U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o osnivanju REKOM-a, regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima. Sagovornici su bili Nataša Kandić, direktorka Fonda za humanitarno pravo iz Beograda i Dino Mustafić, pozorišni i filmski reditelj iz Sarajeva, aktivista koalicije nevladinih organizacija koja se zalaže za osnivanje te komisije.
Bilo je reči o tome u kojoj meri REKOM može doprineti prevazilaženju dijametralno suprotih nacionalnih interpretacija zločina u poslednjem ratu, o nameri komisije da sačini popis svih žrtava rata kako bi se sprečile manipulacije brojem ubijenih, koliko će komisija pomoći porodicama nestalih da saznaju istinu o sudbini svojih najbližih, da li u državnim arhivima postoje podaci o tajnim masovnim grobnicama, kao i o tome kakvu podršku ima incijativa za osnivanje REKOM-a.
Nataša Kandić: U javnosti Srbije se zna za REKOM, ali još uvek ne postoji toliko jaka podrška koja bi mogla naterati političare da osnuju regionalnu komisiju i da to postane međudržavni projekt.
Dino Mustafić: I u Bosni i Hercegovini se zna za REKOM, ali moram reći da je politička situacija u našoj zemlji poprilično haotična. Mi u Bosni i Hercegovini živimo jedno turbulentno vrijeme, koje traje, na žalost, već više od jedne decenije. To je zemlja sa nekoliko podijeljenih gradova, sa etničkim zajednicama koje se sve više udaljavaju jedne od drugih, čiji pripadnici žive jedni pored drugih, potpuno odvojeni. Zbog toga je za nas REKOM inicijativa koja nema alternativu. Neću biti dramatičan ako budem vezivao sudbinu bosanskohercegovačkih naroda, njihovog ozdravljenja, njihove katarze i pomirenja sa uspješnošću ove inicijative.
Nataša Kandić: Mi mislimo da REKOM može da doprinese da se utvrde činjenice i da se hronološki prikaže šta se događalo tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji. Naravno, niko neće moći da menja pojedinačne istine koje su zasnovane na emocijama i teškim iskustvima jer svako svoje iskustvo nosi kao svoju vlastitu istinu.
Ali REKOM može da smanji prostor za laži i da mnogobrojne istorijske i političke, međusobno suprodstavljene, interpretacije nekako dovede u sklad sa činjenicama. Jer na ovim prostorima postoji veoma mnogo interpretacija ratnih zločina koje se nikada nisu zasnivale na činjenicama.
Dino Mustafić: Istinu može utvrditi samo regionalna komisija jer se svaka nacionalna komisija vrlo brzo pretvara u nacionalističku. Sa djelimičnim ili fragmentiranim istinama mi smo daleko od istine zasnovane na činjenicama koja bi bila prihvatljiva za sve narode bivše Jugoslavije. Samo utvrđivanjem takve istine možemo vratiti dostojanstvo svim žrtvama i njihovim porodicama koje su stalno izložene poricanju zločina, političkom lješinarenju, mešetarenju i manipuliranju brojem žrtva.
Nacionalne komisije cementiraju nacionalne istine
Nataša Kandić: Nijedna zemlja ne može da opstane u zajednici uređenih država ukoliko ne priznaje ono što su utvrdile najviše instance međunarodnog sistema pravde. To što neko na političkom nivou negira činjenice koje je utvrdio sud ostaje na političkom nivou i traje onoliko koliko traje ta politička opcija.
Poricanje genocida u Republici Srpskoj ne može da poništi presudu Međunarodnog suda pravde, niti može da potre činjenicu da je u parlamentu Srbije doneta Deklaracija o Srebrenici koja, iako u njoj nije pomenuta reč genocid, taj genocid priznaje. Ako ima pomaka u Srbiji to mora uticati i na Republiku Srpsku. Odmah da kažem, bez Republike Srpske neće biti ni ove komisije zato što ona ima smisla samo ako su u njoj zastupljeni svi delovi Bosne i Hercegovine, kao i sve države naslednice bivše Jugoslavije. Negiranje genocida u Srebrenici je najstrašnije poricanje, ali mi imamo još desetine i desetine poricanja na kolektivnom i na institucionalnom nivou sve do individulanih poricanja u kojima nema toliko zle namere koliko uverenosti da smo samo mi stradali, a da je priča o žrtvama drugih samo propaganda. U našim posleratnim društvima ima toliko malo priznavanja patnje drugih, a toliko mnogo priče o vlastitim žrtvama.
Dino Mustafić: Potpuno se slažem sa gospođom Kandić da REKOM neće obaviti svoju misiju ukoliko svi dijelovi ili entiteti u Bosni i Hercegovini ne budu zastupljeni u toj komisiji. To znači da se mora učiniti sve da REKOM kao ideja, kao regionalna inicijativa, nađe svoje uporište i u Republici Srpskoj.
Ono što otežava situaciju u Bosni i Hercegovini je činjenica da su udruženja žrtava rata i logoraša pocijepana po etničkom principu, pa vide samo sopstvenu žrtvu često osporavajući pravo onim drugim da govore o svom stradanju.
Ako se želi govoriti o sopstvenoj žrtvi, o onome što su drugi učinili našoj zajednici, mora se otvoriti dijalog i suočiti i sa onim što smo mi učinili drugima. Upravo u tome vidim prostor za REKOM kao regionalnu incijativu koja jedina može biti objektivna, jer nacionalne komisije cementiraju nacionalne istine koje nemaju nikakvu vjerodstojnost i, što je najopasanije, mogu postati opasno gorivo za historijske manipulacije na ovim prostorima koje nisu vezane samo za ratove devedesetih godina nego sežu i do Drugoga svjetskoga rata, pa i do balkanskih ratova.
Nataša Kandić: Ja mislim da će komisija to moći da uradi zahvaljujući, pre svega, organizacijama za ljudska prava jer neke od njih na tome rade već godinama. Istraživačko-dokumentacioni centar u Bosni i Hercegovini je, recimo, već dosta toga uradio.
Mi u Fondu za humanitarno pravo sada izlazimo sa prvim tomom poimeničnog popisa osoba koje su ubijene ili nestale na Kosovu 1998. godine, a krajem sledeće i početkom 2012. godine objavićemo popis svih žrtava na Kosovu u 1999. i 2000. godini. Istovremeno radimo i na popisu državljana Srbije i Crne Gore koji su stradali u oružanim sukobima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
U Hrvatskoj to radi Centar za suočavanje sa prošlošću Documenta. Prvi put u istoriji ovih balkanskih naroda imaćemo poimenični popis žrtava tako da se više nikada neće ponoviti situacija kao sa Jasenovcem - da jedni kažu 700.000 žrtava, a drugi 80.000. To će sigurno doprineti da se prestane sa praksom s jedne strane negiranja, a s druge preuveličavanja zločina koja je vrlo raširena na ovim prostorima.
REKOM bi mogao postati regionalni Jad Vašem
Dino Mustafić: Ne znam da li će to da bude, ali će sasvim sigurno biti prekretnica u tretiranju naše bliske prošlosti. Zašto? Zato što je bez utvrđenih činjenica, bez vrlo jasnog individualiziranja zločina, bez svijesti da iza brojki postoje ljudi koji su likvidirani samo zato što su pripadali jednoj ili drugoj etničkoj zajednici, teško očekivati da će generacije, koje dolaze, moći da budu dio velike evropske porodice.
Ja zaista smatram da je REKOM više od tek jedne civilne incijative. To je šansa za novonastale države na prostoru Balkana da se civilizirano i humanistički počnu odnositi prema žrtvama. Jer odsustvo empatije za drugoga i bešćutnost prema tuđoj žrtvi širi na ovim prostorima civilizacijski mrak, stvara od njih jednu rupu, jedan krvavi lanac koji se ovdje pojavljuje ciklično, ali ne kao neka elementarna nepogoda, nego kao promišljeni sistem proizvodnje zla.
Nataša Kandić: REKOM bi u budućnosti mogao postati neki naš Jad Vašem, ali pre toga moramo preći mnogo stepenica da bismo uopšte mogli o tome da razmišljamo. Sada je najvažnije da iskoristimo trenutnu povoljnu političku situaciju u regiji. Najpre smo imali susrete predsednika Hrvatske i Srbije koji su najavili novu strategiju pomirenja, pa su nedavno u Banjaluci na dodeli nagrade Ličnost godine predsedniku Josipoviću lideri država iz regiona govorili o pomirenju.
Međutim, tih novih politika pomirenja nema bez regionalnog pristupa u odnosu na prošlost. Ne može se postići nikakvo malo, lokalno, nacionalno pomirenje ukoliko nema regionalnog pristupa. Ova naša incijativa mora da bude institucionalizovana, da dobije međudržavni karakter, jer ako ostane u okvirima civilnog društva teško je zamisliti da može da ima takvu moć kakvu ima Jad Vašem u suprodstavljanju holokaustu. Moramo jednom naučiti lekciju koja će biti garancija da se zlo nedavnog rata nikada neće ponoviti na ovim prostorima.
Dino Mustafić: I u Bosni i Hercegovini postoje takve komisije koje su entitetske i koje, na žalost, često ne govore jezikom struke nego jezikom politike. Zbog toga porodice nestalih sve više gube povjerenje u te komisije, a i nadu da će 15 godina nakon završetka rata saznati šta se desilo sa njihovim najbližim. Regionalni pristup će omogućiti da se problem nestalih počne rješavati profesionalno i kompetentno i da se počne odmotavati ono što je godinama bili zabetonirano.
Nataša Kandić: REKOM se neće baviti ekshumacijama, niti će preuzimati posao postojećih službi koje se bave nestalim, ali verujem da bi mogao doći do podataka koji mogu da pomognu da se otkriju nove masovne grobnice.
Nataša Kandić: Nisam sigurna da postoji papir koji kaže da se na tom i tom mestu nalazi masovna grobnica u kojoj je sahranjeno toliko i toliko ljudi. Ja mislim da takvih dokumenata nema, ali ima onih koji su u to vreme bili na pozicijama u državnim institucijama i koji raspolažu informacijama, a i onih koji su učestvovali u kopanju grobnica i u prebacivanju tela na razne lokacije. Oni sada komisijama za nestala lica nude te informacije na prodaju. To je jedna ružna, užasna, nepodnošljiva situacija. Ne možemo da očekujemo da će REKOM, ma koliko uspešan bio, razjasniti sudbinu svih 16.000 nestalih.
Sigurno će ostati nekoliko hiljada čiji se posmrtni ostatci neće moći da pronađu jer su tragovi zločina uništeni - tela su spaljena ili bačena u reke. Kada je ovog leta zbog remonta hidroelektrane Bajina Bašta bio spušten nivo vode u jezeru Perućac, videli smo koliko leševa kriju vode ovog jezera. Najstrašnije je što to uopšte ne opterećuje nikoga. Svi znamo da jezero Perućac krije tela Albanaca potopljenih za vreme NATO bombardovanja i svi mi i dalje mirno živimo. Problem je u tome što smo postali neosetljivi i ravnodušni za patnje drugih i što imamo političare koji ne mare za brige, patnje i nemir porodica nestalih i za njihovu bezuspešnu potragu za najbližim. To su užasne stvari.
Dino Mustafić: U Bosni i Hercegovini ima još neotkrivenih masovnih grobnica, bilo da su one primarne ili sekundarne. Mi u ovoj zemlji živimo sa saznanjem da se, kad god odemo u prirodu, možda tu negdje, u nekoj od lijepih bosanskih šuma i vrleti kriju ostaci ljudi koji su pobijeni tokom rata. Želim da vjerujem da nećemo dozvoliti da stvari tek tako prođu, da padnu u zaborav, da ova društva budu indiferentna prema porodicama koje traže svoje nestale.
Ti ljudi nikako ne mogu da se smire, da zaokruže svoj život. Često ćete ih čuti da kažu: “Tek ću se smiriti, kada pronađem svoje“. Mi smo dužni da pomognemo tim ljudima i da zatvorimo to poglavlje naše prošlosti. Mi ćemo sasvim sigurno još dugo živjeti sa ožiljcima u duši, s traumama i tragedijama koje nam je ostavio rat, ali, dok se ne suočimo sa prošlošću, dok ne prihvatimo istinu o zlu koje se dogodilo, neće nam se otvoriti put u budućnost.
Predstoji pridobijanje političke podrške
Nataša Kandić: Nismo još počeli. Ta kampanja je predviđena za april i maj sledeće godine, vodiće se u svim drzavama bivše Jugoslavije i trajaće 6 nedelja.
Dino Mustafić: Nadam se da će inicijativa za osnivanje REKOM-a zajedno sa milion potpisa doći u parlamente svih postjugoslovenskih država u junu iduće godine. REKOM ima podršku i međunarodne zajednice jer ona tu komisiju vidi kao jedan od puteva pomirenja na ovim prostorima.
Nataša Kandić: Dosadašnje konsultacije pokazuju da bi bilo najprirodnije da sedište REKOM-a bude u Sarajevu.
Nataša Kandić: Nama sad predstoji pridobijanje političke podrške. Mi smo dobili podršku od predsednika Hrvatske i Srbije, a i od crnogorskog parlamenta. Sad nam predstoji da zatražimo podršku i od tročlanog Predsedništva Bosne i Heregovine. Naravno, postoje tu još brojni problemi kao, na primer, onaj kako će Srbija i Bosna i Hercegovina, koje ne priznaju Kosovo, formirati REKOM zajedno sa Kosovom. Jer, Kosovo mora biti zastupljeno u REKOM-u, bez Kosova nema te komisije.
Pošto je reč o ratnim zločinima mi mislimo da je u ovom slučaju nepristojno raspravaljati o tome. Ako su se mogli počiniti zločini, danas je trenutak kada države bivše Jugoslavije moraju učiniti sve da se utvrde činjenice o tome i da se oda počast svim žrtvama. Ja sam duboko uverena da će REKOM biti osnovan jer, da sam mislila da je tako nešto neostvarivo, ne bih ni krenula u to. Ako smo uspeli da stvorimo koaliciju za REKOM koja ima oko 1100 članova, ako smo uspeli da žrtve iz različitih etničkih zajednica zajedno sede, razgovaraju i slušaju jedni druge, ako Boris Tadić i Ivo Josipović govore o pomirenju, ako o tome govori i Bakir Izetbegović, a i neki drugi u regiji, onda sam sigurna da će se naša inicijativa realizovati.
Dino Mustafić: Želim da vjerujem da naša incijativa ima perspektivu. Ne samo da pušu povoljni politički vjetrovi nego je i sazrela društvena situacija da se taj teret prošlosti počne rješavati. Zato vjerujem da će REKOM-a već od sljedeće godine biti nezaobilazna činjenica. To je naprosto imperativ. Jer države koje ne mogu da riješe sopstvenu prošlost su države bez perspektive. A ljudi koji žive u takvim državama su ljudi sa promašenom egzistencijom.
Bilo je reči o tome u kojoj meri REKOM može doprineti prevazilaženju dijametralno suprotih nacionalnih interpretacija zločina u poslednjem ratu, o nameri komisije da sačini popis svih žrtava rata kako bi se sprečile manipulacije brojem ubijenih, koliko će komisija pomoći porodicama nestalih da saznaju istinu o sudbini svojih najbližih, da li u državnim arhivima postoje podaci o tajnim masovnim grobnicama, kao i o tome kakvu podršku ima incijativa za osnivanje REKOM-a.
Omer Karabeg: Koliku podršku REKOM u ovom trenutku ima u Srbiji i Bosni i Hercegovini?
Nataša Kandić: U javnosti Srbije se zna za REKOM, ali još uvek ne postoji toliko jaka podrška koja bi mogla naterati političare da osnuju regionalnu komisiju i da to postane međudržavni projekt.
Dino Mustafić: I u Bosni i Hercegovini se zna za REKOM, ali moram reći da je politička situacija u našoj zemlji poprilično haotična. Mi u Bosni i Hercegovini živimo jedno turbulentno vrijeme, koje traje, na žalost, već više od jedne decenije. To je zemlja sa nekoliko podijeljenih gradova, sa etničkim zajednicama koje se sve više udaljavaju jedne od drugih, čiji pripadnici žive jedni pored drugih, potpuno odvojeni. Zbog toga je za nas REKOM inicijativa koja nema alternativu. Neću biti dramatičan ako budem vezivao sudbinu bosanskohercegovačkih naroda, njihovog ozdravljenja, njihove katarze i pomirenja sa uspješnošću ove inicijative.
Omer Karabeg: Kako je moguće utvrditi istinu o zločinima kada u zemljama bivše Jugoslavije postoje toliko različitih pogleda na ono što se dogodilo u proteklom ratu i to ne samo na nivou intepretacije - postoji duboko neslaganje i kada su u pitanju činjenice?
Nataša Kandić: Mi mislimo da REKOM može da doprinese da se utvrde činjenice i da se hronološki prikaže šta se događalo tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji. Naravno, niko neće moći da menja pojedinačne istine koje su zasnovane na emocijama i teškim iskustvima jer svako svoje iskustvo nosi kao svoju vlastitu istinu.
Ali REKOM može da smanji prostor za laži i da mnogobrojne istorijske i političke, međusobno suprodstavljene, interpretacije nekako dovede u sklad sa činjenicama. Jer na ovim prostorima postoji veoma mnogo interpretacija ratnih zločina koje se nikada nisu zasnivale na činjenicama.
Istinu može utvrditi samo regionalna komisija jer se svaka nacionalna komisija vrlo brzo pretvara u nacionalističku.
Nacionalne komisije cementiraju nacionalne istine
Omer Karabeg: Danas se ne retko i utvrđene činjenice negiraju. Međunarodni sud pravde je, recimo, utvrdio da se u Srebrenici dogodio genocid. Međutim, vlast Republike Srpske negira taj genocid i kaže da to nije tačno. Kako onda uopšte REKOM može nešto da uradi u Republici Srpskoj?
Nataša Kandić: Nijedna zemlja ne može da opstane u zajednici uređenih država ukoliko ne priznaje ono što su utvrdile najviše instance međunarodnog sistema pravde. To što neko na političkom nivou negira činjenice koje je utvrdio sud ostaje na političkom nivou i traje onoliko koliko traje ta politička opcija.
Poricanje genocida u RS ne može da poništi presudu Međunarodnog suda pravde, niti može da potre činjenicu da je u parlamentu Srbije doneta Deklaracija o Srebrenici koja, iako u njoj nije pomenuta reč genocid, taj genocid priznaje.
Dino Mustafić: Potpuno se slažem sa gospođom Kandić da REKOM neće obaviti svoju misiju ukoliko svi dijelovi ili entiteti u Bosni i Hercegovini ne budu zastupljeni u toj komisiji. To znači da se mora učiniti sve da REKOM kao ideja, kao regionalna inicijativa, nađe svoje uporište i u Republici Srpskoj.
Ono što otežava situaciju u BiH je činjenica da su udruženja žrtava rata i logoraša pocijepana po etničkom principu, pa vide samo sopstvenu žrtvu često osporavajući pravo onim drugim da govore o svom stradanju.
Ono što otežava situaciju u Bosni i Hercegovini je činjenica da su udruženja žrtava rata i logoraša pocijepana po etničkom principu, pa vide samo sopstvenu žrtvu često osporavajući pravo onim drugim da govore o svom stradanju.
Ako se želi govoriti o sopstvenoj žrtvi, o onome što su drugi učinili našoj zajednici, mora se otvoriti dijalog i suočiti i sa onim što smo mi učinili drugima. Upravo u tome vidim prostor za REKOM kao regionalnu incijativu koja jedina može biti objektivna, jer nacionalne komisije cementiraju nacionalne istine koje nemaju nikakvu vjerodstojnost i, što je najopasanije, mogu postati opasno gorivo za historijske manipulacije na ovim prostorima koje nisu vezane samo za ratove devedesetih godina nego sežu i do Drugoga svjetskoga rata, pa i do balkanskih ratova.
Omer Karabeg: Pobornici REKOM-a često ističu da treba sprečiti manipulisanje žrtvama. Da li će komisija biti u stanju da utvrdi tačan broj žrtava sa imenima i prezimenima?
Nataša Kandić: Ja mislim da će komisija to moći da uradi zahvaljujući, pre svega, organizacijama za ljudska prava jer neke od njih na tome rade već godinama. Istraživačko-dokumentacioni centar u Bosni i Hercegovini je, recimo, već dosta toga uradio.
Prvi put u istoriji ovih balkanskih naroda imaćemo poimenični popis žrtava tako da se više nikada neće ponoviti situacija kao sa Jasenovcem - da jedni kažu 700.000 žrtava, a drugi 80.000.
Mi u Fondu za humanitarno pravo sada izlazimo sa prvim tomom poimeničnog popisa osoba koje su ubijene ili nestale na Kosovu 1998. godine, a krajem sledeće i početkom 2012. godine objavićemo popis svih žrtava na Kosovu u 1999. i 2000. godini. Istovremeno radimo i na popisu državljana Srbije i Crne Gore koji su stradali u oružanim sukobima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
U Hrvatskoj to radi Centar za suočavanje sa prošlošću Documenta. Prvi put u istoriji ovih balkanskih naroda imaćemo poimenični popis žrtava tako da se više nikada neće ponoviti situacija kao sa Jasenovcem - da jedni kažu 700.000 žrtava, a drugi 80.000. To će sigurno doprineti da se prestane sa praksom s jedne strane negiranja, a s druge preuveličavanja zločina koja je vrlo raširena na ovim prostorima.
REKOM bi mogao postati regionalni Jad Vašem
Omer Karabeg: Da li će REKOM biti neka vrsta regionalnog Jad Vašema, čuvenog muzeja holokausta u Jerusalimu?
Dino Mustafić: Ne znam da li će to da bude, ali će sasvim sigurno biti prekretnica u tretiranju naše bliske prošlosti. Zašto? Zato što je bez utvrđenih činjenica, bez vrlo jasnog individualiziranja zločina, bez svijesti da iza brojki postoje ljudi koji su likvidirani samo zato što su pripadali jednoj ili drugoj etničkoj zajednici, teško očekivati da će generacije, koje dolaze, moći da budu dio velike evropske porodice.
Odsustvo empatije za drugoga i bešćutnost prema tuđoj žrtvi širi na ovim prostorima civilizacijski mrak.
Ja zaista smatram da je REKOM više od tek jedne civilne incijative. To je šansa za novonastale države na prostoru Balkana da se civilizirano i humanistički počnu odnositi prema žrtvama. Jer odsustvo empatije za drugoga i bešćutnost prema tuđoj žrtvi širi na ovim prostorima civilizacijski mrak, stvara od njih jednu rupu, jedan krvavi lanac koji se ovdje pojavljuje ciklično, ali ne kao neka elementarna nepogoda, nego kao promišljeni sistem proizvodnje zla.
Nataša Kandić: REKOM bi u budućnosti mogao postati neki naš Jad Vašem, ali pre toga moramo preći mnogo stepenica da bismo uopšte mogli o tome da razmišljamo. Sada je najvažnije da iskoristimo trenutnu povoljnu političku situaciju u regiji. Najpre smo imali susrete predsednika Hrvatske i Srbije koji su najavili novu strategiju pomirenja, pa su nedavno u Banjaluci na dodeli nagrade Ličnost godine predsedniku Josipoviću lideri država iz regiona govorili o pomirenju.
Moramo jednom naučiti lekciju koja će biti garancija da se zlo nedavnog rata nikada neće ponoviti na ovim prostorima.
Omer Karabeg: Koliko će REKOM pomoći porodicima nestalih da konačno saznaju šta se desilo sa njihovim najbližim? U svakoj državi postoje komisije za nestale, ali čini se da one međusobno slabo sarađuju jer ni deceniju i po nakon završetka rata još uvek nije razjašnjena sudbina 16.000 nestalih.
Dino Mustafić: I u Bosni i Hercegovini postoje takve komisije koje su entitetske i koje, na žalost, često ne govore jezikom struke nego jezikom politike. Zbog toga porodice nestalih sve više gube povjerenje u te komisije, a i nadu da će 15 godina nakon završetka rata saznati šta se desilo sa njihovim najbližim. Regionalni pristup će omogućiti da se problem nestalih počne rješavati profesionalno i kompetentno i da se počne odmotavati ono što je godinama bili zabetonirano.
Nataša Kandić: REKOM se neće baviti ekshumacijama, niti će preuzimati posao postojećih službi koje se bave nestalim, ali verujem da bi mogao doći do podataka koji mogu da pomognu da se otkriju nove masovne grobnice.
Omer Karabeg: Mislite li da u ratnim arhivama država postoje podaci o masovnim grobincama?
Problem je u tome što smo postali neosetljivi i ravnodušni za patnje drugih i što imamo političare koji ne mare za brige, patnje i nemir porodica nestalih i za njihovu bezuspešnu potragu za najbližim.
Sigurno će ostati nekoliko hiljada čiji se posmrtni ostatci neće moći da pronađu jer su tragovi zločina uništeni - tela su spaljena ili bačena u reke. Kada je ovog leta zbog remonta hidroelektrane Bajina Bašta bio spušten nivo vode u jezeru Perućac, videli smo koliko leševa kriju vode ovog jezera. Najstrašnije je što to uopšte ne opterećuje nikoga. Svi znamo da jezero Perućac krije tela Albanaca potopljenih za vreme NATO bombardovanja i svi mi i dalje mirno živimo. Problem je u tome što smo postali neosetljivi i ravnodušni za patnje drugih i što imamo političare koji ne mare za brige, patnje i nemir porodica nestalih i za njihovu bezuspešnu potragu za najbližim. To su užasne stvari.
Mi ćemo još dugo živjeti sa ožiljcima u duši, s traumama i tragedijama koje nam je ostavio rat, ali, dok se ne suočimo sa prošlošću, dok ne prihvatimo istinu o zlu koje se dogodilo, neće nam se otvoriti put u budućnost.
Ti ljudi nikako ne mogu da se smire, da zaokruže svoj život. Često ćete ih čuti da kažu: “Tek ću se smiriti, kada pronađem svoje“. Mi smo dužni da pomognemo tim ljudima i da zatvorimo to poglavlje naše prošlosti. Mi ćemo sasvim sigurno još dugo živjeti sa ožiljcima u duši, s traumama i tragedijama koje nam je ostavio rat, ali, dok se ne suočimo sa prošlošću, dok ne prihvatimo istinu o zlu koje se dogodilo, neće nam se otvoriti put u budućnost.
Predstoji pridobijanje političke podrške
Omer Karabeg: Koalicija za REKOM je planirala da u regionu sakupi milion potpisa podrške za osnivanje komisije za utvrđivanje istine o ratnim zločinima. Da li je prikupljanje potpisa već počelo?
Nataša Kandić: Nismo još počeli. Ta kampanja je predviđena za april i maj sledeće godine, vodiće se u svim drzavama bivše Jugoslavije i trajaće 6 nedelja.
Dino Mustafić: Nadam se da će inicijativa za osnivanje REKOM-a zajedno sa milion potpisa doći u parlamente svih postjugoslovenskih država u junu iduće godine. REKOM ima podršku i međunarodne zajednice jer ona tu komisiju vidi kao jedan od puteva pomirenja na ovim prostorima.
Omer Karabeg: Gde bi moglo da bude sedište komisije?
Dosadašnje konsultacije pokazuju da bi bilo najprirodnije da sedište REKOM-a bude u Sarajevu.
Nataša Kandić: Dosadašnje konsultacije pokazuju da bi bilo najprirodnije da sedište REKOM-a bude u Sarajevu.
Omer Karabeg: I na kraju, kakve su šanse da države bivše Jugoslavije podrže vašu inicijativu i osnuju REKOM?
Nataša Kandić: Nama sad predstoji pridobijanje političke podrške. Mi smo dobili podršku od predsednika Hrvatske i Srbije, a i od crnogorskog parlamenta. Sad nam predstoji da zatražimo podršku i od tročlanog Predsedništva Bosne i Heregovine. Naravno, postoje tu još brojni problemi kao, na primer, onaj kako će Srbija i Bosna i Hercegovina, koje ne priznaju Kosovo, formirati REKOM zajedno sa Kosovom. Jer, Kosovo mora biti zastupljeno u REKOM-u, bez Kosova nema te komisije.
Pošto je reč o ratnim zločinima mi mislimo da je u ovom slučaju nepristojno raspravaljati o tome. Ako su se mogli počiniti zločini, danas je trenutak kada države bivše Jugoslavije moraju učiniti sve da se utvrde činjenice o tome i da se oda počast svim žrtvama. Ja sam duboko uverena da će REKOM biti osnovan jer, da sam mislila da je tako nešto neostvarivo, ne bih ni krenula u to. Ako smo uspeli da stvorimo koaliciju za REKOM koja ima oko 1100 članova, ako smo uspeli da žrtve iz različitih etničkih zajednica zajedno sede, razgovaraju i slušaju jedni druge, ako Boris Tadić i Ivo Josipović govore o pomirenju, ako o tome govori i Bakir Izetbegović, a i neki drugi u regiji, onda sam sigurna da će se naša inicijativa realizovati.
Države koje ne mogu da riješe sopstvenu prošlost su države bez perspektive. A ljudi koji žive u takvim državama su ljudi sa promašenom egzistencijom.
Dino Mustafić: Želim da vjerujem da naša incijativa ima perspektivu. Ne samo da pušu povoljni politički vjetrovi nego je i sazrela društvena situacija da se taj teret prošlosti počne rješavati. Zato vjerujem da će REKOM-a već od sljedeće godine biti nezaobilazna činjenica. To je naprosto imperativ. Jer države koje ne mogu da riješe sopstvenu prošlost su države bez perspektive. A ljudi koji žive u takvim državama su ljudi sa promašenom egzistencijom.