Provala nezadovoljstva najobičnijih ljudi u Bosni i Hercegovini posljednjih mjesec dana mnoge je iznenadila, a posebno političare. Ovdašnja javnost vjeruje kako su im građani poslali ozbiljnu poruku da iz svijeta u kojem žive moraju zaviriti u realnost u kojoj preživljava 90% građana. No već sada iz pojedinih gradova dolaze informacije da su plenumi građana podijeljeni, te da se za mandatara predlažu politički podobni kandidati, pa se s pravom postavlja pitanje koliko su političari čuli zahtjeve puka.
Malo kada su građani u jednom dijelu Bosne i Hercegovine bili ujedinjeni u socijalnom buntu protiv postojeće vlasti na svim nivoima kao što je to slučaj u posljednjih mjesec dana.
“Prazan stomak” bio je glavni okidač za ovdašnja događanja naroda, a ne vitalni nacionalni interes, kako su to pojedini političari pokušali da predstave.
Analitičari kažu da je upravo ta karika koja povezuje bosanskohercegovačke proteste najpozitivnija činjenica u posljednjih 20-ak godina.
"Druga važna stvar jeste što je prostor slobode mali, ali je osvojen i odbranjen i od utjecaja politike i od pokušaja drugih vrsta manipulacije. Treća stvar je da su plenumi građana, sa svim svojim manama - a naravno da ih imaju, pokazali da su građani sposobni i razumni da na daleko kvalitetnijem nivou razgovaraju o gorućim problemima nego što su to političke elite u BiH", konstatuje novinar Emir Imamović.
„Ustali su ljudi, ustali su građani. I to je zasad jedini. veliki dobitak cijele ove priče. I to je prvi pokušaj otvaranja stvarnih, ljudskih, demokratskih vrata u BiH - da se izađe na neku ljudsku ravan i da se na njoj razgovara o stvarnim, prizemnim, osnovnim, egzistencijalnim problemima i ljudskim potrebama", ocjenjuje sociolog Esad Bajtal.
Provala nezadovoljstva najobičnijih ljudi u Bosni i Hercegovini mnoge je iznenadila, a posebno političare. Ovdašnja javnost vjeruje kako su im građani poslali ozbiljnu poruku da iz svijeta u kojem žive moraju zaviriti u realnost u kojoj preživljava 90% građana.
„Vlast je uzdrmana. Ovaj narod je pokazao da može da uzdrma vlast. I mislim da će to svaka buduća garnitura morati da ima u vidu kada bude preuzimala poluge vlasti. A, naravno, politika će se uvijek miješati – svjedoci smo toga. Naravno da će pokušati što je moguće više iskoristiti ovu situaciju za svoje ciljeve - i time, htjela ili ne htjela, svjesno ili nesvjesno, ona nam je pokazala ko je pravi problem u našem društvu. U našem društvu nisu najveći problem ljudi koji obnašaju ovu ili onu funkciju, nego političke stranke, koje su duboko autoritarne", smatra profesor na sarajevskom Fakultetu političkih nauka Asim Mujkić.
Poruka nije shvaćena
A da političari koriste situaciju za vlastite interese pokazuju i podaci koji dolaze sa terena. Već sada iz pojedinih gradova dolaze informacije kako su plenumi građani podijeljeni, za mandatare neki predlažu politički podobne kandidate, pa se s pravom postavlja pitanje koliko su političari čuli zahtjeve puka. Odgovor daje analitičar Srećko Latal:
„Po svim reakcijama i svemu onome što se dešavalo u protekle dvije, tri sedmice, reakcije političara barem meni govore da oni ili nisu shvatili poruku, ili da i dalje pokušavaju na tu poruku da odgovore na uobičajen način. Znači, imamo s jedne strane srpske i hrvatske nacionalne lidere koji pokušavaju kompletnu ovu priču da prebace na kolo etničkih sukoba, tenzija. S druge strane imamo bošnjačke stranke i političare koji uporno pokušavaju da prebace odgovornost jedni drugim, da pokšavaju sa nekim novim rokadama u vlasti da odgovore na ove poruke. Mislim da to nije pravi način – jer jedan od zaključaka koji se nameće iz prvih dana nasilja koje smo vidjeli za vrijeme socijalnih dešavanja jeste upravo to da su građani jasno pokazali da su njima, više-manje, sve političke stranke jednake", kaže Latal.
„U ovom trenutku političke strukture i snage koje su zemlju dovele u ovo stanje u kojem ona jeste i koje su prisilile građane da svoja prava traže na takav način nisu ni sposobne, nisu ni zainteresirane da bilo šta promijene u pravcu boljitka građanskog, normalnog ljudskog življenja", navodi sociolog Bajtal.
Analitičari ocjenjuju kako su protesti i formiranje plenuma u kantonima tek početak bunta ovdašnjih građana. Niko sa sigurnošću, međutim, ne želi reći u kom će se pravcu to razvijati u narednom periodu, iako, kako kažu, je normalno da je početna energija u padu. Zbog toga novinar Emir Imamović zaključuje:
„Najviše što se može dogoditi jeste da plenumi u nekakvom obliku opstanu kao kontrolori provođenja opravdanih zahtjeva građana u BiH. Ništa preko toga u ovom trenutku realno nije ni moguće, jer građani nemaju snagu za nešto više, niti, kao što recimo u Grčkoj postoji, blok lijevih stranaka koje bi zastupale njihove interese pred parlamentom itd.. U izbornoj godini u kojoj mi jesmo dogodilo se zapravo nešto revolucionarno, ma koliko se o tome malo govori. Mislim da nakon ovih događanja više niko neće tako rado trčati u vlast samo radi privilegija, odnosno da će svako ko se prihvati te odgovornosti znati da postoji makar i teorijska mogućnost korektiva njegovog ponašanja. Stranke koje su dosad osvajale vlast će ponovo osvojiti vlast u BiH - to ocijeniti ne treba nikakva velika pamet. Mi, naime, nemamo nekih drugih velikih stranaka osim ovih. Doći će do preraspodjele snaga, ali čini mi se, i to prvi put, do ulaska u vlast s određenom vrstom straha od građana. To možda nekome nije veliko, ali je za BiH nakon 20 godina epohalno.“
Malo kada su građani u jednom dijelu Bosne i Hercegovine bili ujedinjeni u socijalnom buntu protiv postojeće vlasti na svim nivoima kao što je to slučaj u posljednjih mjesec dana.
“Prazan stomak” bio je glavni okidač za ovdašnja događanja naroda, a ne vitalni nacionalni interes, kako su to pojedini političari pokušali da predstave.
Analitičari kažu da je upravo ta karika koja povezuje bosanskohercegovačke proteste najpozitivnija činjenica u posljednjih 20-ak godina.
"Druga važna stvar jeste što je prostor slobode mali, ali je osvojen i odbranjen i od utjecaja politike i od pokušaja drugih vrsta manipulacije. Treća stvar je da su plenumi građana, sa svim svojim manama - a naravno da ih imaju, pokazali da su građani sposobni i razumni da na daleko kvalitetnijem nivou razgovaraju o gorućim problemima nego što su to političke elite u BiH", konstatuje novinar Emir Imamović.
„Ustali su ljudi, ustali su građani. I to je zasad jedini. veliki dobitak cijele ove priče. I to je prvi pokušaj otvaranja stvarnih, ljudskih, demokratskih vrata u BiH - da se izađe na neku ljudsku ravan i da se na njoj razgovara o stvarnim, prizemnim, osnovnim, egzistencijalnim problemima i ljudskim potrebama", ocjenjuje sociolog Esad Bajtal.
Provala nezadovoljstva najobičnijih ljudi u Bosni i Hercegovini mnoge je iznenadila, a posebno političare. Ovdašnja javnost vjeruje kako su im građani poslali ozbiljnu poruku da iz svijeta u kojem žive moraju zaviriti u realnost u kojoj preživljava 90% građana.
„Vlast je uzdrmana. Ovaj narod je pokazao da može da uzdrma vlast. I mislim da će to svaka buduća garnitura morati da ima u vidu kada bude preuzimala poluge vlasti. A, naravno, politika će se uvijek miješati – svjedoci smo toga. Naravno da će pokušati što je moguće više iskoristiti ovu situaciju za svoje ciljeve - i time, htjela ili ne htjela, svjesno ili nesvjesno, ona nam je pokazala ko je pravi problem u našem društvu. U našem društvu nisu najveći problem ljudi koji obnašaju ovu ili onu funkciju, nego političke stranke, koje su duboko autoritarne", smatra profesor na sarajevskom Fakultetu političkih nauka Asim Mujkić.
Poruka nije shvaćena
A da političari koriste situaciju za vlastite interese pokazuju i podaci koji dolaze sa terena. Već sada iz pojedinih gradova dolaze informacije kako su plenumi građani podijeljeni, za mandatare neki predlažu politički podobne kandidate, pa se s pravom postavlja pitanje koliko su političari čuli zahtjeve puka. Odgovor daje analitičar Srećko Latal:
„U ovom trenutku političke strukture i snage koje su zemlju dovele u ovo stanje u kojem ona jeste i koje su prisilile građane da svoja prava traže na takav način nisu ni sposobne, nisu ni zainteresirane da bilo šta promijene u pravcu boljitka građanskog, normalnog ljudskog življenja", navodi sociolog Bajtal.
Analitičari ocjenjuju kako su protesti i formiranje plenuma u kantonima tek početak bunta ovdašnjih građana. Niko sa sigurnošću, međutim, ne želi reći u kom će se pravcu to razvijati u narednom periodu, iako, kako kažu, je normalno da je početna energija u padu. Zbog toga novinar Emir Imamović zaključuje:
„Najviše što se može dogoditi jeste da plenumi u nekakvom obliku opstanu kao kontrolori provođenja opravdanih zahtjeva građana u BiH. Ništa preko toga u ovom trenutku realno nije ni moguće, jer građani nemaju snagu za nešto više, niti, kao što recimo u Grčkoj postoji, blok lijevih stranaka koje bi zastupale njihove interese pred parlamentom itd.. U izbornoj godini u kojoj mi jesmo dogodilo se zapravo nešto revolucionarno, ma koliko se o tome malo govori. Mislim da nakon ovih događanja više niko neće tako rado trčati u vlast samo radi privilegija, odnosno da će svako ko se prihvati te odgovornosti znati da postoji makar i teorijska mogućnost korektiva njegovog ponašanja. Stranke koje su dosad osvajale vlast će ponovo osvojiti vlast u BiH - to ocijeniti ne treba nikakva velika pamet. Mi, naime, nemamo nekih drugih velikih stranaka osim ovih. Doći će do preraspodjele snaga, ali čini mi se, i to prvi put, do ulaska u vlast s određenom vrstom straha od građana. To možda nekome nije veliko, ali je za BiH nakon 20 godina epohalno.“