Nasilje nad djecom, pogotovo seksualno nasilje i dalje je tabu tema u crnogorskom drštvu, upozoravaju predstavnici UNICEF-a u Crnoj Gori. Državni organi tvrde da čine sve da takvih slučajeva bude što manje. No, one koje se bore protiv nasilja, pogotovo nad djecom najviše brine podatak da gotovo polovina građana smatra da seksualno nasilje nad djecom nije ni prisutno u Crnoj Gori.
Ipak, iskustva NVO koje se bore protiv nasilja u porodici govore suprotno.
Sama činjenica da ne vidite nasilje nad djecom ne znači da ono ne postoji. To je globalna poruka boraca protiv svih oblika nasilja nad djecom, naročito seksualnog koje sve više uzima maha.
Takvu poruku su građanima poslali i iz UNICEF-a u Crnoj Gori. Šef kancelarije te međunarodne organizacije u Crnoj Gori Bendžamin Perks prenosi i ključne podatke o tome šta crnogorski građani kažu - koliko je seksualno nasilje nad djecom prisutno u našem društvu:
“Više od polovine građana Crne Gore smatra da u Crnoj Gori postoji nasilje nad djecom. Međutim, kada se radi o seksualnom zlostavljanju djece skoro polovina stanovništva smatra da ono uglavnom nije prisutno u Crnoj Gori. Isto tako, skoro jedan od 10 odraslih građana kaže da poznaje dijete ili odraslu osobu koji su bili žrtve seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu.”
To što je svijest crnogorskih građana o postojanju seksualnog nasilja nad djecom tako niska posljedica je tradicionalnih stega i okvira, ali prije svega straha žrtava da prijave nasilje.
Ljiljana Raičević iz Sigurne ženske kuće govori koliko je težak put od seksualnog zlostavljanja djeteta do njegovog procesuiranja i kažnjavanja:
“S vremena na vrijeme mi imamo takve slučajeve u praksi. Doduše, dosta su rijetki. Ove godine imali smo dva slučaja. Međutim tu je jako bitna druga stvar, da jako puno osobe koje imaju neku takvu traumatičnu poziciju se nerado odlučuju da bilo što pokrenu. Kada dođu kod nas mi im objasnimo kakva je procedura, a ona je dosta komplikovana. Dijete mora barem nekoliko puta da ispriča šta mu se desilo. Uvijek upozoravamo nadležne da će dijete nakon što tri ili četiri puta ponovi istu priču umanjiti značaj onoga što mu se desilo. Vidjelo je u međuvremenu da se velika buka digla u porodici i da na neki način osjeća krivicu zašto je to uopšte i poteglo.”
Sve se to i dalje gura pod tepih, kaže nam Ljiljana Raičević:
“Nije se još desilo da neko dođe kod nas i ekslicitno kaže toi to se dešava tamo i tamo. Pretpostavljam da u porodici više znaju o tome ali ta užasna priča teško izlazi iz tih okvira. Još su jake tradicionalne veze i okovi patrijarhata i to se i dalje pod tepih stavlja i o tome se ne priča.”
Tradicija i stege nekog prošlog vremena koje i danas opstaju ključna su prepreka za efikasniju borbu crnogorskog društva protiv seksualnog nasilja nad djecom, kaže i predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava Halil Duković.
Pogrešno je misliti da će upravo ta tradicija zaštiti našu djecu od nasilja, poručuje Duković:
“Svuda se mi u Crnoj Gori smatramo tradicionalnim društvom i da smo kao tradicionalno društvo zaštićeni od nekih stvari koje se događaju svuda oko nas. Ali ako malo zagrebemo ispod te tradicionalnosti onda ćemo vidjeti da se i mi suočavamo sa svim onim sa čim se i drugi suočavaju. Mi od ničega nijesmo pošteđeni, jedino što do sada kod nas ti problem nijesu bili vidljivi.”
Prema istraživanju UNICEF-a, u Crnoj Gori dominira mišljenje da seksualno nasilje nad djecom vrše odrasle osobe kao i da su u pitanju osobe poznate djetetu, uglavnom očevi. Građani u većini smatraju da su najčešće žrtve seksualnog nasilja djevojčice.
Djeca nijesu samo žrtve seksualnog nasilja već i vršanjačkog nasilja, porodičnog nasilja koje se ogleda kroz zapostavljanje i odbacivanje djeteta.
Kao poseban kuriozitet ostaje podatak prema kojem preko polovine crnogorskih građana smatra da je fizička kazna nad djecom ponekada opravdana kao i da je neka od fizičkih kazni u djetinjstvu imala pozitivan uticaj na njih.
Ipak, iskustva NVO koje se bore protiv nasilja u porodici govore suprotno.
Sama činjenica da ne vidite nasilje nad djecom ne znači da ono ne postoji. To je globalna poruka boraca protiv svih oblika nasilja nad djecom, naročito seksualnog koje sve više uzima maha.
Takvu poruku su građanima poslali i iz UNICEF-a u Crnoj Gori. Šef kancelarije te međunarodne organizacije u Crnoj Gori Bendžamin Perks prenosi i ključne podatke o tome šta crnogorski građani kažu - koliko je seksualno nasilje nad djecom prisutno u našem društvu:
“Više od polovine građana Crne Gore smatra da u Crnoj Gori postoji nasilje nad djecom. Međutim, kada se radi o seksualnom zlostavljanju djece skoro polovina stanovništva smatra da ono uglavnom nije prisutno u Crnoj Gori. Isto tako, skoro jedan od 10 odraslih građana kaže da poznaje dijete ili odraslu osobu koji su bili žrtve seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu.”
To što je svijest crnogorskih građana o postojanju seksualnog nasilja nad djecom tako niska posljedica je tradicionalnih stega i okvira, ali prije svega straha žrtava da prijave nasilje.
Ljiljana Raičević iz Sigurne ženske kuće govori koliko je težak put od seksualnog zlostavljanja djeteta do njegovog procesuiranja i kažnjavanja:
“S vremena na vrijeme mi imamo takve slučajeve u praksi. Doduše, dosta su rijetki. Ove godine imali smo dva slučaja. Međutim tu je jako bitna druga stvar, da jako puno osobe koje imaju neku takvu traumatičnu poziciju se nerado odlučuju da bilo što pokrenu. Kada dođu kod nas mi im objasnimo kakva je procedura, a ona je dosta komplikovana. Dijete mora barem nekoliko puta da ispriča šta mu se desilo. Uvijek upozoravamo nadležne da će dijete nakon što tri ili četiri puta ponovi istu priču umanjiti značaj onoga što mu se desilo. Vidjelo je u međuvremenu da se velika buka digla u porodici i da na neki način osjeća krivicu zašto je to uopšte i poteglo.”
Ljiljana Raičević
Za ljude koji se bore protiv nasilja nad djecom poražavajuća je spoznaja koliko se građani rijetko odlučuju da prijave nasilje nad djecom, seksualno pogotovo.Sve se to i dalje gura pod tepih, kaže nam Ljiljana Raičević:
“Nije se još desilo da neko dođe kod nas i ekslicitno kaže toi to se dešava tamo i tamo. Pretpostavljam da u porodici više znaju o tome ali ta užasna priča teško izlazi iz tih okvira. Još su jake tradicionalne veze i okovi patrijarhata i to se i dalje pod tepih stavlja i o tome se ne priča.”
Tradicija i stege nekog prošlog vremena koje i danas opstaju ključna su prepreka za efikasniju borbu crnogorskog društva protiv seksualnog nasilja nad djecom, kaže i predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava Halil Duković.
Pogrešno je misliti da će upravo ta tradicija zaštiti našu djecu od nasilja, poručuje Duković:
“Svuda se mi u Crnoj Gori smatramo tradicionalnim društvom i da smo kao tradicionalno društvo zaštićeni od nekih stvari koje se događaju svuda oko nas. Ali ako malo zagrebemo ispod te tradicionalnosti onda ćemo vidjeti da se i mi suočavamo sa svim onim sa čim se i drugi suočavaju. Mi od ničega nijesmo pošteđeni, jedino što do sada kod nas ti problem nijesu bili vidljivi.”
Prema istraživanju UNICEF-a, u Crnoj Gori dominira mišljenje da seksualno nasilje nad djecom vrše odrasle osobe kao i da su u pitanju osobe poznate djetetu, uglavnom očevi. Građani u većini smatraju da su najčešće žrtve seksualnog nasilja djevojčice.
Djeca nijesu samo žrtve seksualnog nasilja već i vršanjačkog nasilja, porodičnog nasilja koje se ogleda kroz zapostavljanje i odbacivanje djeteta.
Kao poseban kuriozitet ostaje podatak prema kojem preko polovine crnogorskih građana smatra da je fizička kazna nad djecom ponekada opravdana kao i da je neka od fizičkih kazni u djetinjstvu imala pozitivan uticaj na njih.