Nikšiću najradikalniji i može li to da uzrokuje širenje radničkog nezadovoljstva.
Nikšić je i prije dvadeset godina bio mjesto u kome je počeo niz štajkova i pobuna radnika. Novinar Veseljko Koprivica podsjeća na činjenice zbog kojih je Nikšić dobio epitet grada protesta.
To su masovni miting gladnih uoči Antibirokratske revolucije, tadašnji protest u Željezari, sukob nikšićkih rudara sa policijom na Žutoj gredi, pa do današnjeg protesta u Boksitima koji će ući u anale protesta zbog istrajnosti i uslova u kojima se odvija štrajk, podsjeća Koprivica:
"Dugo je sindikat u Pivari "Trebjesa" vodio bitku sa direktorom gazdinske firme koja privatizovala pivaru. Kasnije je bio štrajk u Željezari i "Koniju", pa, evo, sve do ovog najnovijeg u Boksitima koji će ući u anale crnogorskih protesta zbog toga što rudari istrajno štrajkuju u jami u neljudskim uslovima. Zašto su Nikšićani poznati po buntu i štrajkovima? Prvo, treba imati u vidu da je to nekada bio najjači industrijski grad u Crnoj Gori, grad sa najviše radnika u Crnoj Gori, ali sa velikim brojem intelektualaca i studenata. Takođe, traba znati da Nikišićani imaju specifičan mentalitet. Poznati su van granica Crne Gore kao ljudi koji ne trpe nepravdu, koji su nepokorni kada su pravu i tako dalje. Možda ovaj najnoviji štrajk traje kako traje zato što su rodom ili porijeklom iz Nikšića i uticajne ličnosti iz Crne Gore kao premijer Crne Gore, predsjednik Crne Gore i mnogi ministri, ljudi u privredi, direktori i tako dalje".
Frapantna situacija
I nekadašnji visoki državni funkcioner Vojin Đukanović ocjenjuje da tradicija protesta u Nikšiću traje dvadesetak godina, ali ne opravdava današnje proteste jer su, kako kaže, politizovani, ali to neće pomoći preduzećima da budu profitabilna:
"Protesti u Nikšiću su nastavak jedne tradicije od prije dvadesetak godina, s obzirom da je Nikšić bio najveći industrijski grad u Crnoj Gori, pa je to vjerovatno odjek toga danas. Međutim, treba imati u vidu šta je realno i šta je realno moguće, jer mnogi od tih protesta se politizuju, ono što nije dobro. Vlade se mogu mijenjati i rušiti koliko hoćete, ali nema sredstava i niko ko dođe sjutra da rukovodi bilo Crnom Gorom, bilo ma kojom državom u Evropi ne može obezbijediti ljudima ono što nije zarađeno. Onaj prvi štrajk rudara je imao neko opravdanje, ali ovo danas je već politizacija".
Da li će to prerasti u političke proteste ili će ostati na nivou radničkih veliko je pitanje jer u Crnoj Gori je sve politika.
Predsjednik Izvršnog odbora Nove srpske demokratije Milutin Đukanović objašnjava da je Nikšić bio grad kako radnka tako i studenata i đaka, a danas su svi oni žrtve tranzicije zbog čega su radnici u tolikoj mjeri istrajni u svojim zahtjevima. Nikšić je nekada nazivan i jugoslovenskim Mančesterom zbog postojanja izuzetno jakih kolektiva:
"U Nikšiću je nekada postojao ogromni broj radnika i oni su žrtve tranzicije zbog tog velikog broja nije čudo što su u Nikšiću počinjala sva dešavanja koja su kasnije dovodila do nekih značajnih političkih događaja. Može se pretpostaviti da i sadašnja dešavanja koja se događaju u Nikšiću isto mogu dovesti do nekih značajnijih događanja. Da li će to prerasti u političke proteste ili će ostati na nivou radničkih veliko je pitanje jer u Crnoj Gori je sve politika. Politika je u sve prste umiješala, politika upravlja preduzećem, politika je vršila privatizaciju, politika je dovodila nove vlasnika. Frapantna je situacija. Firme su prodate, nema novih radnih mjesta, nema povećanja proizvodnje".