Eventualni neuspjeh Makedonije da do kraja godine ispuni sve uslove iz sporazuma sa Grčkom o promjeni imena i odblokira svoj euroatlantski put bi izazvao razočarenje u evropskim prijestolnicama koje su uložile mnogo u ovaj proces i doveo do slabljenja zamaha u procesu integracije Zapadnog Balkana, kaže Florent Marciacq iz Austrijsko-francuskog Centra za približavanje u Evropi u intervjuu za ‘Zašto?’.
Marciacq kaže i da je partijska politika odnijela prevagu nad evropskom perspektivom na nedjeljnom referendumu o promjeni imena -- koji nije uspio zbog nedovoljne izlaznosti iako je dominanta većina glasala za -- jer je to dio šireg evropskog i globalnog trenda rasta nepovjerenja u poteze i odluke političkih elita.
Zašto: Makedonski referendum nije prošao onako kako je to očekivala makedonska vlada? Kako vi to vidite?
Marciacq: Možda nije prejako ni reći da je ovo neuspjeh, ali je ovo svakako razočaravajući rezultat za one koji su podržali referendum u Makedoniji i razočaravjući rezultat za mnoge u Evropskoj uniji.
Ovdje se radilo o procentu izlaznosti koja ja bila niska. Bilo je očekivano da će biti dosta niska, jer je bilo problema sa biračkim spiskom, ali ne tako niska.
To baca svjetlo na buduće probleme oko provedbe ustavne reforme, zato što vladajuća partija i vladajuća koalicija nemaju sva neophodna poslanička mjesta kako bi ona bila usvojena i nije sigurno da li će (premijer Zoran) Zaev uspjeti naći opozicione članove parlamenta koji će podržati ustavnu promjenu.
To donekle razbija dinamiku makedonske vlade koja želi ići ka Evropskoj uniji, a koja će, s druge strane, sada biti zauzeta pregovorima oko Brexit-a za koje će trebati nekoliko mjeseci da se to sredi.
Također, u regionu to šalje signal da stvari ne idu baš sa zamahom i tempom koji smo očekivali da ćemo imati.
Pročitajte i ovo: Uspeh ili debakl referenduma u Makedoniji?Zašto: Mnogi evropski, i američki, zvaničnici su posjetili Skoplje i poticali i hrabrili Makedonce da podrže referendum. Da li pozivi Brisela i privlačnost evropskih integracija nisu bili dovoljno snažni i zbog čega su mnogi odlučili da to ne podrže na referendumu?
Marciacq: Ne mislim da podrška za ovo specifično pitanje nije bila dovoljna jaka od strane Evropske unije. Vidjeli smo (njemačku kancelarku Angelu) Merkel, također i mnoge ministre vanjskih poslova, vidjeli smo (francuskog predsjednika Emmanuela) Macrona, vidjeli smo (evropsku visoku predstavnicu Federicu) Mogherini, (predsjednika Evropske komisije Jean-Claude) Junckera i teško je bilo učiniti više od toga.
Bilo je mnogo glasova koji su rekli, ‘sada je vaš momenat, dobro razmislite i glasajte za budućnost'. To nije bio problem.
Problem je jedan veliki zaokret u evropskoj i globalnoj politici, i činjenica da ono što elite odlučuju na višem nivou nije više uzeto zdravo za gotovo od strane građana, dijela građana, i vidimo sve više i više da populistički pokreti uspijevaju u uticanju na tok stvari koje je odredila politička elita.
To se desilo u Makedoniji. Elita, pro-evropska elita u Makedoniji i evropska elita u zemljama članicama i u Briselu, su bili za, ali to nije bilo dovoljno da ubijede čitavo stanovništvo.
Partijska politika je očigledno, bila ključni faktor u ovim izborima i partijska politika je odigrala veću ulogu nego pitanje evropskih integracija.
Zbog toga je podrška za VMRO-DPMNE od strane velikog dijela stanovništva, ili barem značajnog dijela stanovništva, bila dovoljna za ovaj iznenađujući rezultat.
Zašto: VMRO-DPMNE također zagovara evropske integracije i ne nudi neku alternativu. Šta možemo očekivati?
Marciacq: Vrlo je teško to sada reći. Možemo očekivati da će, ako vladajuća koalicija ne uspije pronaći devet članova parlamenta koji bi podržali ustavne promjene, onda vjerovatno doći do prijevremenih izbora.
Prije svega, važno je vrijeme, jer ovdje ono igra važnu ulogu u tome da ustavne promjene prema sporazumu moraju da se dese do kraja godine, jer to su uslovi dogovora s Grčkom. Moraju to usvojiti prije kraja godine.
Potrebno im je 70 dana da, prema izbornom zakonu, pripreme nove izbore. To znači da ih, prema zakonu, mogu organizovati tek u decembru, tako da imaju vrlo malo prostora za manevar da pronađu ovih devet članova parlamenta. Problem je u tome da ako ih ne nađu, rezultat je vrlo neizvjestan.
Opozicija, VMRO-DPMNE, ima koristi od ovoga, i oni sada imaju neku vrstu pozitivne dinamike. Oni ne dobijaju toliko od izbora, ali imaju priču u pripremi za izbore koja je ubjedljivija u poređenju sa vladajućom koalicijom. Opozicija može pokušati dobiti više glasova na prijevremenim izborima, što bi učinilo krajnji proces vrlo komplikovanim i nezvjesnim.
Pročitajte i ovo: EU ćuti da li je makedonski referendum validanZašto: Ako konačni rezultat ovog procesa do kraja godine bude negativan, što bi ugrozilo sam sporazum i daljnje evroatlanstke integracije, šta se onda može desiti sa Makedonijom?
Marciacq: U tom slučaju vraćamo se na stvari kakve su bile i prije. Vrlo lako možemo zamisliti da će svi reći, VMRO i drugi, ‘mi i dalje vjerujemo u evropske integracije', i vidjećemo istu rutinu koju smo vidjeli prije deset godina.
Možemo također očekivati da će prijestolnice koju su uložile, Merkel posebno, veliki diplomatski kapital u ovaj pothvat također biti razočarane. Za njih će biti veoma teško ubijediti druge da je poticanje evropskih integracija na Zapadnom Balkanu uspješna strategija.
To će smanjiti prostor za manevrisanje. To znači da će, na primjer, biti teško nastaviti Berlinski proces i druge procese kojima su pokušali potaknuti perspektive za priključenje Evropi. Jednom rječju, ako želite, zamah i tempo evropskog priključenja će na neki način biti izgubljeni.
To ne znači da se proces neće nastaviti, ali bez političke energije da ga se učini življim, nažalost, evropska perspektive neće biti bliža.
Zašto: Bez obzira na koliko bi druge države željele da se pridruže, kao što su BiH ili Srbija i Crna Gora, koje su ispred ostalih u toj grupi zemalja?
Marciacq: Bez obzira, mislim da će ovo uticati na sve njih. Proces priključenja EU je veoma dugačak, dugačak je za Makedoniju, ali je također dugačak i za Srbiju, BiH i za druge države u regionu.
On je vrlo dugačak, ali je s vremenom, također, postao sve manje predvidljiv. Uloga prijestolnica u zemljama članicama EU ima svoj razlog, tako da prijestolnice sada mogu blokirati proces na mnogim nivoima, i to je učinilo proces nepredvidljivijim.
Ako izgubimo malo zamaha u Makedoniji to će dati više prostora za manevar ovim igračima sa pravom veta u evropskim prijestolnicama da blokiraju ili prekinu ovaj proces.
Indirektno, ovo također utiče na evropske perspektive svih zapadnobalkanskih zemalja.
Pročitajte i ovo: Gadžovski: Makedonija nema alternativu za EU i NATOZašto: Jedna prijestolnica koja možda sinoć nije bila razočarana je Moskva, koja ne želi da se balkanske države priključe NATO-u, a Makedonija bi trebalo da bude primljena po ubrzanoj proceduri ako stvari oko sporazuma privede kraju. Zapadni zvaničnici su također optužili Moskvu da je pomogla kampanju za bojkot referenduma?
Merciacq: Rusija igra sve nametljiviju ulogu u regionu. Ona je jedan od nekoliko vanjskih faktora koji imaju takvu ulogu.
Problem je što je EU probala imati dosljedan regionalni pristup prema regionu, ali nije imala mnogo uspjeha u tome do sada. EU se odnosi prema zemljama regiona pojedinačno i to kreira neku vrstu neslaganja, neku vrstu linije podjele, među zemljama, što Rusija može vrlo lako koristiti.
Zbog toga je neophodno da Evropska unija ima konzistentan regionalni pristup, da nastavi graditi na onome ono što je napravljeno u okviru Berlinskog procesa, ali da stavi ovaj regionalni pristup prema Balkanu u samo srce strategije proširenja.
Na taj način Evropska unija može projicirati vrlo čvrst front prema Rusiji i ostalim vanjskim akterima.
Zašto: Dakle, ako sve ovo saberemo, zamah koji se može izgubiti zbog onoga što se može, ili ne može, desiti u Makedoniji do kraja godine, promjenu u evropskim prijestolnicama, imamo evropske izbore, i imamo ovakvu ulogu Rusije. To nije baš posebno ružičasta situacija za Zapadni Balkan?
Marciacq: Uopšte nije ružičasta. Čak iako uzmemo najbolje vijesti, kao što je napredak u otvaranju poglavlja, čak iako to izvučemo, ne vjerujem da su to dobre vijesti.
Ako uzmete, na primjer, iskustvo Hrvatske, pristupanje Hrvatske EU nije bio lijek za sve, nije riješilo sva pitanja.
Nije, na primjer, došlo do promocije pomirenje, još uvijek imate 30.000 Hrvata koji odlaze svake godine, tri puta više nego prije pristupanja EU, bruto domaći prozvod per capita nije porastao i stopa zaposlenja nije niža ali su zato poslovi sve neizvjesniji.
Pristupanje EU samo po sebi, slijedeći to kao strateški nacionalni cilj, ne vodi nikuda, i ono što je zemljama potrebno je vizija.
Evropska unija također mora promovisati takvu viziju koja će voditi ka ujedinjenom frontu, ujedinjenoj grupi zemalja, mora investirati više u solidarnost među ovim zemljama, mora izgraditi tu vezu, zajednicu sudbina, mora imati više multilateralni, regionalni pristup.
Tako ćemo ostvariti napredak.
Mislim da pesimistična ili optimistična ocjena ne treba biti bazirana na osnovu napretka koji zemlja ostvaruje na putu prema Evropskoj uniji. Mislim da osnova za to treba biti ono što je postignuto po pitanju pomirenja, šta je učinjeno po pitanju politike u regionu u smislu dobrosusjedskih odnosa, a ne samo u štrihiranju odgovora.