Strah je razlog zbog kog i u regiji Zapadnog Balkana jača uloga državne moći, te snaga vladajućih političkih partija, ocenjuje Nenad Zakošek, profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu i saradnik nemačke Fridrih Ebert-Štiftung (Friedrich-Ebert-Stiftung) fondacije.

U razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) Zakošek komentariše analize koje je ova fondacija objavila prošle sedmice pod nazivom „Demokratije i vanredno stanje – Odgovor na korona krizu na Zapadnom Balkanu, u Hrvatskoj i Sloveniji“.

Tu analitičari iz različitih balkanskih država objašnjavaju posledice ograničenja koje su nametnule države građanima sa ciljem suzbijanja rizika od širenja COVID-19, bolesti koju izaziva korona virus.

Ovo je prvi deo analize. Drugu će fondacija Fridrih Ebert-Štiftung objaviti krajem maja, kada bi po očekivanjima, evropske države trebalo značajno da suze ograničenja, što opet zavisi od stepena smanjenja širenja bolesti.

Šta su specifičnosti populizma sa Zapadnog Balkana?

RSE: U uslovima pandemije, jačanju države nije samo fenomen Zapadnog Balkana. Ipak, mislite li da su takvi trendovi tu došli na pogodno tlo?

Zakošek: Možemo govoriti o sasvim općenitim sličnostima od Kine do, ne znam, Islanda i Švedske i Njemačke. A možemo uočiti i neke razlike. Tako da bih spomenuo neke sasvim apstraktne sličnosti a one se tiču dvije stvari.

S jedne strane je riječ o svijesti o neprevladivosti globalne povezanosti. U ovom trenutku svi suverenisti, svi nacionalisti, ne mogu ništa napraviti za to da se odvoje od opasnosti koja nam prijeti. I vidimo da je zapravo mnogo važnije da uspostavimo neku suradnju. Jedino ako se mjere različitih država međusobno usuglašavaju imamo šanse pobijedi.

Drugi aspekt, nakon svojevrsne pobune protiv stručnjaka, protiv eksperata, svojevrsnog populističkog vala koji je meritokratske principe proglasio predrasudom elita i zapravo jednom vrstom neutemeljenog liberalnog oblika diskriminacije slabije obrazovanih, mislim da sad imamo vrstu povratnog vala sada. A to je da vidimo zapravo da ne možemo bez stručnjaka.

To su, ja bih rekao, dvije karakteristike koje se svugdje u svijetu mogu vidjeti. Uz, evo jedan stvarno neobičan slučaj u SAD gdje imamo populističkog predsjednika koji na čudan način podriva zapravo nadležnost stručnjaka, a s druge strane ne može bez toga. Pri tome ima zapravo stalnu relativno visoku potporu ljudi koji odbacuju ekspertizu kompetentnih ljudi. Tako da imamo jednu zapravo opasnu situaciju.

Intervju Nenad Zakošek

Kako odabrati stručnjake?

RSE: Kada govorite o tome da smo se našli u situaciji u kojoj je reč stručnjaka bitnija od reči političara, da li mislite,i sada ću se već pozvati na nalaze iz vaše analize, da primeri Albanije i Srbije to pokazuju? Vaš saradnik u Albaniji Arjan Dirmiši (Arjan Dyrmishi) sugeriše da je tamošnji ministar prosvete jednu školu koja je zatvorena optužio za širenje panike. A u Srbiji smo gledali i da jedan od eksperata iz redova vlasti poziva žene da šopinguju u Milanu u trenutku kada je taj grad na severu Italije najpogođeniji korona virus krizom. Da li to šta sada gledamo potpuno suprotnu sliku, obe države su preduzele vrlo oštre mere, predstavlja prećutno priznanje lidera u tim državama, koji su označeni kao populisti, da su pogrešili?

Zakošek: Ja bih rekao da imamo jedan drugi mehanizam ovdje na djelu. Dva primjera koja ste spomenuli, riječ je o Srbiji i Albaniji, imaju gotovo najdrastičnije mjere budući da su uvele opći policijski sat i zabranu izlaska, a imaju i dodatne mjere za specifične skupine stanovnika. Rekao bih da je to konzekvencija upravo nesposobnosti da se oslone na prave stručnjake.

Mislim, taj liječnik u Srbiji kog spominjete, on je demonstrirao svoju opću neinformiranost a rekao bih i nekompetentnost. Znači politika prvo ima obavezu da pronađe prave stručnjake. Naravno, nikad nemamo samo jedan glas i uvijek moramo imati jedan spektar nekoliko pristupa i mišljenja. Tu je, recimo, odgovornost političara da odaberu ili pronađu način, pa da se onda pronađe neki stručni konsenzus.

• Vučić: U Srbiji nema zaraženih korona virusom, spremne preventivne mere

Da li su u Albaniji i Srbiji priznali grešku?

RSE: Ali da li to što su na kraju preduzeli mere, upravo one na koje ih je pozivala struka, ponoviću, predstavlja znak njihovog prećutnog priznanja grešaka?

Zakošek: Ne. Gledajte, uvođenje policijskog sata je po mom sudu potpuno nepotrebno. Ja bih rekao konačnica, represivna reakcija je rezultat na prvobitno nesnalaženje, odnosno u slučaju Srbije omalovažavanja opasnosti, vrlo slično kao što je to Trump radio. Sjećate se, isto je govorio da je to najsmešniji virus, ili je govorio da je to malo jača gripa ili da je čak slabiji od gripe. Znači imate točno jedan obrazac populističke reakcije.

U slučaju Albanije Rama je zapravo rekao da on mora ovako represivno reagirati i zato što zdravstveni sustav u Albaniji zapravo nije u stanju reagirati. I da on mora represijom natjerati ljude da ostanu kod kuće da ne bi se napunile bolnice.

Aleksandar Vučić, predsednik Srbije i Edi Rama, premijer Albanije, u Tirani, 21. decembra 2019.

Dakle, po mom sudu, da smo imali unaprijed postavljen javno zdravstveni sistem, kako reagirati na pandemijske situacije, moglo se odmah točno znati koje odluke donosi politika, a koje oblasti prenosi na stručnjake. Slično je u Njemačkoj, a mogu vam dati i primjer Hrvatske. Tu nema represivnih mjera. Znači ono što stručnjaci propisuju u Hrvatskoj u najgorem slučaju, ako to prekršite, možete neku globu platiti. To je prekršajna kazna, nešto slično čini mi se u Njemačkoj se može desiti.

Ali i u Srbiji i u Albaniji imate kaznenu odgovornost i ljudi mogu u zatvoru završiti. To je upravo ovaj drugi ekstrem koji je, po mom sudu, proizašao iz prvobitnog neuvažavanja ili nepronalaženja pravih stručnjaka.

Sličnosti između Trumpa i Vučića

RSE: Hrvatska je ostala na evropskoj agendi. A da li su onda na drugoj strani, ako ih već poredimo, Srbija i Albanija u praksi tokom pandemije zapravo promenile stranu?

Zakošek: Ne to je, ja bih rekao, logičan slijed populističke reakcije. Kod Srbije me je začudilo koliko paralela recimo ima između reakcija američkog predsjednika Donalda Trumpa i reakcija srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. Znači točno se vidi – od omalovažavanja preko panike u jednom trenutku, onda reakcije u osnovi drastične, s time da u američkom slučaju imamo još i federaciju pa nije moguće da samo sa savezne razine posmatrati krizu.

Ali evo, taj odnos bih ja naprosto sveo opet na dilemu koju moraju političari razriješiti a to je samodisciplina ili represija. Dakle da li ćemo računati na to pravim argumentima dopremo do građana, da ih uvjerimo da moraju biti samodisciplinirani. Znači da ostanu kod kuće.

Recimo u Hrvatskoj stalno, vjerujem i u Srbiji i drugdje, što god otvorite na televiziji uvijek je gore napisana poruka ˝ostajemo doma˝ ili ovako nešto. Znači ako ta poruka, ako građani prihvate to kao legitimno, mislim da su spremni dobrovoljno se toga pridržavati. Mislim.

Otvorena pijaca u centru Zagreba

Zašto je vlast u Srbiji u pandemiji još popularnija?

RSE: Vaše saradnice u ovoj analizi iz Srbije Tara Tepavac i Tamara Branković upravo potcrtavaju specifičnosti srpskog modela u pandemiji ali i citiraju istraživanje „Ipsos stratedžik marketinga“ po kojem vladajuće snage u ovim okolnostima imaju 90 odsto podrške. Šta nas to uči o srpskom društvu?

Zakošek: Isto i neke ankete u Hrvatskoj pokazuju visoku podršku za politiku koja nije toliko represivna. Ja mislim da je riječ o reakciji straha. Dakle imate opet dvije strane.

S jedne strane budući da javnosti u Srbiji nije bio ponuđen blaži oblik u kojem bi samodisciplina bila važnija kad je došlo do naglog širenja zaraze, na primjer kada se počeo širiti ulaskom u staračke domove, ljudi su od straha spremni podržati i represivne mjere. Budući da nisu upoznali drugi model.

A onda drugo, imate usmjeravanje agresije prema određenim, ta reakcija se i u Hrvatskoj može zamjetiti. U takvoj situaciji odjednom osjećate bijes prema onima koji krše pravila. Ljudi su spremni podržati najrepresivnije mjere protiv onih koji se ne pridržavaju tih mjera, koji krše recimo u srpskom slučaju policijski sat ili zabranu izlaska, u Hrvatskom slučaju mjere samoizolacije.

Mislim da ima oko 20.000 ljudi u Hrvatskoj koji su u samoizolaciji. Znači oni su imali kontakte sa dokazano zaraženim osobama ali još virus nije kod njih dokazan. Međutim, moraju 14 dana provesti u samoizolaciji.

Takođe, uveden je jedan sustav u kojem su ljudi zatražiti od nekih stožera civilne zaštite ili od svog poslodavca dozvolu da idu iz jedne općine u drugu. I onda se ispostavilo da jedno 20 odsto ovih koji zapravo se ne bi smjeli kretati, su ipak zatražili te dozvole.

I onda se javlja agresivnost kod građana prema tim koji krše pravila.

Zašto se glorifikuje kineska pomoć?

RSE: U vašim analizama se vidi, posebno u slučaju Srbije, glorifikacija pre svega pomoći koja je stigla iz Kine, pa iz Rusije. Pri tome se potpuno zanemaruje da je Evropska unija za Zapadni Balkan izdvojila 410 miliona evra, dok za sve ono što je stiglo iz Kine i Rusije zapravo nije moguće, barem u ovom trenutku, utvrditi da li je pomoć ili je plaćeno ili je pozajmica ili šta.

Zakošek: Tu opet vidimo da neki populistički akteri, od Donalda Trumpa do Aleksandra Vučića, upravo sebe žele staviti u prvi plan. Dakle, oni sada sebe pozicioniraju u gotovo nekakvog super aktera. Oni kontroliraju kontakte sa stručnjacima, oni će se žrtvovati. Oni će, međutim, biti nemilosrdni u provedbi represija ako treba i u konačnici, tu je onda i odabir informacija koje će prezentirati.

Ja se slažem potpuno da je riječ o jednoj manipulativnoj perspektivi gdje se samo neki oblici potpore ili čak samo mogućnosti promoviraju. Mislim i Hrvatska se suočila s time da nema gdje kupiti određenu opremu, osobito maske i zaštitna odjela i rukavice, pa i Hrvatska svaki tjedan iz Šangaja dobiva jedan avion te opreme.

RSE: Zamolio bih vas da baš tu napravite paralelu. Kako se ta informacija tretira u Hrvatskoj a kako na primer u Srbiji, u nekim delovima Bosne i Hercegovine i slično?

Zakošek: U hrvatskom slučaju nije riječ o pomoći, važnija će Hrvatskoj biti ekonomska pomoć za izlazak iz krize ali ni to se za sada ne apostrofira previše. S druge strane je, a to bi bio model Srbije, se dobri odnosi sa kao nekim prijateljskim državama osobito naglašavaju.

Pročitajte i ovo: Prodaju se turistički aranžmani, ali za 2021.

Sigurno ima nešto razočarenja u Evropsku uniju ali vjerojatno i zbog krivih očekivanja. Jer Evropska unija je kompliciran mehanizam. Prvo ne može da donosi odluke tako brzo a drugo doista, mi u nabavci neke opreme ovisimo o Kini. To je sad Evropska unija vidjela. Da neka oprema ili neke supstance za neke lijekove se sve proizvode ili u Kini ili u Indiji, i u osnovi je Evropa tu izgubila suverenost. Zapravo ovisimo o tome.

Nadmetanje Kine i Rusije

Ali evo, recimo u Hrvatskoj se raspravlja o tim odnosima, o toj ranjivosti Evrope, ali nema nikakve glorifikacije.

Čini mi se da se možda na neki način jedan drugi srpski prijatelj, a to je Rusija, našao u situaciji gdje se ona mora sada nadmetati sa Kinom, pa su onda i Rusi počeli slati svoju opremu. Znači tu je ta tipična situacija koja neko vrijeme u Srbiji traje.

Predsjednik Srbije očito želi da stvori dojam da se on jako dobro s time nosi, iskorištava to na korist Srbije. Ali ja bih doista izrazio duboku skepsu prema tome.

Pročitajte i ovo: Kina i Srbija: 'Čelično prijateljstvo' u doba korone

Meni se čini da bi jedan jednoznačan stav prema recimo članstvu u Evropskoj uniji mnogo više koristio Srbiji nego tobožnje igranje na sjedanje na više stolica.

Kina je u nekim segmentima proizvodnje zaštitne opreme i lijekova naprosto jedina u ovom trenutku zemlja uopće koja ima viškove i koja može to dostaviti. Ali, nažalost, uvijek ima i neke svoje geostrateške ili političke interese.

Zašto je Janez Janša povezao komuniste i koronu?

RSE: A ono što je iznenađujuće u analizi a što podvlači vaš kolega koji je posmatrao Sloveniju, Igor Lukšić, jeste narativ koji je došao od tamošnjih vladajućih elita. Tu je na primer premijer Janez Janša optuživao izbeglice, Dordža Soroša (George Soros, biznismen i filantrop), prethodnu vladu, pazite, i komuniste za ono što se događa sa korona virusom.

Zakošek: Male su razlike, od nekoliko dana kad je virus stigao u koju zemlju i došlo je do drastičnih tih promjena. Svaka država je u tom trenutku imala neku drugu političku situaciju. Recimo Slovenija je imala taman promjenu vlade.

Pročitajte i ovo: Janša dobio podršku parlamenta kao novi premijer Slovenije

Još je Vlada Marjana Šareca poduzela prve mjere, onda smo imali pad te vlade i zapravo formiranje nove koalicije u parlamentu bez izbora. Sad je i problem kako organizirati izbore. Zapravo, strategija novog premijera Janeza Janše je da mijenja način političkog govora. Jedna od njegovih teza koje on nastoji promovirati je da su zapravo mediji u Sloveniji pod kontrolom još uvek komunističke duboke države, ili ne znam točno kako on to zove, dakle određenih struktura koje su navodno povezane sa UDBA-om (tajna policija bivše Jugoslavije), sa komunističkom partijom, sa Savezom komunista.

Tu imamo još jedan fenomen, koji postoji i u Mađarskoj i u Srbiji, a i u Sloveniji, da imate neke medije koji su izrazito bliski vlasti. A u ovom slučaju čak i nisu bili bliski vlasti nego su bliski baš Janezu Janši. Znači to su privatne novine, privatne televizijske stanice koje su u vlasništvu privatnih vlasnika koji su politički bliski jednoj političkoj opciji.

To Viktor Orban (premijer Mađarske) radi u Mađarskoj i to je već jako dobro poznato. I on je nastojao apsolutno razoriti sve utjecajne medije koji nisu pod njegovom kontrolom. I sada to možemo vidjeti u Sloveniji. I evo, to vam je rezultat.

• Pandemijski izgovori za Orbanove zloupotrebe vlasti

Janša se sad svađa sa medijima i nastoji prikazati kao pristrasne jer je riječ o interesima nekih grupa koje još od komunizma postoje u Sloveniji.

Međutim, moj dojam je da je to sve jako amaterski izvedeno. To nije baš bilo uvjerljivo i tako se blamirao Janša u Evropi. Optuživati novine i medije za to da ih UDBA-ši kontroliraju. Mislim tko to danas može vjerovati?

• Intervju: Svetlana Slapšak

Zašto Turska pomaže Severnoj Makedoniji?

RSE: Porazgovarajmo malo o Severnoj Makedoniji. Iz vaše analize sam saznao, vaš kolega Nenad Markovikj to podvlači, da je Turska posle Evropske unije država koja je najviše donirala makedonski zdravstveni sistem. Može li se na taj način izgraditi novi politički imidž jedne države u drugoj?

Zakošek: Naravno. Ako se ne varam Turska nije spominjana u tekstu o Bosni i Hercegovini. Znamo da Turska ima vrlo jaku prisutnost u Bosni i Hercegovini ili barem u bošnjačkom dijelu.

Znamo da Turska ima ambicije da na prostorima nekadašnjeg Otomanskog carstva ostvari prisutnost i sigurno, iako Turska ima jako loše koliko sam vidio rezultate što se tiče širenja virusa, ona očito nastoji ipak i u regiji pa evo vidimo i u Sjevernoj Makedoniji svojim gestama pomoći. Slanjem opreme svakako naglašava svoj interes.

Ali opet i u Makedoniji imate specifičnu situaciju da država ima tehničku Vladu ili mogli bismo reći Vladu u ostavci. Zoran Zaev (bivši premijer) nakon što je raspisao izbore, koji se sad ne mogu provesti zbog pandemije, se zapravo povukao. Znači tehnička vlada u kojoj je i opozicija dobila dva ministarska portfelja.

Skoplje: Nema ljudi, nema saobraćaja zbog korona virusa

U BiH se dogodilo što nije nigde u regiji Zapadnog Balkana

RSE: U Bosnu i Hercegovinu se desilo ono što se još nije desilo nigde u regiji. Naime, prva sudska odluka o kršenju ljudskih prava stigla je od Ustavnog suda u Federaciji BiH. Ustavni sud je procenio da je naredbama Federalnog štaba civilne zaštite, dvema naredbama od kraja marta 2020. godine kojima je naređena zabrana kretanja licima mlađim od 18 i starijim od 65 godina, na području BiH prekršeno pravo na slobodu. Da li je ovo signal da unutar sistema postoje profesionalci koji sa skepsom i zabrinutošću gledaju na jačanje države? I da li je Federacija BiH, odnosno BiH zbog svoje unutrašnje složenosti uopšte dobar primer za to?

Zakošek: Mislim Bosna i Hercegovina jako je zanimljiv primjer iz niza razloga. Jer na prvi pogled bi se moglo pomisliti da je u tako kompliciranom kompleksnom sustavu vlasti, učinkovita reakcija na situaciju pandemije nemoguća. I da se ne može očekivati niti da recimo neki elementi pravne države funkcioniraju.

No evo, upravo s obzirom na ovu odluku prvo Štaba civilne zaštite a onda sudsku reakciju. Usporedimo to sa Srbijom. Dakle, apsolutno sam uvjeren da je jedna vrsta diskriminacije Vučićeva odluka, ili ne znam ko je to u Srbiji u konačnici proglasio, da se ljudima starijim od 65 godina apsolutno zabranjuje izlazak. Mislim to je užasno.

RSE: Vlada Srbije odobrava tu vrstu odluka.

Zakošek: Prvo užasno diskriminatorno.To je prvo nepotrebno kršenje ljudskih prava. Ali evo u Srbiji nema institucionalne mogućnosti da sudske instance ponište tu Vučićevu odluku ili odluku vlade jer naprosto sudstvo u Srbiji je ovisno.

Tri sata za uskršnju kupovinu za starije od 65

A u ovom pomalo, je li, institucionalnom kaosu koji postoji u Bosni i Hercegovini moguće je da određene institucije zapravo ipak relativno neovisno funkcioniraju i da dođe do takvih oblika zaštite temeljnih ljudskih prava. Ali nešto me još drugo iznenadilo. Bosna i Hercegovina ima jako dobre rezultate u suzbijanju virusa.

Dakle znači, možete čak i u institucionalo neuređenom okruženju ako nema dominantnih autoritarnih ili populističkih aktera delovati. Problem Bosne nije populizam nego korupcija, klijentelizam i nacionalizam.

Pročitajte i ovo: Nakon oduke Ustavnog suda: Izmjene naredbe o zabrani kretanja u Federaciji BiH

RSE: Ako govorite o Federaciji BiH. Ali s druge strane ako govorite o Republici Srpskoj imate elemente populizma i vrlo centralizovane vlasti koja je opet dala jedinstven odgovor na pandemiju.

Zakošek: Tu imam drugačiji pristup. Ja ove oblike nacionalizma koji postoje u Bosni i koji su nekad dominanti kao recimo Dodikov (Milorad Dodik, član Predsedništva BiH i lider vodeće partije bosanskih Srba) nacionalizam ne bih zvao populizmom.

Da li je Dodik populista?

Populizam su fenomeni u kojima se zagovara mobilizacija protiv elita. Mislim to nije važno u Republici Srpskoj. U Republici Srpskoj je još uvek parola ˝Srbi na okup˝, ˝branimo interese da nas ovi drugi ne nadglasaju˝, itd. A to onda nije populizam. To je klasični nacionalizam.

Ali čak i Republika Srpska dobro funkcionira koliko sam vidio. A čak ima nešto kooperacije između Federacije i Republike Srpske. Dakle Bosna i Hercegovina se začuđujuće u ovoj situaciji snašla. S obzirom na to da imaju manje resursa i manje opreme, da je možda zdravstveni sistem više stradao odlascima zdravstvenih radnika iz zemlje. Pa svejedno imamo relativno dobru reakciju.

RSE: Na Kosovu su vrlo konfuzne prilike. Tamo je u sred pandemije pala i vlada Aljbina Kurtija (Albin Kurti), između ostalog i zbog toga i što je odbijao da uvede vanredno stanje. Ali je potom donet niz odluka koje su dovele Kosovo u poziciju da ima vrlo stroga ograničenja po građane, takođe i vrlo komplikovana. Da li je Kurti, kao premijer na dužnosti, uradio isto što Albanija i Srbija na primer, samo je to drugačije nazvao?

Zakošek: Ne. Znači vi imate nekad institucionalne konstelacije ili institucionalne strukture u kojima ključnim akterima nije u interesu proglasiti izvanredno stanje. Zato što, mislim u slučaju Kosova, znamo da imamo, između Kurtija i Tačija (Hashim Thaci, predsednik Kosova) sukob i u slučaju proglašenja izvanrednog stanja predsjednik države dobija veće ovlasti, a premijer se mora ograničiti.

Drugo u kosovskom slučaju imamo nedovoljno izgrađene strukture javnog zdravstva. To je problem oko Kosova što su te strukture čini mi se sasvim razorene i one se moraju sad ad hoc stvarati dok u nizu ovih država u osnovi imate još tradiciju iz socijalističkog vremena, da su recimo zavodi za javno zdravstvo pod različitim imenima od Slovenije, evo čini mi se do Bosne i Hercegovine, čak Makedonije, opstali.

• Kurti 'premijer na dužnosti', Tači počinje konsultacije o novoj Vladi

Kombinacija pandemije i ranijih strahova na Kosovu

To je model koji je dosta uspješan. Kada gledate čisto statističke podatke u većini država regije raširenost pandemije je manja, kad gledamo postotak stanovništva ili broj zaraženih na milion stanovnika ili broj mrtvih. Dakle, puno su bolji rezultati nego recimo u Zapadnoj Evropi.

Tako da, što se Kosova tiče, imate politički sukob između ključnih aktera i neizgrađene strukture javnog zdravstva.

Aljbin Kuti, premijer Kosova na dužnosti i Hašim Tači, predsednik Kosova

RSE: Kakve su posledice takvog stanja po društvenu klimu? Vaš saradnik koji je radio analizu o Kosovu, Besa Kabaši-Ramaj (Besa Kabashi-Ramaj), konstatuje da građani Kosova dve decenije žive u složenim političkim okolnostima koje su ih učinile ranjivim pre svega zbog osnovnog pitanja – pitanja bezbednosti.

Zakošek: Meni je teško to procijeniti jer mi je teško zamisliti kako izgleda zapravo dinamika u jednom društvu koje je stalno na rubu izvanrednog stanja. Eto tako ja doživljavam situaciju u Kosovu koja se ne može normalizirati iz niza razloga. Od toga da ima vrlo traumatični put do osamostaljenja preko toga da još uvek ne može postati članicom važnih međunarodnih organizacija, do unutrašnje nestabilnosti, očito, rekao bih, u konačnici i zbog sukobljenosti raznih političkih opcija koje zapravo nemaju jasnu sliku kakvu budućnost Kosova žele.

Pročitajte i ovo: Da li je izgubljena 'evropska bitka' na Kosovu?

Imate naravno i problem preživljavanja i ekonomskih, da li će te restriktivne mjere dovesti do toga da ljudi neće imati šta jesti. Ali zapravo mislim da su onda građani spremni prihvatiti i vrlo restriktivne, odnosno represivne mjere, jer budući da ne mogu imati povjerenja u nekakve stručne instance i nekakav uvjerljiv sustav javnog zdravstva, onda se pouzdaju u represiju.

Pomenuli smo slučaj Srbije gdje zapravo 90 odsto građana podržava Vučićeve represivne mjere zato što naprosto nisu mogli birat nešto drugo. Pamet u Srbiji uopće ne zasjeda. Mislim opozicija nije uopće uspjela prezentirati neku svoju alternativnu strategiju i onda ljudi iz straha prihvaćaju i te represivne mjere.

Moj dojam je iz ove analize u ovoj publikaciji da je slično zapravo na Kosovu.

RSE: U Crnoj Gori smo imali duboku društvenu podelu pre pandemije. Sad, pak, dosta jasne korake vlasti po pitanju širenja lažnih vesti ili panike. Neki su i privođeni. Šta mislite, da li je Crna Gora, to se negde sugeriše u vašoj analizi, dobro odmerila šta je izvodljivo a šta nije kršenje prava zasnovanih na demokratskim principima?

Zakošek: Imamo jedan paradoks u Crnoj Gori. S jedne strane imate kontinuitet vlasti jer nikad niste imali promjenu ove vladajuće strukture, a s druge strane imate duboku podjelu u društvu. Na temelju teksta, dakle priloga o Crnoj Gori u ovoj publikaciji, moj dojam je bio da je ova situacija pandemije dovela u prvi mah do stišavanja podjela.

Ambivalentna uloga Kine u Crnoj Gori

I zapravo glavne sukobljene strane, to je ova vladajuća crnogorsko nacionalistička i opozicijska prosrpska su bile spremne surađivati ili pokazati da pristaju na određenu kooperaciju i zatišje. Ali vidjeli smo već i u analizi da je to samo neko vrijeme početno trajalo i da se može očekivati da će se obnoviti prethodni sukobi koji naprosto opterećuju crnogorske društvo u kontinuitetu i koji se neće tako lako razriještiti.

Pročitajte i ovo: Crna Gora: Ograničenje kretanja po Ustavu, ali je upitna procedura

Ali Crna Gora kažem, s obzirom na tu stabilnost Vlade i toga da nije bilo promjena može, mislim, računati na ove strukture koje sam spominjao. Od javno zdravstvenih do toga da su sve institucije na neki način usklađene. Znači veći je problem hoće li u društvu doći do nekakve mobilizacije protiv mjera koje Vlada propisuje.

RSE: Osnovna linija podele u Crnoj Gori, čini se, da jeste na proistočne i prozapadne snage. To negde konstatuje vaš saradnik u analizi o Crnoj Gori, Filip Milačić. Šta menja pandemija u tom smislu u toj državi?

Zakošek: Ta zapadna ili istočna orijentacija ja bih samo uvjetno to prihvatio. Ona proizlazi, ona je funkcija ili ona je posljedica dublje podjele a to je oko koncepcije crnogorske države.

Jer znači vi imate 30 odsto ako se ne varam ili preko 30 odsto stanovništva koji se izjašnjavaju kao Srbi, koji ne smatraju da je crnogorska nacija zasebna nacija i koji u svim varijantama zamišljaju neku budućnost Crne Gore u savezništvu sa Srbijom. Pa bi i sad, i u pandemiji oni su tražili da se Crna Gora više osloni, je li, na Srbiju i da neki paralelizam razvija.

RSE: A da li mislite da će prizivanje Kine, koja je već ekonomski duboko prisutna u Crnoj Gori, a s obzirom na sve što je Kina učinila nakon izbijanja pandemije, sada biti jače, glasnije?

Zakošek: Crna Gora je prihvatila neke oblike kineske pomoći koji su doveli do visoke razine zaduženosti i zapravo dugova koje sad Crna Gora ima prema kineskim državnim bankama. Sumnjam da Kina može nekako sad bitno još poboljašti svoju ulogu, koja ostaje u osnovi ambivalentna.

A s obzirom da je Crna Gora već ranije ušla u NATO i zapravo ima većinsko opredijeljenje za ulazak u Evropsku uniju, ostaju i veze s Kinom budući da je Kina ekonomski jaka.

Ali, znate šta. Nekoliko je glasova bilo koji tvrde da će se nakon ove krize u Evropi promijeniti odnos prema Kini, jer se smatra da se dopustilo Kini da stekne određene strateške prednosti.

Kako će se menjati slika Kine u Evropi?

Od toga da recimo da Evropa nema sposobnost proizvodnje važnih farmaceutskih ili medicinskih proizvoda, do toga da recimo Kina koristi pravila međunarodne trgovine da kupi strateške industrije itd.

Tako da ja mislim da će doći do na razini Evropske unije, a općenito evropskih država, negativne reakcije prema Kini. E sad države poput Crne Gore, gdje znači postoji snažna ekonomska prisutnost, i u Srbiji je isto dosta osjetna ekonomska prisutnost Kine, teško mi je reći šta će to značiti.

Koliko pandemija utiče na izbore?

RSE: Pandemija se dogodila u godini u kojoj predstoje parlamentarni izbore u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Severnoj Makedoniji. Ne možemo proceniti ali teško je zamisliti da će Kosovo izaći iz trenutnih okolnosti bez izbora, kao i lokalne izbore u Bosni i Hercegovini. Koliko će odgovor na pandemiju uticati na izborne šanse aktera u svakoj od tih država?

Pročitajte i ovo: Godina 2020: Izbori na Zapadnom Balkanu

Zakošek: Spominjali model koji se oslanja na povjerenje u stručnjake i samodisciplinu i drugi represivni model koji je nedosljedan u oslanjanju na stručne kriterije. Ali i u jednom i u drugom slučaju imamo kao reakciju kod građana porast podrške vladajućoj opciji, znači stranci koja ili daje premijera ili predsjednika. A uz to imamo jačanje izvršne vlasti.

Ali to opet je u vrlo različitoj mjeri slučaj. Ali svakako da znači profitiraju one stranke koje su na vlasti. I njima je u interesu što prije održavanje izbora. Evo mi već imamo spekulacija recimo o tome kada bi se mogli održati izbori u Hrvatskoj.

Znači spekulira se da je Vladi u interesu što prije, kad popusti malo pandemijska situacija, dok ne potroši još taj bonus koji je sada zbog relativno uspješnog suzbijanja pandemije imala. Mislim da slično možemo očekivati u Sjevernoj Makedoniji.

Isto možemo reći za Aleksandra Vučića. Vjerojatno u konačnici, bez obzira na neka lutanja, će birači honorirati ipak njegovo vođenje države u ovoj situaciji.

Mi ne znamo da li ćemo se u dogledno vrijeme vratiti baš u potpunu normalnost ali sigurno će, evo već sad i danas je Vlada Hrvatske recimo neke mjere relaksacije donijela, i ići će se dalje u tome. I onda svakako bi se mogli i izbori održati na jesen. Ako ne bude recimo drugog vala epidemije. Znači očekujem da se do kraja godine održe izbori. I očekujem da profitiraju stranke na vlasti.

Pročitajte i ovo: Kapčan za RSE: Pandemija neće dovesti do prekretnice u svetskoj politici

Mediji i nevladine organizacije nakon pandemije

RSE: Miroslav Živanović u analizi o BiH sugeriše da bi građansko društvo i mediji zapravo trebalo da budu na neki način na prvoj liniji odbrane demokratije u uslovima sužavanja prava tokom pandemije. Da li građansko društvo, da li mediji u regiji koji su u različitim okolnostima, neki su pod većim pritiscima, neki pod manjim, mogu biti taj stub odbrane demokratskih vrednosti?

Zakošek: U krizi komunikacija postaje presudna. I to kako građani reagiraju na poruke koje im znači vlast šalje. Sada je tu ključna uloga i medija i nevladinih organizacija, odnos cijelog društva.

Evo opet jedan primjer. Vlada je u prvi mah u Hrvatskoj čak i prijedlog, nacrt zakona poslala u parlamentarnu proceduru o korištenju geolokacije u mobilnim telefonima za praćenje da li se građani kojima je određena samoizolacija toga pridržavaju. Na to je bila velika negativna reakcija.

Dakle i opozicija parlamentarna ali još više mediji i cijelo društvo, čini mi se šest nevladinih organizacija potpisalo je peticiju i, mislim da Vlada povlači taj predlog.

Mediji i nevladine organizacije moraju svaki potez vlasti nadgledati. E sad, u kojoj mjeri su responzivni, je li, i koja je razina slobode, slažem se, ne mogu to procijeniti. Rekao bih da trenutno to relativno dobro funkcionira u Hrvatskoj. Vidimo da to u Sloveniji proizvodi duboke političke konfrontacije jer se izvršna vlast počinje sukobljavati sa medijima. A isto to mislim važi i za Srbiju.

Dakle da. I mediji i civilno društvo imaju važnu kontrolnu, nadzornu ulogu ali ponegdje je to teško ostvariti zbog dubokih političkih podjela i rekao bih represivne, autoritarne politike koju osobito izvršna vlast vodi.