Iako su oštro podijeljeni u vezi sa aktuelnom društveno političkom situacijom u zemlji, većina crnogorskih medija i novinara saglasni su da stanje u domaćem novinarstvu nikada nije bilo gore - od teške socijalne situacije preko pada novinarskih sloboda do erozije profesionalnih standarda.
Koliko su na Dan novinara oni nezadovoljni svojim položajem i odnosom države i nivoom profesionalizma u medijima?
Mala primanja, prekovremeni rad koji nije plaćen, rad tokom praznika, loš tretman poslodavaca samo su neki od problema sa kojima se svakodnevno suočavaju crnogorski novinari.
U 57 crnogorskih medija radi 809 novinara, čija prosečna zarada iznosi 470 evra, što je manje od državnog prosjeka.
Oko 45 posto novinara radi uobičajenih osam sati ali je onih koji svakoga dana rade prekovremeno znakovitih 23 posto.
Izloženi su pritiscima, prijetnjama otkazima i mobingu kaže Marijana Camović iz Sindikata medija koja za takvo stanje odgovornim smatra i poslodavce ali i same novinare:
„Dometi crnogorskog novinarstva ne mogu biti visoki dok su u redakcijama ljudi koji su nezadovoljni svojim poslom i tretmanom koji dobijaju u medijskim kućama u kojima rade. Oni ne mogu da daju maksimum kada od svoga rada ne mogu da zadovolje osnovne životne potrebe. Poslodaci toga moraju biti svjesni i znati da i sebi nanose štetu kada smanjuju troškove kroz ukidanje radnih mjesta, smanjuju zarade i dodatno opterećuju preostale zaposlene. Sa druge strane i novinari moraju biti solidarniji jer ako su neki danas u boljoj poziciji od kolege kojem je smanjena zarada, koji trpi mobing i kojem se prijeti otkazom samo zato što je imao hrabrosti da ukaže na kršenje prava to ne znači da i on sam sjutra neće biti u istoj poziciji. Zato moramo dok nas ima da budemo solidarni i popravimo svoj položaj jer niko drugi to neće uraditi za nas.“
Osim teške socijalne slike crnogorskog novinarstva, problem je i pad novinarskih sloboda na šta godinama ukazuju renomirane međunarodne organizacije ali i Evropska komisija u gotovo svakom izvještaju o napretku Crne Gore na njenom putu ka članstvu u EU.
Nerasvijetljeno ubistvo Duška Jovanovića i nerasvijetljeni brojni napadi na novinare medija koji kritikuju vlast i pišu o kriminalu govore o atmosferi ne bezbjednosti i nesigurnosti u kojoj rade domaći poslenici javne riječi .
To je u izjavi za RSE rekao Nikola Marković, predsjednik Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama starih i nedavnih slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima i ubistava:
„Država, osim u jednom slučaju koji nije pravposnažan, a to je napad na Lidiju Nikćević, nije uspjela da do kraja otkrije i procesuira napadače na naše kolege. Podsjetiću vas da je tek nakon velikog pritiska komisije i javnosti Tufik Softić dobio obezbjeđenje i to poslije nekoliko godina. Ako novinari u Crnoj Gori moraju da rade svoj posao pod policijskim obezbjeđenjem, kao što je bio slučaj sa Oliverom Lakić koja ga se odrekla shvatajući apsurd te situacije, jasno vam je da ne možemo govoriti o nekoj velikoj slobodi i demokratskom ambijentu u kojem mi radimo.“
Marković ne očekuje ni da će u 2015 godini biti mnogo bolje:
„Ne dočekujemo je sa velikim optimizmom kada su u pitanju rasvjetljavanja dosadašnjih napada na naše kolege ali to ne znači da komisija na čijem sam čelu a vjerujem i sve naše kolege neće učiniti sve kako bi se bar jedan slučaj u 2015. Riješio. Očekujem da kimisija ako ništa drugo utvrdi institucionalnu nesposobnost i nedostatak političke volje ukoliko ne dođe do rasvjetljavanja bar jednog slučaja napada na novinare u Crnoj Gori.“
No težak socijalni položaj novinara i nesigurnost i rizici sa kojima se suočavaju u pogledu bezbjednosti nijesu jedini problemi. Problemi postoje i iznutra odnosno u eroziji profesionalizma , izmišljotinama , naglašenoj tabloidizaciji i generalnom padu profesionalnih standarda u crnogorskim medijima.
Zašto je to tako pitali smo analitičara medija Dragoljuba Vukovića:
„Ja mislim da je probleme generalno kada bilo koji medijski proizvod, bilo da je to informacija, prilog, priča postane roba i onda se iz vida gube neke važne funkcije koje mediji imaju u demokratskom društvu poput da prije svega služe građanima i javnom interesu. Znači mi imamo situaciju da ako vi hoćete da nešto prodate, ako hoćete da vaša vijest bude roba vas je onda baš briga za javni interes jer vi hoćete da prodate to.“