Montenegro ride: I princ Nikola na motoru

Princ Nikola na Montenegro ride, avgust 2011, foto: www.auto.co.me

Nakon što su na Cetinju uručili donaciju trima djevojčicama za operaciju cerebralne paralize, tridesetak ljubitelja motora “Harli Dejvidson” iz Švajcarske su otkrili Crnu Goru spuštajući se od Lovćena do Jadrana niz kotorske serpentine.

Montenegro ride je vozio i crnogorski princ Nikola Petrović, veliki zaljubljenik u motore. Montenegro ride završio je u budvanskom hotelu Splendid.

"Kada sam svaki put došao sa ženom u Crnu Goru, mi smo dolazili sa motorom. Sjećam se da me više puta zaustavljala policija pa su bili jako iznenađeni. ‚Oh, pa to ste vi prinče‘, govorili bi. To je za njih bilo potpuno iznenađenje ali za mene je to potpuno normalno. Ja vozim motor i u Parizu i svuda i nema šanse da sam bez motora", kaže princ Nikola.

Sredinom jula parlament je usvojio Zakon o moralnoj i istorijskoj rehabilitaciji dinastije Petrović, koja je detronizovana aktom nasilne aneksije Crne Gore. U očekivanju da se zakon primijeni princ Nikola nastavlja život u Parizu:



Duh Slobode

A kako su Crnu Goru doživjeli motoristi iz Švajcarske?

"Mi smo pozitivno iznenađeni Crnom Gorom. Prelijepa obala i vrlo ljubazni i gostoprimivi stanovnici", kaže nam jedan od motorista.

"Kada se spuštamo sa planine dolje na obalu to je tako divan prizor koji se ne može opisati i to nas je najviše oduševilo", naglašava drugi.

Prema riječima organizatorke Montenegro ride-a Ane Mašek Šćepanović, nije čudo što su se motoristi i Crna Gora zavoljeli na prvi pogled.

,,Imaju taj duh slobode, taj spirit, nešto u sebi, kao vetar u kosi, pogled, daljine. Sve ono što ima Crna Gora“, kaže Ana.

A da bi se ta ljepota Crne Gore sačuvala treba se ugledati na one koji poštuju svoje naslijeđe i još ga umiju unovčiti. Princ Nikola nam priča kako to rade Italijani:

„Krajem jula bio sam u Italiji, u Toskani. Kada sam vidio kako su sačuvali prirodu i arhitekturu, selo i farme to je bilo nevjerovatno. I oni su bogati od toga. Sad prave vrlo dobro vino, masline. To je za mene jedan vrlo dobar primjer zato što je u početku ta zemlja bila siromašna ali su generacije i generacije ljudi čuvali svoje okruženje i radili, i radili. Moramo i mi gledati ne samo šta rade Italijani nego što rade u poljoprivredi.“