Poput "Majki s trga Mayo" koje se decenijama bore za utvrđivanje istine o njihovoj nestaloj djeci u Argentini od 1976. do 1983. godine, tako i na Kosovu djeluje udruga "Majke plaču". Na čelu joj je Nesrete Kumnova, koja traga za istinom i o svom nestalom jedincu Albionu.
Posljednji put je viđen 31. marta 1999. godine, kada su srpske snage sigurnosti ušle u Gjakovo, grad na zapadu Kosova. Odijelili su žene od muškarca, a muškarcima se od tada gubi svaki trag.
Nesrete je prije rata bila prodavačica, nepoznata izvan kruga obitelji i prijatelja. Rat i obiteljska tragedija promijenili su njen život. Krenula je u potragu za nestalim djetetom. Osnovala organizaciju koja predstavlja oko dvije tisuće majki koje ne znaju što se dogodilo njihovoj djeci.
Ona sebe naziva „humanitarnom ratnicom“. Drugi je nazivaju „željeznom lady“ koju se ne može slomiti.
Pokucala je na sva vrata, kako bi koristeći legalna sredstva, natjerala one koji imaju neku informaciju o nestalima, da "Majkama" pomognu saznati istinu.
Istinu o nestalima ne smatra tehničkim pitanjem koje treba rješavati između Beograda i Prištine, već prvenstveno humanitarnim pitanjem. Drugačiji pristup vodi srozavanju ljudskog dostojanstva, ali i međunarodnog humanitarnog prava, kaže Kumnova.
„Saznati sudbinu nestale djece, članova obitelji, ističe ova hrabra žena, nije samo ono što je potrebno obiteljima nestalih, to treba biti i važna kosovska, ali i međunarodna tema.“
Čak i kada je bila predsjednica Komsije za utvrđivanje istine o nestalima u Vladi Kosova od 2005. do 2007. godine, nije prestala biti kritična prema vladinim nastojanjima da istraži tko je odgovoran za stradanje nestalih, gdje su njihova tijela, kako ih pronaći, identificirati i dostojanstveno sahraniti.
Sastala se sa svim kosovskim predsjednicima, premijerma, ali i vodećim svjetskim ličnostima, među kojima su i bivša američka državna tajnica Madeleine Albright kao i bivši šef UN-a Kofi Annan.
Građani Kosova još se sjećaju trodnevnog protesta "Majki" u novembru 2004. godine, kada su blokirale glavne prometnice u Prištini s namjerom da dobiju podršku međunarodnih i lokalnih vlasti kako bi saznale sudbinu nestalih.
„Želimo na ovaj način podsjetiti svijet da naša noćna mora još uvijek traje“, govorila je tada Kumnova.
U poslu joj pomaže sestra, Ferdeze Efendia, čiji je sin Artan, nestao istoga dana kada i Albion. Artanovo tijelo je kasnije pronađeno u masovnoj grobnici u Batajnici.
Efendia kaže kako je peče savjest što je sahranila sina, dok Nesreta još uvijek traga za vlastitim djetetom. Ne znam odakle crpi tu energiju, priča Efendia.
„Ona se jednostavno ne može pomiriti sa sudbinom, bori se kao majka i tako će se ponašati sve dok ne sazna istinu“, kažu u Međunarodnom Crvenom križu u Prištini.
U njenom rječniku ne postoji riječ mržnja, ističu oni koji je je poznaju. Često su je viđali na prijelazu Merdare gdje su preuzimana tijela Albanaca identificirana iz grobnica u Srbiji.
Organizacija „Majke plaču“ surađuje sa UN-ovim uredom za nestale, Međunarodnom komisijom za nestale u Sarajevu, dnevno kontaktira s obiteljima nestalih, a informacije do kojih se dolazi prosljeđuju se dalje.
„Obećajem vam, nastaviti ćemo potragu za istinom o našoj nestaloj djeci, bez obzira koliko nas to koštalo. Ne pristajemo na etničke, rasne i religijske podjele. Svi nestali su naša djeca, i njihove obitelji neće se smiriti dok ne otkriju njihovu tragičnu sudbinu“, upozorava Nesrete Kumnova.
****
Pročitajte i ovo:
U Raškoj pronađena grobnica sa telima kosovskih Albanaca
Počelo ispitivanje sumnjive lokacije u Medveđi
Moguće postojanje neotkrivenih masovnih grobnica u Srbiji
Posljednji put je viđen 31. marta 1999. godine, kada su srpske snage sigurnosti ušle u Gjakovo, grad na zapadu Kosova. Odijelili su žene od muškarca, a muškarcima se od tada gubi svaki trag.
Nesrete je prije rata bila prodavačica, nepoznata izvan kruga obitelji i prijatelja. Rat i obiteljska tragedija promijenili su njen život. Krenula je u potragu za nestalim djetetom. Osnovala organizaciju koja predstavlja oko dvije tisuće majki koje ne znaju što se dogodilo njihovoj djeci.
Ona sebe naziva „humanitarnom ratnicom“. Drugi je nazivaju „željeznom lady“ koju se ne može slomiti.
Pokucala je na sva vrata, kako bi koristeći legalna sredstva, natjerala one koji imaju neku informaciju o nestalima, da "Majkama" pomognu saznati istinu.
Istinu o nestalima ne smatra tehničkim pitanjem koje treba rješavati između Beograda i Prištine, već prvenstveno humanitarnim pitanjem. Drugačiji pristup vodi srozavanju ljudskog dostojanstva, ali i međunarodnog humanitarnog prava, kaže Kumnova.
„Saznati sudbinu nestale djece, članova obitelji, ističe ova hrabra žena, nije samo ono što je potrebno obiteljima nestalih, to treba biti i važna kosovska, ali i međunarodna tema.“
Čak i kada je bila predsjednica Komsije za utvrđivanje istine o nestalima u Vladi Kosova od 2005. do 2007. godine, nije prestala biti kritična prema vladinim nastojanjima da istraži tko je odgovoran za stradanje nestalih, gdje su njihova tijela, kako ih pronaći, identificirati i dostojanstveno sahraniti.
Sastala se sa svim kosovskim predsjednicima, premijerma, ali i vodećim svjetskim ličnostima, među kojima su i bivša američka državna tajnica Madeleine Albright kao i bivši šef UN-a Kofi Annan.
Građani Kosova još se sjećaju trodnevnog protesta "Majki" u novembru 2004. godine, kada su blokirale glavne prometnice u Prištini s namjerom da dobiju podršku međunarodnih i lokalnih vlasti kako bi saznale sudbinu nestalih.
„Želimo na ovaj način podsjetiti svijet da naša noćna mora još uvijek traje“, govorila je tada Kumnova.
U poslu joj pomaže sestra, Ferdeze Efendia, čiji je sin Artan, nestao istoga dana kada i Albion. Artanovo tijelo je kasnije pronađeno u masovnoj grobnici u Batajnici.
Efendia kaže kako je peče savjest što je sahranila sina, dok Nesreta još uvijek traga za vlastitim djetetom. Ne znam odakle crpi tu energiju, priča Efendia.
„Ona se jednostavno ne može pomiriti sa sudbinom, bori se kao majka i tako će se ponašati sve dok ne sazna istinu“, kažu u Međunarodnom Crvenom križu u Prištini.
U njenom rječniku ne postoji riječ mržnja, ističu oni koji je je poznaju. Često su je viđali na prijelazu Merdare gdje su preuzimana tijela Albanaca identificirana iz grobnica u Srbiji.
Organizacija „Majke plaču“ surađuje sa UN-ovim uredom za nestale, Međunarodnom komisijom za nestale u Sarajevu, dnevno kontaktira s obiteljima nestalih, a informacije do kojih se dolazi prosljeđuju se dalje.
„Obećajem vam, nastaviti ćemo potragu za istinom o našoj nestaloj djeci, bez obzira koliko nas to koštalo. Ne pristajemo na etničke, rasne i religijske podjele. Svi nestali su naša djeca, i njihove obitelji neće se smiriti dok ne otkriju njihovu tragičnu sudbinu“, upozorava Nesrete Kumnova.
****
Pročitajte i ovo:
U Raškoj pronađena grobnica sa telima kosovskih Albanaca
Počelo ispitivanje sumnjive lokacije u Medveđi
Moguće postojanje neotkrivenih masovnih grobnica u Srbiji