U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome zašto bošnjačko rukovodstvo smatra da je Bošnjacima najveći prijatelj Turska i zašto rukovodstvo bosanskih Srba najvećeg prijatelja vidi u Rusiji. Sagovornici su bili dva univerzitetska profesora - Jelena Trivić iz Banjaluke i Ešref Kenan Rašidagić iz Sarajeva.
Bilo je reči o tome kakav je odnos Bakira Izetbegovića prema turskom predsedniku Redžepu Tajipu Erdoanu, a kakav Milorada Dodika prema ruskom predsedniku Vladimiru Putinu, ima li Federacija Bosne i Hercegovine ekonomske koristi od turskog prijateljstva i može li Republika Srpska računati na ruske investicije, šta Turska očekuje od Bošnjaka, a šta Rusija od bosanskih Srba, zašto se u Federaciji Bosne i Hercegovine obeležava godišnjica neuspelog državnog udara u Turskoj, zašto je bošnjački član Predsedništva Šefik Džaferović izjavio da je Gulenov pokret teroristička organizacija kada ga takvim ne smataju ni Evropska unija, ni Ujedinjene nacije, zašto je Dodik, koji je imao velike rezerve prema Turskoj, promenio odnos prema Erdoanu, pa ga sada naziva velikim liderom, kao i o tome da li će savezništvo Putina i Erdoana imati uticaja na odnose u Bosni i Hercegovini.
Pročitajte i ovo: Alić: Erdoan je u autokratsku politiku uvukao BiHOmer Karabeg: Bosna i Hercegovina želi da uđe u Evropsku uniju. To stalno ponavljaju lideri najmoćnijih političkih partija u oba enititeta - Bakir Izetbegović i Milorad Dodik. Međutim, oni ne traže najveće prijatelje u zemljama Evropske unije nego u Turskoj i Rusiji. Rukovodstvo Stranke demokratske akcije stalno ističe privrženost Turskoj, a rukovodstvo Republike Srpske Rusiji. Kako to tumačite?
Jelena Trivić: Rukovodstvo Republike Srpske intenziviralo je posljednjih godina saradnju sa Rusijom na političkom planu, pa je gospodin Dodik imao nekoliko sastanaka sa Putinom. Međutim, u ekonomskom smislu to nije pretjerano značilo za Republiku Srpsku. Ranije ruske investicije u naftnu industriju i neke druge grane pokazale su se neuspješnim. U naftnoj industriji su napravljeni ogromni gubici, iako je prodata sa nula maraka dugova. Za mene je potpuno prirodno da se sarađuje i sa zemljama koje nisu članice Evropske unije. Ali u slučaje Rusije i Turske ima politikanskog igranja na emocije od strane rukovodstva Republike Srpske i Stranke demokratske akcije. Tu nema pretjerane koristi ni za entitete, ni za Bosnu i Hercegovinu. Sve se svodi na političku promociju da bi se pridobilo biračko tijelo.
Pročitajte i ovo: Dodikova retorika uz blagoslov Beograda i MoskveEšref Kenan Rašidagić: Za mene je prvo i najvažnije pitanje da li lideri nacionalističkih, samim tim i populističkih stranaka, uopće žele da Bosnu i Hercegovinu uvedu u Evropsku uniju. Po meni, odgovor je - ne. To je deklarativno zalaganje za Evropsku uniju, dok se s druge strane radi sve da se ovoj državi onemogući da uđe u Evropsku uniju. Bosna i Herecegovina se nije pomakla s mrtve tačke kada je riječ o potezima koji bi nas uveli u Evropsku uniju.
Slikanje sa Putinom
Omer Karabeg: Kakav je odnos Milorada Dodika prema ruskom predsedniku Putinu?
Jelena Trivić: Radi se prije svega o političkoj koristi koju Dodik dobija od fotografisanja sa Putinom. Mislim da tu nema čvršćih i jačih veza. Ne vjerujem da gospodin Putin pridaje neki poseban znacaj Republici Srpskoj osim tih petnaestak minuta kada primi gospodina Dodika. To je moje viđenje. Bila bih najsrećnija da griješim, pa da smo mi toliko važni za Rusiju kako većina naroda misli. Ali nismo, jer bi u tom slučaju i ekonomske veze bile jače i čvršće.
Naša privreda je nekako prirodno okrenuta prema zemljama Evropske unije: Jelena Trivić
Bosna i Hercegovina, govorim o oba entiteta, i sa Rusijom i sa Turskom ima negativni spoljnotrgovinski bilans. Mnogo više uvozimo iz tih zemalja nego što izvozimo, dok je u spoljnotrgovinskoj razmjeni sa zemljama Evropske unije pokrivenost uvoza izvozom daleko veća. Najveća je sa Austrijom, Slovenijom i Italijom. Naša privreda je nekako prirodno okrenuta prema zemljama Evropske unije. Od koketiranja sa Rusijom i Turskom najviše koristi imaju političari. Slažem se sa gospodinom Rašidagićem da naši lideri apsolutno ne žele da Bosna i Hercegovina uđe u Evropsku uniju, jer ne žele da prihvate pravila igre koja tamo važe. To bi ograničilo njihovu moć, jer u Bosni Hercegovini, kakva je ona danas gdje sistem ne funkciniše, oni mogu da vladaju bez ikakve kontrole.
Omer Karabeg: Kakav je odnos Bakira Izetbegovića prema turskom predsedniku Erdoanu?
Ešref Kenan Rašidagić: Za razliku od veza Dodika i Putina, koje su vrlo površne i svode se na protokolarne prijeme, veze gospodina Izetbegovića i vrha SDA sa gospodinom Erdoanom su puno jače. Zasnovane su na porodičnim vezama koje traju decenijama. Riječ je o prijateljstvu gospodina Alije Izetbegovića, Bakirovog oca, i gospodina Erdoana koje datira još iz vremena kada su i jedan i drugi bili u opoziciji. Ti prijateljski odnosi su zasnovani na puno dubljem ideološkom razumijevanju nego što je dnevnopolitičko. Tako da su ti odnosi čvrsti.
Kakve koristi Bosna i Hercegovina ima od toga - ne mogu reći, jer ništa ne znamo o onome što se dešava van protokolarnih susreta. Međutim, i pored silnih izraza podrške i razumijevanja za situaciju Bošnjaka i deklarativnih zalaganja za pomoć Bosni i Hercegovini, vrlo je teško naći neke ekonomske pokazatelje koji to potvrđuju. Turske investicije u Federaciji BiH su praktično nepostojeće.
U isto vrijeme Turska investira u Srbiji. U slučaju Srbije prijateljstvo i razumijevanje sa gospodinom Vučićem pretočeno je u konkretne ekonomske rezultate. Onda se morate zapitati - šta Bošnjaci imaju od ličnog prijateljstva Izetbegovića i Erdoana, šta imaju od toga što se Turska postavlja kao njihova zaštitnica. Turska je jako dobra u korištenju onog što se u vanjskoj politici nazaiva soft power. Ona ulaže u rekonstrukciju spomenika kulture u Bosni i Hercegovini - Stari Most u Mostaru, objekti islamske arhitekture. Ta relativno mala ulaganja imaju veliki simbolički značaj, jer su jako vidljiva. Ali, ne vidim fabrike, ne vidim firme, ne vidim neku veliku trgovinsku razmjenu. Nažalost, situacija je takva.
Lov na veštice
Omer Karabeg: Gospodine Rašidagiću, vi ste jednom prilikom izjavili da se među Bošnjacima stvara takva atmosfera da je izdajica nacionalnih interesa onaj ko apsolutno ne prihvata izjave Erdoana.
Ešref Kenan Rašidagić: Stojim iza te izjave, iako sam zbog toga doživio osude ljudi koji su to shvatili kao izdaju nacionalnih interesa Bošnjaka kojima ja pripadam. To sam izjavio u jednom vrlo specifičnom kontekstu, kada se je - nakon državnog udara u Turskoj za koji su optuženi sljedbenici pokreta Hizmet popularno nazvani gulenovci - u Bosni i Hercegovini stvorila neka vrsta lova na vještice.
Turska je od bošnjačkih lidera i Bošnjaka očekivala da u svojim redovima identificiraju ljude koji su pripadnici Hizmeta. Ja sam se vrlo negativno prema tome odredio, jer zadnja stvar koju biste očekivali od saveznika je da ovde unosi dodatne podjele i dodatni razdor. A Turska inistira - vidjeli smo to i prilikom posljednje posjete gospodina Erdoana - da joj isporučimo neke gulenovce, da se zapravo uključimo u njihov unutrašnji politički obračun. To ne treba Bosancima i Hercegovcima koji su ionako međusobno podijeljeni.
Ne treba nam dodatni razdor - da se ljudi po društvenim mrežama identificiraju kao pobornici ili protivnici nekakvog pokreta koji apsolutno nema nikakve sa Bosnom i Hercegovinom. Zato sam ja i postavio pitanje - zašto izvozite svoje probleme sa kojima mi nemamo nikakve veze i unosite dodatne podjele među Bošnjake.
Pročitajte i ovo: Ruski pokušaj zaustavljanja BiH na putu ka NATOOmer Karabeg: Gospođo Trivić, vi ste rekli da Rusija ne pridaje neki poseban značaj Republici Srpskoj, ali, čini mi se, Putin ima interesa da prima Dodika. On ga je tri puta primio više nego ijednog balkanskog lidera. Dodik je faktički brana koja sprečava da Bosna i Hercegovina uđe u NATO pakt. A Rusiji je najvažnije da balkanske zemlje ne uđu u taj pakt.
Jelena Trivić: Možda se i tako može posmatrati. Podsjetila bih da je 2009. godine sadašnji potpredsjednik SSND Nebojša Radmanović, u to vrijeme srpski čan Predsjedništva BiH, kao predsjedavajući potpisao zahtjev Bosne i Hercegovine za dobijanje Akcionog plana za članstvo u NATO paktu. Sada SSND zatvara tu priču. Kažu da su čvrsto opredijeljeni protiv NATO pakta, ili bar u javnosti to tako izgleda. Očigledno se dogodio veliki zaokret gospodina Dodika prema Rusiji.
U isto vrijeme Srbija nalazi način da balansira između i Evropske unije i Rusije. Pratila sam posjete Putina i francuskog predsjednika Makrona Srbiji. Putin se obratio okupljenim građanima sa svega nekoliko riječi, dok je Makron održao govor na srpskom. Srbija djeluje kao zemlja koja je opredijeljena za Evropsku uniju mada održava čvrste veze sa Rusijom, dok se je u Republici Srpskoj gospodin Dodik, koji je bio proamerički i prozapadno orijentisan, potpuno okrenuo Rusiji, što dugoročno ne može da koristi ni njemu, ni narodu koju vodi i predstavlja.
Ja sam to konstatovala na posljednjoj sjednici Narodne skupštine, gdje sam poslanica. Rekla sam - malo ste se obećali Amerikancima, malo Rusima, pa ste u to uvukli narod. Nije dobro kada se mali opredjeljuju u borbi velikih. Bez obzira šta ko misli o Aleksandru Vučiću kao lideru i njegovoj stranci koja ima apsolutnu vlast u Srbiji, pa se glas opozicije praktično ne čuje, on mnogo vještije balansira između Rusije i Zapada nego gospodin Dodik. Jer Dodik ide iz krajnosti u krajnost što u politici apsolutno nije dobro.
Vaš browser nepodržava HTML5
Vučić i Brnabić ni na Istoku ni na Zapadu
Gulenovci
Omer Karabeg: U Federaciji Bosne i Hercegovine se već već drugu godinu naširoko obeležava godišnjica neuspelog državnog udara u Turskoj. Na skupu koji je tim povodom nedavno održan u sarajevskoj Vijećnici bošnjački član Predsedništva BiH Šefik Džaferović izjavio da je Gulenov pokret nesumnjivo teroristički.
Ešref Kenan Rašidagić: Ne bih se složio da se naširoko obilježava. Riječ je o politici Turske koja u svim zemljama, koje smatra prijateljskim, finansira niz manifestacija kojima se obilježava taj događaj. Oni od toga žele da naprave simbolički važan datum. Sve te manifestacije koje su održane u Sarajevu finansirala je ambasada Turske. To su manifestacije slične onima koje finasiraju i druge ambasade u nekim drugačijim možda malo benignijim kontekstima.
S jedne strane to je razumljivo, a s druge možda i malo smeta u kontestu onoga što sam malo prije pomenuo - da nije u redu da se u Bosni i Hercegovini provodi nekakav lov na vještice kao da se mi moramo pozicionirati u unutrašnjem turskom političkom problemu koji s nama nema nikakve veze.
Što se tiče izjave gospodina Džaferovića, naši političari su inače poznati po jeftinim izjavama koje ništa ne znače. Bitno je da su povodom zahtjeva Turske za izručenjem i gospodin Džaferović i drugi bošnjački lideri izjavili da će se uraditi sve što je u skladu sa zakonima Turske i Bosne i Hercegovine. A sud BiH je već ranije u slučaju zahtjeva za izručenje dvoje turskih građana zbog navodne pripadnosti terorističkoj organizaciji presudio da po međunarodnim konvencijama, međunarodnom pravu i odlukama Ujedinjenih naroda ta teroristička organizacija ne postoji, pa se ti ljudi ne mogu izručiti Turskoj. Cilj izjave gospodina Džaferovića bio je da se prijateljima kaže ono što oni žele da čuju.
Omer Karabeg: Ali i pored sudske odluke Erdoan je nedavno prilikom poslednje posete BiH vrlo tvrdo insitirao na tome da se takozvani gulenovci isporuče.
Pročitajte i ovo: Hoće li BiH popustiti Erdoanu i izručiti 'gulenovce'?Ešref Kenan Rašidagić: Narav vlasti u Turskoj je takva kakva jeste. Nažalost, po ocjenama svih relevantnih međunarodnih organizacija i Evropske unije vladavina prava u Turskoj je veoma ugrožena. Nezavisnost pravosuđa je praktično ukinuta. Od kada je uveden predsjednički sistem, koji je izglasan na referendumu, vlast se zapravo svodi na jednog čovjeka. On svoju vlast provodi i od svojih saveznika i prijateljskih zemalja očekuje da apsolutno budu na tom fonu.
Pogledajte šta se desilo na Kosovu. Iako su se tamošnji sudovi postavili drukčije, šest turskih državljana, koje je Turska optužila da su pripadnici pokreta Hizmet, u saradnji turske ambasade i jednog dijela obavještajnog aparata bukvalno su oteti, ukrcani u avion i odvezeni u Tursku. Ali to je država koja momentalno funkcionira na takav način. Srećom, u Bosni i Hercegovini to ne može proći. Još uvijek postoji vladavina prava - kakva takva.
Merhaba asker
Omer Karabeg: Čini se da u poslednje vreme Dodik menja odnos prema Turskoj. On počine da hvali predsednika Erdoana i govori da je on veliki lider. Ranije je Dodik imao velike rezerve prema Turskoj. Setimo se njegove izjave da navija za Bosnu i Hercegovinu samo onda kada Bosna i Hercegovina igra protiv Turske. Otkuda sad odjednom ta promena?
Jelena Trivić: Postoji još jedna Dodikova izjava tog tipa. Kada su ga novinari upozorili da ima sličan karirani sako kao Erodgan, on je rekao: ”Ako je tako, onda ga neću više nositi”. Možda Dodik prati promjenu odnosa između Rusije i Turske. Gospodin Rašidagić je govorio o sistemu u Turskoj koji se približava nekoj diktaturi. Kako priča sa NATO zemljama blijedi, Dodik se valjda približava takvim zemljama, traži u njima sagovornike.
Omer Karabeg: Za vreme posete Turskoj početkom maja ove godine Dodik je prilikom obilaska počasne garde pozdravio vojnike sa ”Merahaba asker”. Da je to učinio Mladen Ivanić, koji je pre Dodika bio srpski član Predsedništva, Dodik i njegovi mediji bi na Ivanića osuli drvlje i kamenje.
Jelena Trivić: Ne vidim ništa loše u tome što je on na taj način pozdravio tursku gardu. Ali da je Mladen Ivanić to uradio mogu misliti kako bi to bilo komentarisano na Radio-televiziji Republike Srpske i drugim medijima koje Dodik kontroliše. To bi bilo potpuno satiranje.
Zapadni Balkan prilično nebitan za Rusiju i Tursku: Ešref Kenan Rašidagić
Ešref Kenan Rašidagić: Mislim da je gospodinu Dodiku jako prijao državnički prijem koji je kao predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine dobio u Turskoj. Turska je i inače država pompe i ceremonije. Dodiku, koga Putin prima u lobiju hotela da bi s njim popričao nekoliko minuta, jako prija kada ga neko tretira kao državnika.
Međutim, mada je to spekulacija za koju nema nikakvih konkretnih dokaza, moglo bi se postaviti pitanje, što je pomenula i kolegica Trivić, da li bi se zbližavanje Rusije i Turske, koje je evidentno zadnjih godina, moglo reflektirati i na ovaj naš region, mada je Zapadni Balkan prilično nebitan za Rusiju i Tursku. U fokusu njihovog interesovanja i njihove saradnje momentalno je situacija na Bliskom istoku i tu su njihovi interesi prilično komplementarni.
Tu postoje puno veće igre - odnos prema Iranu i Siriji, dokazivanje statusa velike sile, forsiranje Turske da zaoštri odnose sa NATO paktom što je cijena njenog približavanja Rusiji. Može li se u tu priču ubaciti i nečiji interes u Bosni i Hercegovini - o tome, ponavljam, možemo samo spekulirati. Moguće je da to toga dođe, s tim što su to stvari koje se dešavaju iza kulisa. U ovom momentu nema nikakvih informacija koje bi potvrdile spekulacije koje su jako prisutne na portalima koji prate ovu situaciju.
Dodik i Izetbegović
Omer Karabeg: Evo, da i ja sada malo spekulišem - mogu li veoma dobri odnosi između Putina i Erdoana na neki način približiti dva njihova obožavaoca - Dodika i Izetbegovića?
Jelena Trivić: Mislim da su oni već dovoljno približeni i da je ovo što sada vidimo samo stvaranje tla na kome oni baziraju svoje političke pobjede. Ne mogu da tvrdim, nemam dokaza, ali djeluje mi da su njihovi potezi sinhronizovani. Izetbegović otvori neku temu na koju reaguje Dodik i obrnuto - Dodik otvori temu, pa onda Izetbegović reaguje. To se dobro prima u najvećem dijelu glasačkog tijela - i kod Srba i kod Bošnjaka. Ne vjerujem da među njima postoje veće konfrontacije od onih koje postoje unutar srpske i bošnjačke političke elite. Ja mislim da oni ne žele pravnu državu, ekonomski prosperitetnu u kojoj će narod živjeti od svog rada i u kojoj će institucije funkcionisati bez mita, korupcije i svega onoga u čemu su ogrezle.
Ešref Kenan Rašidagić: Mislim da su lideri u Bosni i Hercegovini razvili tu vrstu odnosa o kojima govori kolegica Trivić. Oni podgrijavaju međusobne sukobe od kojh i jedna i druga strana profitiraju. Tih sukoba nikad ne fali. Ja sam prilikom nekih pregovora imao priliku vidjeti da se ti ljudi na ličnoj bazi jako dobro razumiju i slažu.
Kada procijene da im je potrebna saradnja na bilo kom nivou - privatnom, političkom ili javnom - oni začas uspostave zajednički jezik. Tako da nije isključeno da neka vrsta vanjske intervencije dovede do promjene u međusobnim odnosima. Nemojte zaboraviti da je Dodik igrač kojeg su Amerikanci, kako vole da naglase njegovi kritičari, doveli na vlast na tenku - da bi se poslije premetnuo u ogorčenog antizapadnjaka, anti-Amerikanca i pro-Rusa. Mislim da nije isključena neka vrsta ponovne rokade koja bi i jednog ili drugog održala na vlasti.