Knjižnice u Hrvatskoj nisu izgubile bitku s kompjutorima i internetom. Trenutno muku muče s prostorom i nedostatkom stručnog osoblja, ali imaju budućnost. Digitaliziraju se i nude brojne manifestacije kojima privlače sve više građana i čitatelja - potvrdili su nam u gradskim knjižnicama u Zagrebu, Slavonskom Brodu, Rijeci i Poreču. Svi se, međutim, slažu da mladi ljudi danas puno manje čitaju.
„Ne čitam ništa jer ne stignem. Radim po cijeli dan. Možda ovi na Filozofskom čitaju. Ja sam na Šumarstvu”, kaže jedan mladić dok drugi odgovara „Možda cure. One su više u tom, one više čitaju knjige.”
Kratka anketa među skupinom zagrebačkih studenata donekle se uklapa u ironičnu izjavu hrvatskog publiciste i pisca Slobodana Šnajdera kako „u Hrvatskoj ima više pisaca nego čitatelja“, bez obzira kome je ta Šnajderova strelica usmjerena.
Pomoćnik ministrice kulture, Vladimir Stojsavljević, kaže da se ne čudi što mlade generacije danas manje čitaju.
„Društveni stav za svakog mladog čovjeka je da ima što bolji žiro račun. U takvom društvu, dakle to nije pitanje ideologije. Mladi čovjek ganja loptu i pokušava prodati svoju vještinu. Apsolutno zapušta svoj duhovni razvoj jer mu društveno ne znači ništa. Iz vlastitog iskustva sa svojim nećacima znam sljedeće. Učio sam ih čitati i kupovao im knjige, a onda su oni došli do mene i rekli da niko ne čita osim nas, dva kretena. Kupi nam loptu”, kaže Stojsavljević.
Riječ je, dodaje sagovornik RSE, o poraznom društvenom trendu.
„Društvo se ponaša neprimjereno prema vlastitoj tradiciji, iako ovi naši nacionalisti stalno viču živjela tradicija, ne znajući šta je tradicija. Tradicija je, kao prvo, u Hrvatskoj kazalište i književnost, nešto što je čuvalo identitet. Prema tome, to je potpuno razoreno sa tim kapitalističkim smicalicama kako obezvrijediti rad, kako natjerati ljude da rade što više, za što manju lovu, da bih bio bogat. To je društvena situacija. Tu društvenu situaciju treba početi zaustavljati. Ona je toliko razorna sa porazom u smislu toga kako se stvara kohezije društva. To treba jednostavno reći. Mi imamo državu, ali nemamo društvo.”
Upravo bi knjižnice, prema projektu Ministarstva, trebale postati kulturne jezgre svake sredine, središte komunikacija i društvenog života.
„Mjesto gdje se uz obrazovanje može poticati duhovni razvoj mladih ljudi. Da shvate vrijednost knjige i da konačno shvate svoj identitet. Ne samo nacionalni, o kom se stalno zbori, nego ljudski”, napominje Stojsavljević.
Knjižnice otvorene za sve građane
Knjižnice se u Hrvatskoj ne gase, naprotiv. Zadnjih se godina mnoge obnavljaju, a grade i nove. Samo u 2011., kaže Stojsavljević, Ministarstvo je osiguralo preko 15 milijuna kuna (više od dva milijuna eura) za rekonstrukciju, opremanje i adaptaciju prostora narodnih knjižnica u Biogradu na moru, Čazmi, Metkoviću,
Jelsi, Labinu, Požegi, Drnišu, Križu, Lipovljanima. Potpuno nove i suvremene knjižnice izgrađene su u Splitu, Šibeniku, Lekeniku, Novskoj, Ogulinu.
„Širenjem mreže knjižnica su od velikog prioriteta iz jednostavnog razloga jer to znači decentralizaciju kulturnog života, da nije sve u Zagrebu”, pojašnjava on.
Knjižnica je jedna od najznačajnijih kulturnih institucija u životu svake lokalne zajednice, ističe ravnateljica Gradske knjižnice u Poreču, Irides Zović.
„Knjižnica je jedna jedan od posljednjih javnih prostora koji je otvoren svima. Bez obzira na vjerske, dobne, obrazovne ili bilo koje strukture. Tu su svi dobro došli”
U Poreču, ali i većini mjesta u Hrvatskoj, knjižnice se, raznim projektima, sve više otvaraju građanima. Većina je već digatlizirala dio građe i imaju svoje web stranice. Knjižnica u Poreču je npr. još prije 13 godina startala s internetom. No, manjka im stručnih djelatnika i novca općenito, pa su, kaže Zović, kroz projekt „dam-daš“ u pomoć pozvali i svoje sugrađane.
„Ove godine su bile 22 radionice, od tečajeva engleskog, nizozemskog, njemačkog jezika, tipografije. Princip je da polaznik daje znanje, a sa druge strane, prima druga znanja od drugih predavača. Profesorica i prevoditeljica sa engleskog ide na tečaj nizozemskog. Bira drugi tečaj potpuno besplatno.”
Preko interneta do mlađih čitatelja
Pomoćnik ministrice kulture napominje da je i internet u nekim knjižnicama potpuno besplatan i tako privlače mlade u prostor s knjigama.
„Ljudi dolaze, zabavljaju se sa mrežama, čekiraju google ili šta ih već zanima i istovremeno posuđuju knjige”, kazao je Stojsavljević.
„Dosta ljudi čita i na internetu. Ja osobno čitam dosta na internetu, ali volim i dobru knjigu posuditi”, kaže jedna od anketiranih Zagrepčanki.
Knjižnice se financiraju iz budžeta lokalnih zajednica, većina je deficitarna s prostorom. Unatoč svemu, kaže Sabljak, broj članova se povećava, a i Zagrepčani, prema njezinim podacima, poprilično čitaju.
“To su sada Larson i skandinavski krimići. Od domaćih autora vodeći je Tomić. Tomić je ono pravo rekreativno zabavno štivo, sa aktualnim referiranjem na našu domaću situaciju koja je nedostajala dugo godina našim čitateljima.”
Čitateljski ukus uglavnom formiraju mediji, pa su isti autori, Larson, Ante Tomić, Julijana Matanović, ili Mirjana Krizmanić, iz popularne psihologije, jednako traženi u svim hrvatskim knjižnicama.
Darija Matajić Agičić, iz gradske knjižnice u Slavonskom Brodu, kaže da tamošnji čitatelji dosta traže i pisce iz regije.
„Recimo, dosta se čita 'Miris kiše na Balkanu', Nura Bazdulj, Sara Vranić. Prošli su oni trendovi političara i njihovih knjiga i istina. To više nije aktualno. Sada je više akcent na tim nekim intimnim, osobnim pričama i tragedijama.”
Za roman „Zavičaj, zaborav“, o sudbini podunavskih Nijemaca, književnik Ludwig Bauer dobio je prošle godine nagradu Meša Selimović, te jednu od najuglednijih domaćih književnih nagrada „Kiklop“, za prozno djelo godine. Ovih dana promovira svoj novi roman „Karusel“, a nazvali smo ga jer javno upozorava na ugroženost knjige.
„Knjiga je postala potrošna roba. Tržište nameće teme i nameće autore. Knjižnice nemaju novca za kupnju dobrih knjiga, a mlade generacije i nisu više u stanju čitati duže tekstove jer čitanje uče, upijajući, istodobno, sliku zvuk i tekst. Mudri ljudi, filozofi današnjice, govore o tome kakva je uopće perspektiva nekakve humanosti civilizacije nemoguća bez čitanja i bez knjige jer se mi razvijamo kao misleća bića, time što čitajući, usvajamo puno širi svijet od onoga koji je svijet neposredne koristi i zadovoljavanja neposrednih potreba. Knjiga je ugrožena. Treba je čuvati jer će civilizacija nestati”, naglasio je Bauer.
„Ne čitam ništa jer ne stignem. Radim po cijeli dan. Možda ovi na Filozofskom čitaju. Ja sam na Šumarstvu”, kaže jedan mladić dok drugi odgovara „Možda cure. One su više u tom, one više čitaju knjige.”
Kratka anketa među skupinom zagrebačkih studenata donekle se uklapa u ironičnu izjavu hrvatskog publiciste i pisca Slobodana Šnajdera kako „u Hrvatskoj ima više pisaca nego čitatelja“, bez obzira kome je ta Šnajderova strelica usmjerena.
Pomoćnik ministrice kulture, Vladimir Stojsavljević, kaže da se ne čudi što mlade generacije danas manje čitaju.
„Društveni stav za svakog mladog čovjeka je da ima što bolji žiro račun. U takvom društvu, dakle to nije pitanje ideologije. Mladi čovjek ganja loptu i pokušava prodati svoju vještinu. Apsolutno zapušta svoj duhovni razvoj jer mu društveno ne znači ništa. Iz vlastitog iskustva sa svojim nećacima znam sljedeće. Učio sam ih čitati i kupovao im knjige, a onda su oni došli do mene i rekli da niko ne čita osim nas, dva kretena. Kupi nam loptu”, kaže Stojsavljević.
Riječ je, dodaje sagovornik RSE, o poraznom društvenom trendu.
„Društvo se ponaša neprimjereno prema vlastitoj tradiciji, iako ovi naši nacionalisti stalno viču živjela tradicija, ne znajući šta je tradicija. Tradicija je, kao prvo, u Hrvatskoj kazalište i književnost, nešto što je čuvalo identitet. Prema tome, to je potpuno razoreno sa tim kapitalističkim smicalicama kako obezvrijediti rad, kako natjerati ljude da rade što više, za što manju lovu, da bih bio bogat. To je društvena situacija. Tu društvenu situaciju treba početi zaustavljati. Ona je toliko razorna sa porazom u smislu toga kako se stvara kohezije društva. To treba jednostavno reći. Mi imamo državu, ali nemamo društvo.”
Upravo bi knjižnice, prema projektu Ministarstva, trebale postati kulturne jezgre svake sredine, središte komunikacija i društvenog života.
„Mjesto gdje se uz obrazovanje može poticati duhovni razvoj mladih ljudi. Da shvate vrijednost knjige i da konačno shvate svoj identitet. Ne samo nacionalni, o kom se stalno zbori, nego ljudski”, napominje Stojsavljević.
Knjižnice otvorene za sve građane
Knjižnice se u Hrvatskoj ne gase, naprotiv. Zadnjih se godina mnoge obnavljaju, a grade i nove. Samo u 2011., kaže Stojsavljević, Ministarstvo je osiguralo preko 15 milijuna kuna (više od dva milijuna eura) za rekonstrukciju, opremanje i adaptaciju prostora narodnih knjižnica u Biogradu na moru, Čazmi, Metkoviću,
Jelsi, Labinu, Požegi, Drnišu, Križu, Lipovljanima. Potpuno nove i suvremene knjižnice izgrađene su u Splitu, Šibeniku, Lekeniku, Novskoj, Ogulinu.
„Širenjem mreže knjižnica su od velikog prioriteta iz jednostavnog razloga jer to znači decentralizaciju kulturnog života, da nije sve u Zagrebu”, pojašnjava on.
Knjižnica je jedna od najznačajnijih kulturnih institucija u životu svake lokalne zajednice, ističe ravnateljica Gradske knjižnice u Poreču, Irides Zović.
„Knjižnica je jedna jedan od posljednjih javnih prostora koji je otvoren svima. Bez obzira na vjerske, dobne, obrazovne ili bilo koje strukture. Tu su svi dobro došli”
U Poreču, ali i većini mjesta u Hrvatskoj, knjižnice se, raznim projektima, sve više otvaraju građanima. Većina je već digatlizirala dio građe i imaju svoje web stranice. Knjižnica u Poreču je npr. još prije 13 godina startala s internetom. No, manjka im stručnih djelatnika i novca općenito, pa su, kaže Zović, kroz projekt „dam-daš“ u pomoć pozvali i svoje sugrađane.
„Ove godine su bile 22 radionice, od tečajeva engleskog, nizozemskog, njemačkog jezika, tipografije. Princip je da polaznik daje znanje, a sa druge strane, prima druga znanja od drugih predavača. Profesorica i prevoditeljica sa engleskog ide na tečaj nizozemskog. Bira drugi tečaj potpuno besplatno.”
Preko interneta do mlađih čitatelja
Pomoćnik ministrice kulture napominje da je i internet u nekim knjižnicama potpuno besplatan i tako privlače mlade u prostor s knjigama.
„Ljudi dolaze, zabavljaju se sa mrežama, čekiraju google ili šta ih već zanima i istovremeno posuđuju knjige”, kazao je Stojsavljević.
„Dosta ljudi čita i na internetu. Ja osobno čitam dosta na internetu, ali volim i dobru knjigu posuditi”, kaže jedna od anketiranih Zagrepčanki.
Ludwig Bauer
Na Kvaternikovom trgu u Zagrebu nedavno je otvorena jedna od najsuvremenijih i informatički potpuno opremljenih knjižnica, a privodi se kraju i izgradnja potpuno nove zgrade u naselju Jelkovac, ističe Ljiljana Sabljak, voditeljica Gradske knjižnice Zagreb, koja ove godine slavi 105 godina postojanja.Knjižnice se financiraju iz budžeta lokalnih zajednica, većina je deficitarna s prostorom. Unatoč svemu, kaže Sabljak, broj članova se povećava, a i Zagrepčani, prema njezinim podacima, poprilično čitaju.
“To su sada Larson i skandinavski krimići. Od domaćih autora vodeći je Tomić. Tomić je ono pravo rekreativno zabavno štivo, sa aktualnim referiranjem na našu domaću situaciju koja je nedostajala dugo godina našim čitateljima.”
Čitateljski ukus uglavnom formiraju mediji, pa su isti autori, Larson, Ante Tomić, Julijana Matanović, ili Mirjana Krizmanić, iz popularne psihologije, jednako traženi u svim hrvatskim knjižnicama.
Darija Matajić Agičić, iz gradske knjižnice u Slavonskom Brodu, kaže da tamošnji čitatelji dosta traže i pisce iz regije.
„Recimo, dosta se čita 'Miris kiše na Balkanu', Nura Bazdulj, Sara Vranić. Prošli su oni trendovi političara i njihovih knjiga i istina. To više nije aktualno. Sada je više akcent na tim nekim intimnim, osobnim pričama i tragedijama.”
Za roman „Zavičaj, zaborav“, o sudbini podunavskih Nijemaca, književnik Ludwig Bauer dobio je prošle godine nagradu Meša Selimović, te jednu od najuglednijih domaćih književnih nagrada „Kiklop“, za prozno djelo godine. Ovih dana promovira svoj novi roman „Karusel“, a nazvali smo ga jer javno upozorava na ugroženost knjige.
„Knjiga je postala potrošna roba. Tržište nameće teme i nameće autore. Knjižnice nemaju novca za kupnju dobrih knjiga, a mlade generacije i nisu više u stanju čitati duže tekstove jer čitanje uče, upijajući, istodobno, sliku zvuk i tekst. Mudri ljudi, filozofi današnjice, govore o tome kakva je uopće perspektiva nekakve humanosti civilizacije nemoguća bez čitanja i bez knjige jer se mi razvijamo kao misleća bića, time što čitajući, usvajamo puno širi svijet od onoga koji je svijet neposredne koristi i zadovoljavanja neposrednih potreba. Knjiga je ugrožena. Treba je čuvati jer će civilizacija nestati”, naglasio je Bauer.