Ovogodišnji izvještaj Reportera bez granica (RWB/RSF), odnosno Index slobode medija u 2017-toj, pokazuje nikad mračniju medijsku mapu svijeta.
Sa sve većom erozijom demokratije, sve otrovnijom retorikom, direktnim i indirektnim političkim pritiscima, sve većim brojem autoritarnih lidera širom svijeta, raste proj zemlja gdje je sloboda medija pod prijetnjom više nego ikad.
Ukupno 21 zemlja nalazi se na crnoj listi koja počinje sa Burundijom i Egiptom a završava se Sjevernom Korejom.
Kao svijetla tačka na početku liste i najslobodnija za rad medija je Norveška, a slijede ostale skandinavske države, Švedska, Finska, Danska. Grupa zemalja u kojoj je medijska situacija dobra zavšava se sa Njemačkom koja je na 16. mjestu.
Zemlje Balkana, izuzimajući Sloveniju, koja je u grupi država u kojoj je situacija zadovoljavajuća, su među onima u kojima su uočljivi problemi, dok je u Makedoniji medijska situacija kao i prošle godine, teška.
U grupi država sa uočljivim problemima najbolje stoji Bosna i Hercegovina koja je na 65. mjestu, potom Srbija na 66, Hrvatska na 74, Kosovo na 82, dok je Crna Gora na 106. mjestu.
Poređenja radi, u 2016. godini BiH je bila na 69. mjestu, Srbija na 59, Hrvatska na 63, Kosovo na 90 mjestu, a Crna Gora na istom kao i ove 106.
Makedonija je u grupi zemalja sa teškom situacijom, ove godine je 111, dok je prošle bila 118.
Urednik makednskog servia Radija Slobodna Evropa, Zoran Kuka kaže da podatak da se Makedonija na listi “Reportera bez granica” našla na 111. mjestu u grupi zemlja sa teškom situcijom govori sam o sebi.
“Nalazimo se u društvu zemalja, pretežno iz Afrike, gde je prema ovoj organizaciji situacija veoma teška. U Makedoniji trend pada slobode medija, govora i demokratije traje više godina. Znate da je prema Freedom House-u i londonskom Economist-u, Makedonija i u grupi zemalja takozvanog hibridnog režima. Vlast je stavila ruku na medije, ona je njihov najveći finansijer i kritičari govore da se uredništvo nalazi u štabu VMRO DPMNE. Novinari koji ne slušaju vlast su obeleženi kao izdajice, pod pritiskom su golog materijalnog opstanka. Znate da je jedno vreme Makedonija bila jedina zemlja u regionu kojoj je novinar bio u zatvoru zbog objavljenog teksta. To je Tomislav Kežarovski. Drugim rečima, istina je davno napustila Makedoniju” navodi Zoran Kuka.
Obračun policije s novinarima na skupu podrške Kežarovskom, oktobar 2013.
Demokratske vlade Zapada gaze slobodu medija
Ono na čemu je izvještaj Reportera bez granica ove godine posebno stavio naglasak uz uobičajeni pregled situacije u zemljama sa Crne liste, je da se nekad uzimana “zdravo za gotovo” sloboda medija u demokratskim državama takođe pokazala izrazito krhkom. Preko otrovnih saopštenja, drakonsih zakona, konflikta interesa, čak i korištenja fizičke sile, demokratske vlade gaze slobodu medija koja bi u principu trebala da bude jedan od ključnih indikatora njihovog rada.
Uz već tradicionalno navođenje katastrofalnih uslova i neslobode u kojima rade novinari u zemljama poput Azerbejdžana, Rusije, Turske, Egipta, Kine, Meksika, Sirije, Saudijske Arabije, Eritreje i drugih u kojima je represija nad medijima gotovo konstanta godinama, ono što posebno zabrinjava je pad slobode medija u razvijenim demokratijama, koji dodatno otežava medijske uslove u diktaturama, autoritarnim sistemima i državama u tranziciji.
U samo jednoj godini, broj država u kojima se medijska situacija smatrala “dobrom” ili “uglavno dobrom” pao je za 2,3 posto. Kako navode Reporteri bez granica, zemlje koje su smatrane modelom demokratije nijesu izuzetak.
Kanada koja je 22. na listi od 180 država pala je za četiri mjesta u ovogodišnjem Indexu. Sjedinjene Američke Države koje su na 43. mjestu pale za dva mjesta, dok je Poljska na 54. mjestu pala za sedam pozicija u odnosu na 2016. godinu. Ovogodišnji Index slobode medija Reportera, bilježi da je čak i Novi Zeland koji je na 13. mjestu i sa dobrom medijskom situacijom pao za osam mjesta.
Izbor 45-tog predsjednika SAD otvorio je “lov na vještice” protiv novinara, stoji u izvještaju Reportera bez granica. Donald Trump neprekidno ponavlja svoje oštre kritike na račun medija i njihovih predstavnika, optužujući ih da su “među najnečasnijim ljudskim bićima na zemlji” i namjerno šireći “lažne vijesti“ (fake news) kompromitujući tako dugogodišnju tradiciju SAD u odbrani slobode izražavanja.
“Govor mržnje koju koristi novi šef Bijele kuće i njegove optužbe za laganje takođe su pomogle nezdrživim i nekažnjivim napadima na medije skoro svugdje ne svijetu, uključujući i u drugim demokratskim državama," navode Reporteri bez granica.
Donald Trump neprekidno ponavlja svoje oštre kritike na račun medija i njihovih predstavnika
Nakon SAD, sada je na redu Francuska, koja je na ovogodišnjoj listi 39, i koja upravo bira novog predsjednika i gdje se takođe bilježe napadi pojedinih političara na “lažljive medije”. Francuska takođe, navodi se, pada u zamku “alternativnih činjenica i “post istine”, te podliježe zatrovanom i nasilnom okruženju u kojem postaje normalno brecanje i ruganje na medije na sastancima ili čak i izbacivanje novinara.
Mediji omiljena "vreća za udaranje" svih koji su protiv sistema
Kako navode Reporteri bez granica, Trump nema monopol na udaranje po medijima u zapadnim demokratijama. Diskreditovanje medija je omiljeno "oružje" koje koriste svi oni koju su “protiv sistema”. Uz Trumpa su rame uz rame i Nigel Farage, ksenifobični bivši lider britanskog UKIP-a, čiji su napadi na medije, naročito na BBC, bili temeljni postulati njegove kampanje za Brexit. Velika Britanija je na listi slobode medija na 40. mjestu i u odnosu na 2016. godinu, pala je dva mjesta.
U tom se kontekstu još navodi i primjer Italije, koja je na 52. mjestu, i u kojoj je bivši komičar sada lider opozicionog anti-sistemskog pokreta Pet zvijezda Beppe Grillo, rekao da više voli blog neko da odgovara na zamorna pitanja iz kako je rekao “novinarske kaste”. Grillo je još pozvao na formiranje “narodnog suda koji bi određivao šta je istina u izvještavanju medija”.
“Demokratije u kojima se tradicionalno sloboda medija smatrala jednim od temelja na kojima je izgrađena, moraju nastaviti da budu model ostatku svijeta, a ne obratno,” kaže generalni sekretar međunarodne organizacije Reporteri bez granica Christope Deloire.
Kao primjer odjeka koji ponašanje prema medijima u SAD ima u svijetu, navodi se slučaj da je odmah nakon što je porparol Bijele kuće, Sean Spicer, upozorio da će “pozivati na odgovornosnost medije“, predsjednik Tanzanije John Magufuli čiji je nadimak “Buldožer” medije u svojoj zemlji upozorio da su“ njihovi dani odbrojani”. Odmah potom je i otpustio svog ministra informisanja, koji je kritikovao napad jednog guvernera na jednu radio i TV stanicu i zato što je rekao da mu je dužnost da zaštiti medije i slobodu govora.
"Iako su otkrili da su otrovne izjave i saopštenja brzo postali novo sredstvo za diskreditovanje medija i kreiranje tenzija u javnosti, političari ne napuštaju svoju tradicionalnu metodu političkog pritiska preko opstrukcije rada medija", konstatuje izvještaj međunarodne medijske organizacije.
I u ovom sučaju su navedeni primjeri iz razvijenih demokratija i to gotovo nevjerovatno ali iz Finske, koja je šest prethodnih godina držala prvo mjesto na listi kao zemlja čiji su novinari navikli da rade po profesionalnim standardima i uz dobru demokratsku praksu. Zbog toga je šokantno odjeknuo slučaj pokušaja miješanja bijesnog premijera Juhe Sipile u rad javnog servisa te zemlje, da bi se spriječilo praćenje slučaja mogućeg konflikta interesa u koji je i on umiješan. Finska je ove godine pala na treće mjesto.
Poljska, je nakon prošlogodišnjeg spektakularnog pada za 29 mjesta, na listi Indexa slobode medija ove pala još sedam i nalazi se na 54. poziciji. Ova članica Evropske unije, čija je desničarska vlada u djelimičnom konfliktu sa Briselom, u reformskom je paketu vladajuće Partije pravde i razvoja, krajem 2015-te, uključila i mjere za dovođenje pod njihovu kontrolu javnih radio i tv servisa, nakon čega je uslijedilo čišćenje čelnih ljudi tih medija i njihovo pretvaranje u njihove propagandne mašinerije. Nekoliko nezavisnih publikacija, koji su se usprotivili reformama guše se ekonomskim pritiskom. Sada je i pored žestokih kritika, vlada najavila plan da izvede “re-Poljskoizaciju” medija koji su u stranom vlasništvu.
“Erozijom ove fundamentalne slobode pod izgovorom zaštite svojih građana, demokratije su u opasnosti da izgube svoje duše”, upozorava Christope Deloire, generalni sekretar RWB.
Iako se Izrael često opisuje kao „jedina demokratija Bliskog istoka“ pritisak premijera Benjamin Netanyahoua na medije je uznemiravajući. Posljednjih je mjeseci pokušao da ukroti Izraelske emiterske vlasti jer smatra da su programi u potpunosti "van kontrole". Navodi se da je Netanyahou postao „opsjednut medijima i novinarima i da ih smatra neprijateljima“.
Takozvani „Panama dokumenti“ na kratko su doduše podsjetili na važnost uloge zviždača
I pored toga što je Evropskim sudom za ljudska prava zagarantovano pravo zaštite novinarskim izvorima kao „kamenu temeljcu slobode medija“ taj ključni princip otvoreno je napadnut širom svijeta uključujući i u demokratskim zemljama koje su ga prvo proklamovale.
Takozvani „Panama dokumenti“ na kratko su doduše podsjetili na važnost uloge zviždača.
Borba protiv terorizma opravdanje za nadzor svih i svugdje
Sa druge strane, demokratije su pod nadzorom, takođe se navodi u izvještaju Reportera bez granica i podsjeća da je Njemačka (na 17. mjestu) u oktobru 2016-te u Bundestagu odobrila zakon kojim se proširuju ovlasti za masovno praćenje i nadgledanje bez izuzetaka za novinare.
Zakon se temelji na potebi borbe protiv terorizma i usklađivanje sa Ustavom, a njime je praktično omogućeno da BND (Federalna obavještajna služba) sada legalno može da priluškuje sve, uključujući i građane koji nijesu Njemci ili državljani EU, i naravno uključujući novinare i advokate.
Kako se navodi u izvještaju Reportera, ispostavilo se da je tim zakonom legalizovano ono što je već bila praksa u Njemačkoj. Naime, odmah nakon usvajanja zakona, Njemci su sazanli da je BND već špijunirala najmanje 50 novinara i medijskih organizacija na nedefinisan period još od 1999 godine.
Takođe krajem prošle godine Velika Britanija je usvojila novi zakon kojim su proširene ovlasti za nadgledanje britanskih obavještajnih agencija. Prozvan "Povelja za njuškanje“ (Snoopers Charter), Istražni akt stavlja Ujedinjeno Kraljevstvo u nezavidnu poziciju imanja „najinvazivnijeg zakona za nagledanje u demokratskoj istoriji“ koji apsolutno nema zaštitu za novinare i njihove izvore.
Ignorišući sve kritike i strahove koji su tim povodom iskazani, britanska je vlada potom dodala još jedan zakon za parlamentarnu agendu u 2017-toj koji će omogućiti sudovima da hapse branioce ljudskih prava, novinare i zviždače do 14 godina, na osnovu optužbi za špijunažu.
Snaženja navedenih zakona rijetko ide na ruku novinarima, najčešće je suprotno i istraižvačko novinarstvo dovodi u opsanost.
Jedan o razloga zbog kojih je Kanada pala za deset mjesta prošle godine na rang listi slobode medija bilo je usvajanje Zakona o antiterorizmu koji takođe zadire u slobodi izdražavanja. U 2017-toj su pali za još četiri mjesta i nalaze se na 22, nakon serije skandala u 2016., u kojima je naglašena važnost ali i krhkost novinarskih izvora. U novembru prošle godine otkriveno je da je najmanje šest novinara bilo pod nadzorom policije provincije Kvebek. Policija Montreala je pak uspjela da dobije 24 odobrenja za špijuniranje mobilnog telefona novinara Patricka Legacea.
U prošloj godini je u demokratskim sistemima nastavljen trend da vlasništvo medija bude skoncentrisano u rukama nekolicine vlasnika, što pogoršava medijsku zavisnost od političkih i ekonomskih nosioca moći. U Francuskoj vlasništvo u medijskim kućama, nikada nije bilo tako skoncentrisano i rizik od konflikta interesa nikada nije bio veći.
Francuski milijarder, biznismen Vincent Bollore nikada nije krio svoju intenciju da utiče na uređivački sadržaj medija koji su u vlasništvu njegove kompanije Vivendi. Efekat takvog velikog miješanja menadžmenta u medijsku nezvisnost nikada nije bio tako očigledno ilustrovan kao kada je njegov vodeći TV kanal Canal+, cenzurisao izvještaj o banci Credit Mutuel, koju vodi jedan od Balloreovih prijatelja.
Izvještaj je potom odbijen na jednom veoma gledanom programu „Le Zapping“ i konačno se odustalo od vodećeg istraživačkog programa „Special Investigation“ iz istog razloga. Nakon toga su novinari u mediju čiji je vlasnik Ballore na 24 satnom TV kanalu vijesti iTele, započeli drugi najveći štrajk u medijskom sektoru od maja 1968. godine, sa namjerom da zaštite slobodu medija i novinarsku etiku. Međutim oni su poraženi nakon oštrog spora koji je okonačan odlaskom 100 zaposlenih sa tog kanala koji još nijesu zamijenjeni drugim.
Kada se gore navedenom dodaju redovni godišnji primjeri premlaćivanja, hapšenja i prijetnji novinara iz zemalja sa crne liste, koja je svake godine sve duža, jasno je prema navodima izvještaja Reporteri bez granica, da sloboda medija nikada do sada nije bila pod jačom prijetnjom.