Zemlje zapadnog Balkana u posljednjih nekoliko godina suočavaju se sa dramatičnim porastom krađe i krijumčarenja kulturnog blaga, umjetnina, arheoloških materijala i antikviteta.
Koliko je to unosan biznis za kriminalce pokazuje i podatak da obrt na ilegalnom tržištu kulturnim dobrima na području jugoistočne Evrope iznosi između tri i šest milijardi dolara na godišnjem niovu.
Eksperti upozoravaju da trgovina kulturnom imovinom ima bliske veze sa transnacionalnim organizovanim kriminalnim grupama, međunarodnim lancem pranja novca, mrežama korupcije i terorističkim organizacijama.
Pročitajte i ovo: Od opljačkanih ateljea i muzeja do crnog tržištaNa meti krijumčara su umjetničke slike, antikviteti, arheološke iskopine i predmeti, a u pozadini svega je veliki novac.
To je tržište na kojem se obrću milijarde dolara, kaže za Radio Slobodna Evropa šef sarajevske kancelarije UNESCO Regionalnog biroa za nauku i kulturu u Evropi Siniša Šešum.
Šešum kaže da region zapadnog Balkana ima značajno mjesto na mapi krijumčara:
„Problem nelegalne trgovine kako kroz zemlje tako i iz zemalja jugoistočne Evrope je dosta prisutan. Imate podatak da skoro 7 % globalnog tržišta nelegalne trgovine kulturnim dobrima prolazi ili dolazi iz regiona jugoistočne Evrope a obrt na tom nelegalnom tržištu je između tri i šest milijardi američkih dolara na godišnjem nivou. Svi ovi podaci pokazuju da je to zaista veliki problem u ovom dijelu Evrope.“
U Crnoj Gori smo u posljednja tri mjeseca imali dva uspješna slučaja otkrivanja nelegalne trgovine kulturnim dobrima: Siniša Šešum
Šešum navodi da su zemlje regiona u posljednje vrijeme postale glavno tranzitno područje za šverc kulturnih dobara i umjetnina iz zemalja sa bliskog istoka u kojima je bilo oružanih sukoba :
„Jugoistočna Evropa je postala jedan koridor za nelegalnu trgovinu i transfer kulturnih dobara sa bliskog istoka prema Evropi i prema tržištima sjeverne Amerike i ka bogatim zemljama Azije.“
Na pitanje koliko je tih umjetnina i dobara prokrijumčareno sa teritorije zemlja regije ka tim ili nekim drugim tržištima, on odgovara:
„Moram reći to je u dosta manjem broju jer države regije sve bolje reagiraju na tu pojavu. Evo na primjer u Crnoj Gori smo u posljednja tri mjeseca imali dva uspješna slučaja otkrivanja nelegalne trgovine kulturnim dobrima. Policija i carina su zaplijenili veće količine materijala i sada se radi na procjeni odakle to dolazi kako bi se ili vratilo vlasnicima ili da se procesuira dalje pred nadležnim sudskim organima u Crnoj Gori.“
Pročitajte i ovo: (Ne)briga za umjetnineDa su zemlje regiona primamljivo područje za ilegalnu trgovinu vrijednim predmetima potvrđuje i otkriće crnogorske Uprave carina koja je u junu ove godine zadržala nelegalnu pošiljku sa predmetima koji vode porijeklo sa Bliskog istoka a čija je krajnja destinacija trebalo da bude jedna aukcijska kuća u Londonu.
U pitanju je, kako su ranije saopštili iz Ministarstva kulture sedam paketa, u kojima su mačevi, noževi i razni uzorci iz perioda praistorije i perioda Rimskog carstva. Istraga o ovom slučaju je u toku.
Svjedoci smo da su istorijska nalazišta u crnogorskom podmorju sve češće meta organizovanih krađa.
Crnogorska policija je prošle godine tokom pretresa objekata u vlasništvu bezbjednosno interesantnih osoba u gradovima na primorju, pored oružja, municije zaplijenila i tri vrijedne amfore za koje se pretpostavlja da su izvađene sa morskog dna.
Kada se govori o organizovanom kriminalu u globalnim okvirima, ilegalna trgovina kulturnim dobrima i umjetninama zauzima treće mjesto po važnosti, odmah nakon trgovine oružjem i ljudima.
Penzionisani agent Američkog Federalnog Biroa za istrage (FBI) Robert Vitman (Wittman) je tokom 20 godišnje karijere zajedno sa svojim timom agenata uspio je da pronađe i vrati vlasnicima ukradena umjetničkih djela čija je vrijednost procijenjena na preko 300 miliona dolara.
Vitman je u Podgorici na konfereciji o borbi protiv ilegalne trgovine imovinom kazao da u vrijeme kada su oni progonili kradljivce i krijumčare nije bilo telefona niti interneta ali su na međunarodnom planu stvari dosta dobro funkcionisale između službi čiji je to posao.
Pročitajte i ovo: Crna Gora: Umjetnost na rateVitman kaže da se najveća promjena u odnosu na to vrijeme desila u vezi sa samom cijenom umjetničkih djela, odnosno njihovoj vrijednosti u novcu:
„U to vrijeme umjetničko djelo od milion dolara je bilo ogromna stvar. 70 tih godina prošlog vijeka nije bilo tako skupih umjetnina. Ali danas vi imate umjetnine čija je vrijednost na stotine miliona dolara . Čujemo vrlo često da se neka slika od da Vinčija prodala za više stotina miliona dolara i to više nikoga ne čudi. Taj veliki novac privlači pažnju. To je dovelo da se značajno poveća i legalno ali i ilegalno tržištne umjetninama i kulturnim dobrima.“
Vitman kaže da je i danas kao što je to bio slučaj i prije 40 godina vrlo teško spriječiti ilegalan protok kulturnih dobara jer su carinici i graničari nedovoljno obučeni da prepoznaju taj kriminal:
„Jednostavno ti ljudi nijesu eksperti za umjetnost a i samo posjedovanje umjetničkog djela nije protivzakonito. Ilegalni su novac, oružje i droga i ukoliko pošiljka nije ništa od toga, carinik je jednostavno pusti dalje. On ne želi da procjenjuje da li je nešto original , reprodukcija ili kopija ili ukradeno umjetničko djelo. Ako nijesu trenirani za to onda je za njih to samo vlasništvo koje se kreće kroz sistem i oni ne daju nikakav alarm oko toga.“