Miloš Stupar, prvooptuženi u predmetu za genocid i ratni zločin u Zemljoradničkoj zadruzi Kravice, u Bratuncu 13. jula 1995. godine, oslobođen je krivice u ponovljenom postupku, nakon što je prvobitnom presudom osuđen na 40 godina zatvora.
Obrazlažući oslobađajuću presudu Suda BiH, sutkinja Azra Miletić je rekla da on nije našao dovoljno dokaza koji bi upućivali na Stuparovu komandnu odgovornost.
Bivši komandant Drugog odreda Specijalne policije iz Šekovića, kako stoji u drugostepenoj presudi, što je i potvrđeno pred Apelacionim odjeljenjem, nije, i da je bio komandant, imao ovlaštenja za kažnjavanje, nego eventualno prijavljivanje djela i počinilaca nadređenim komandantima.
Zbog povreda Zakona o krivičnom postupku, u prvom slučaju presuđenog genocida pred Sudom BiH, sud je naložio ukidanje prvostepene presude, te je postupak vraćen na početak, i iz istih razloga presuda je danas ukinuta.
Stuparova pravna zastupnica Ozrenka Jakšić nakon izricanja oslobađajuće presude je kazala:
„Apelaciono vijeće je u skladu s dokazima koji su još utvrđeni u prvostepenom postupku donijelo jedinu ispravnu i zakonitu odluku i to je sve što imamo da kažemo poslije pet godina suđenja.“
Sakib Ahmetović, predsjednik Udruženja logoraša općine Bratunac na čijem se teritoriju i nalazi zemljoradnička zadruga, za RSE kaže kako ovo nije ni prva ni posljednja presuda u kojoj Apelacijsko vijeće oslobađa krivice one za koje postoji osnovana sumnja da su počinili ratni zločin. Rezultat je porast nepovjerenja u pravosuđe:
„Nemamo nikakvo povjerenje ni u istražne organe ni u pravosuđe. Ubice zločinci govore na sudu svoje činjenice i njihove se činjenice prihvataju, a žrtve nemaju šanse da dokažu ono što su preživjele.“
Žrtve gube povjerenje u sudove
Zločin koji se dogodio u Kravici potvrdila je i Komisija za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula, koju je formirala Vlada RS.
U izvještaju stoji: „Kasno poslijepodne 13. jula 1995. više od 1.000 zarobljenih u selu Sandići odvedeno je u Kravicu i zatvoreno u skladište Osnovne organizacije kooperanata "Kravica". Nakon što se desio incident u kome je jedan zarobljenik ubio jednog policajca, čiji su se pripadnici snaga MUP-a razbjesnili i oko 18 sati počeli likvidirati zarobljenike.”
Kada Hotić, predsjednica Udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa, zaprepaštena je oslobađanjem Stupara i obrazloženjem da nije imao komandnu odgovornost.
„Pored tolikih ubistava pored tolikog zločina zar naše sudije i tužioci ne mogu dokazati da su krivci krivi. Neka raspuste sud i sve. Ogorčene smo i ne treba nikoga procesuirati. Nek puste sve. Nas je pogodila takva kazna da smo ubijeni, nemamo se kome žaliti i za nas nema pravde.“
Eldar Jahić, iz Istraživačko-dokumentacionog centra Sarajevo, kaže kako je, zbog činjenice da postoje dvije oprečne presude, teško komentirati oslobađanje, ali smatra da je trebalo pažljivo postupati prilikom donošenja prvostepene presude od 40 godina zatvora jer je načinjena velika šteta:
„Bez obzira da li se radi o propustu Prvostepenog vijeća da pravilno utvrdi činjenično stanje ili o kaznenoj politici Apelacionog vijeća, zaista je činjenica da u ovom slučaju najveću štetu trpe pravda i žrtve, s čijim se emocijama u ovom trenutku manipuliše i poigrava na jedan vrlo grub način. Znači, zaista je potrebno utvrditi odgovornost onih koji su u ovom slučaju pogriješili jer je očito da Prvostepeno vijeće nije bilo svjesno svoje istorijske odgovornosti da pravilno utvrdi činjenice i pravedno presudi u praktično prvom slučaju genocida koji se vodio pred Sudom BiH. Također, Apelaciono vijeće je pokazalo da može donositi odluke koje smatraju ispravnim, bez obzira na bilo kakve pritiske sa strana.“
Zbog ovakvih presuda, koje su oprečne i nejasne, žrtve se dovode u fazu da ne vjeruju sudu, kaže Predsjednica Društva za ugrožene narode Fadila Memišević:
„Zabrinjavajuće je što Sud BiH je donio ovakvu presudu koja za mene zbilja apsolutno nije vjerodostojna. Mislim da će hiljade žrtava na ovaj način izgubiti nadu i povjerenje, jer šta će biti kada Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu zatvori svoja vrata, kada svi ti predmeti, a ima ih na hiljade i hiljade, budu pred Sudom BiH? Bojim se da ćemo onda imati opet onaj đavolji krug osvete.“
Razmjere zločina u Kravici su stravične, kaže Jahić:
„I argumenti optuženih za zločin genocida u Kravici da se radilo o samoodbrani praktično ne stoje, jer kad imamo situaciju da kompletan jedan vod duže od sat i postrijelja preko 1.000 Bošnjaka bacajući pri tome bombe na njih, dok je ostatak ceste blokiran i strogo kontrolisan, ne može se govoriti o nikakvoj samoodbrani nego o dobro planiranom i organizovanom zločinu.“
U Kravici je, jula 1995. godine, prema podacima IDC, ubijeno više od 1.000 muškaraca Bošnjaka, no tačan broj se ne zna jer su tijela žrtava prebacivana u sekundarne masovne grobnice, što je potvrdio i Haški tribunal.
Pročitajte i ovo
Vlada RS dovodi u pitanje utvrđeni broj žrtava genocida u Srebrenici
Obrazlažući oslobađajuću presudu Suda BiH, sutkinja Azra Miletić je rekla da on nije našao dovoljno dokaza koji bi upućivali na Stuparovu komandnu odgovornost.
Bivši komandant Drugog odreda Specijalne policije iz Šekovića, kako stoji u drugostepenoj presudi, što je i potvrđeno pred Apelacionim odjeljenjem, nije, i da je bio komandant, imao ovlaštenja za kažnjavanje, nego eventualno prijavljivanje djela i počinilaca nadređenim komandantima.
Zbog povreda Zakona o krivičnom postupku, u prvom slučaju presuđenog genocida pred Sudom BiH, sud je naložio ukidanje prvostepene presude, te je postupak vraćen na početak, i iz istih razloga presuda je danas ukinuta.
Stuparova pravna zastupnica Ozrenka Jakšić nakon izricanja oslobađajuće presude je kazala:
„Apelaciono vijeće je u skladu s dokazima koji su još utvrđeni u prvostepenom postupku donijelo jedinu ispravnu i zakonitu odluku i to je sve što imamo da kažemo poslije pet godina suđenja.“
Sakib Ahmetović, predsjednik Udruženja logoraša općine Bratunac na čijem se teritoriju i nalazi zemljoradnička zadruga, za RSE kaže kako ovo nije ni prva ni posljednja presuda u kojoj Apelacijsko vijeće oslobađa krivice one za koje postoji osnovana sumnja da su počinili ratni zločin. Rezultat je porast nepovjerenja u pravosuđe:
„Nemamo nikakvo povjerenje ni u istražne organe ni u pravosuđe. Ubice zločinci govore na sudu svoje činjenice i njihove se činjenice prihvataju, a žrtve nemaju šanse da dokažu ono što su preživjele.“
Žrtve gube povjerenje u sudove
Zločin koji se dogodio u Kravici potvrdila je i Komisija za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula, koju je formirala Vlada RS.
U izvještaju stoji: „Kasno poslijepodne 13. jula 1995. više od 1.000 zarobljenih u selu Sandići odvedeno je u Kravicu i zatvoreno u skladište Osnovne organizacije kooperanata "Kravica". Nakon što se desio incident u kome je jedan zarobljenik ubio jednog policajca, čiji su se pripadnici snaga MUP-a razbjesnili i oko 18 sati počeli likvidirati zarobljenike.”
Kada Hotić, predsjednica Udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa, zaprepaštena je oslobađanjem Stupara i obrazloženjem da nije imao komandnu odgovornost.
„Pored tolikih ubistava pored tolikog zločina zar naše sudije i tužioci ne mogu dokazati da su krivci krivi. Neka raspuste sud i sve. Ogorčene smo i ne treba nikoga procesuirati. Nek puste sve. Nas je pogodila takva kazna da smo ubijeni, nemamo se kome žaliti i za nas nema pravde.“
Eldar Jahić, iz Istraživačko-dokumentacionog centra Sarajevo, kaže kako je, zbog činjenice da postoje dvije oprečne presude, teško komentirati oslobađanje, ali smatra da je trebalo pažljivo postupati prilikom donošenja prvostepene presude od 40 godina zatvora jer je načinjena velika šteta:
„Bez obzira da li se radi o propustu Prvostepenog vijeća da pravilno utvrdi činjenično stanje ili o kaznenoj politici Apelacionog vijeća, zaista je činjenica da u ovom slučaju najveću štetu trpe pravda i žrtve, s čijim se emocijama u ovom trenutku manipuliše i poigrava na jedan vrlo grub način. Znači, zaista je potrebno utvrditi odgovornost onih koji su u ovom slučaju pogriješili jer je očito da Prvostepeno vijeće nije bilo svjesno svoje istorijske odgovornosti da pravilno utvrdi činjenice i pravedno presudi u praktično prvom slučaju genocida koji se vodio pred Sudom BiH. Također, Apelaciono vijeće je pokazalo da može donositi odluke koje smatraju ispravnim, bez obzira na bilo kakve pritiske sa strana.“
Zbog ovakvih presuda, koje su oprečne i nejasne, žrtve se dovode u fazu da ne vjeruju sudu, kaže Predsjednica Društva za ugrožene narode Fadila Memišević:
„Zabrinjavajuće je što Sud BiH je donio ovakvu presudu koja za mene zbilja apsolutno nije vjerodostojna. Mislim da će hiljade žrtava na ovaj način izgubiti nadu i povjerenje, jer šta će biti kada Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu zatvori svoja vrata, kada svi ti predmeti, a ima ih na hiljade i hiljade, budu pred Sudom BiH? Bojim se da ćemo onda imati opet onaj đavolji krug osvete.“
Razmjere zločina u Kravici su stravične, kaže Jahić:
„I argumenti optuženih za zločin genocida u Kravici da se radilo o samoodbrani praktično ne stoje, jer kad imamo situaciju da kompletan jedan vod duže od sat i postrijelja preko 1.000 Bošnjaka bacajući pri tome bombe na njih, dok je ostatak ceste blokiran i strogo kontrolisan, ne može se govoriti o nikakvoj samoodbrani nego o dobro planiranom i organizovanom zločinu.“
U Kravici je, jula 1995. godine, prema podacima IDC, ubijeno više od 1.000 muškaraca Bošnjaka, no tačan broj se ne zna jer su tijela žrtava prebacivana u sekundarne masovne grobnice, što je potvrdio i Haški tribunal.
Pročitajte i ovo
Vlada RS dovodi u pitanje utvrđeni broj žrtava genocida u Srebrenici