I najnoviji napad na novinare "Vijesti" u kojima je učestvovao gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pokazao je da se medijska solidarnost u Crnoj Gori svodi na inicijalne osude i saopštenja koja po pravilu ne prati trajna ili odlučna reakcija.
Takva reakcija u drugim zemljama podrazumijeva protest, nerijetko i bojkot ravnih funkcionera koji ugrožavaju standarde i prava novinara. Zašto ona kod nas izostaje?
Pojedinci, medijske kuće i malobrojne funkcionalne esnafske asocijacije glasno su osudile napad gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše i njegovog sina na urednika i fotoreportera "Vijesti" koji su bili na radnom zadatku. I ranije su slični incidentu i slučajevi otvorenog nepoštovanja javnih ličnosti i političara prema ljudima iz medija nailazili na inicijalnu osudu, ali se ne pamti da je te kritike pratila dugovječnija sinhronizovana akcija struke riješene da zaštiti svoja prava. Te situacije ne sjeća se ni dugogodišnji urednik i novinara Dragoljub Vuković:
"To jeste posljedica jedne žalosne činjenice da mi ustvari u Crnoj Gori nemamo novinarsku profesiju. Tu zajednicu ne održava nikakva profesionalna armatura. Svako brine o svojim vlastitim interesima, ne shvatajući da ti vlastiti interesi moraju da počivaju na nečemo što jeste, što su standardi jedne profesije koji podrazumijevaju i solidarisanje kada neko bude u nevolji".
Iako su na drastične slučajeve kršenja novinarskih sloboda ili surove zločine, poput ubistva urednika "Dana" Duška Jovanovića u startu reagovala i sve redakcije koje su, doduše i kasnije mjestimično pokušavale da te slučajeve sačuvaju od zaborava, novinari su često padali profesionalni test na mnogo sitnijim stvarima kada se, na primjer, trebalo solidarisati sa kolegom koji svojevoljom pojedinih funkcionera nije dozvoljen ulazak na pres ili neki drugi događaj ili u situacijama kada su kolege politički i porodično ucjenjivane od strane pojedinih analitičara državnih institucija nemoguće se sjetiti da je novinarska zajednica istrajala u bojkotu javnih djelatnika odgovornih za takvu praksu.
Nadežda Gaće iz Nezavisnog udruženja novinara Srbije kaže da to i nije baš slučaj u susjednoj državi:
"Poslednja zadnja vrlo jasna blokada koja je bila u svim medijima je bila posle 5. oktobra je bila prema Srpskoj radikalnoj stranci. Nisu se radili dugo vremena intetvjui sa Tomom Nikolićem i sa Aleksandrom Vučićem, to je sada promenjeno, pa čak i list "Danas", dnevnik koji je tu dugo istrajavao u toj odluci, sada pravi, recimo da su to takozvane promene i sada lideri zagovaraju neke druge stvari i Evropu i sve drugo što nekad nisu, pa se okolnosti menjaju".
Taj primjer i drugi slučajevi koji su udružili srpsku medijsku zajednicu, kaže Nadežda Gaće, govore da u Srbiji esnafska solidarnost ipak nije samo fraza:
"Ali se može reći da nije na onom nivou na kojem bi trebalo da bude. Nekako mi u Nezavisnom udruženju novinara smatramo da sama profesija ne koristi sve mogućnosti koje ima u odbranu svog kako socijno ekonomskog stava tako i ugleda u društvu."
Novinar "Vijesti" Neđeljko Rudović kaže da ponašanje i stav novinara u Crnoj Gori obično diktiraju pozicije vlasnika i uredničkiih timova:
"Novinari se u suštini i najčešće ponašaju onako kako se ponašaju njihovi urednički timovi, a urednici u crnogorskim medijima imaju prilično različite poglede i na profesiju i na odnos profesije prema onima koji drže političku i ekonomsku moć u Crnoj Gori. Činjenica je da je mnogo, previše medija zavisno od određenih centara političke moći, ali i ekonomske moći".
Teško je detektovati glavni uzrok nesolidarnosti, smatra Dragoljub Vuković, koji ponavlja da je duh vremena takav da se ljudi drugih sjete samo kada je njima teško:
"To je jedan nihilistički individualizam koji ne brine o zajednici. Mi smo izgubili osjećaj za zajednicu, bilo profesionalno, bilo kakvu zajednicu i mislim da je to došlo sa raspadom jednog sistema, a neformiranjem nekog drugog sistema. Neoliberalni model kapitalizma ustvari njeguje taj nihilistički individualizam i to je porazno za crnogorsko društvo u svakom njegovom segmentu".
Takva reakcija u drugim zemljama podrazumijeva protest, nerijetko i bojkot ravnih funkcionera koji ugrožavaju standarde i prava novinara. Zašto ona kod nas izostaje?
Pojedinci, medijske kuće i malobrojne funkcionalne esnafske asocijacije glasno su osudile napad gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše i njegovog sina na urednika i fotoreportera "Vijesti" koji su bili na radnom zadatku. I ranije su slični incidentu i slučajevi otvorenog nepoštovanja javnih ličnosti i političara prema ljudima iz medija nailazili na inicijalnu osudu, ali se ne pamti da je te kritike pratila dugovječnija sinhronizovana akcija struke riješene da zaštiti svoja prava. Te situacije ne sjeća se ni dugogodišnji urednik i novinara Dragoljub Vuković:
To jeste posljedica jedne žalosne činjenice da mi ustvari u Crnoj Gori nemamo novinarsku profesiju.
"To jeste posljedica jedne žalosne činjenice da mi ustvari u Crnoj Gori nemamo novinarsku profesiju. Tu zajednicu ne održava nikakva profesionalna armatura. Svako brine o svojim vlastitim interesima, ne shvatajući da ti vlastiti interesi moraju da počivaju na nečemo što jeste, što su standardi jedne profesije koji podrazumijevaju i solidarisanje kada neko bude u nevolji".
Iako su na drastične slučajeve kršenja novinarskih sloboda ili surove zločine, poput ubistva urednika "Dana" Duška Jovanovića u startu reagovala i sve redakcije koje su, doduše i kasnije mjestimično pokušavale da te slučajeve sačuvaju od zaborava, novinari su često padali profesionalni test na mnogo sitnijim stvarima kada se, na primjer, trebalo solidarisati sa kolegom koji svojevoljom pojedinih funkcionera nije dozvoljen ulazak na pres ili neki drugi događaj ili u situacijama kada su kolege politički i porodično ucjenjivane od strane pojedinih analitičara državnih institucija nemoguće se sjetiti da je novinarska zajednica istrajala u bojkotu javnih djelatnika odgovornih za takvu praksu.
U Srbiji situacija drugačija
Nadežda Gaće iz Nezavisnog udruženja novinara Srbije kaže da to i nije baš slučaj u susjednoj državi:
"Poslednja zadnja vrlo jasna blokada koja je bila u svim medijima je bila posle 5. oktobra je bila prema Srpskoj radikalnoj stranci. Nisu se radili dugo vremena intetvjui sa Tomom Nikolićem i sa Aleksandrom Vučićem, to je sada promenjeno, pa čak i list "Danas", dnevnik koji je tu dugo istrajavao u toj odluci, sada pravi, recimo da su to takozvane promene i sada lideri zagovaraju neke druge stvari i Evropu i sve drugo što nekad nisu, pa se okolnosti menjaju".
Taj primjer i drugi slučajevi koji su udružili srpsku medijsku zajednicu, kaže Nadežda Gaće, govore da u Srbiji esnafska solidarnost ipak nije samo fraza:
"Ali se može reći da nije na onom nivou na kojem bi trebalo da bude. Nekako mi u Nezavisnom udruženju novinara smatramo da sama profesija ne koristi sve mogućnosti koje ima u odbranu svog kako socijno ekonomskog stava tako i ugleda u društvu."
Uzrok nesolidarnosti
Novinar "Vijesti" Neđeljko Rudović kaže da ponašanje i stav novinara u Crnoj Gori obično diktiraju pozicije vlasnika i uredničkiih timova:
"Novinari se u suštini i najčešće ponašaju onako kako se ponašaju njihovi urednički timovi, a urednici u crnogorskim medijima imaju prilično različite poglede i na profesiju i na odnos profesije prema onima koji drže političku i ekonomsku moć u Crnoj Gori. Činjenica je da je mnogo, previše medija zavisno od određenih centara političke moći, ali i ekonomske moći".
Teško je detektovati glavni uzrok nesolidarnosti, smatra Dragoljub Vuković, koji ponavlja da je duh vremena takav da se ljudi drugih sjete samo kada je njima teško:
"To je jedan nihilistički individualizam koji ne brine o zajednici. Mi smo izgubili osjećaj za zajednicu, bilo profesionalno, bilo kakvu zajednicu i mislim da je to došlo sa raspadom jednog sistema, a neformiranjem nekog drugog sistema. Neoliberalni model kapitalizma ustvari njeguje taj nihilistički individualizam i to je porazno za crnogorsko društvo u svakom njegovom segmentu".