Nakon već čuvenog slučaja bivšeg kontroverznog tajlandskog premijera Taksina Šinavatre, koji je prije nekoliko godina naprasno postao državljanin Crne Gore, pažnju javnosti privukla je i medijska informacija kako je od 2010. vlasnik crnogorskog pasoša i bivši palestinski ministar bezbjednosti Mohammed Dahlan, koji je, takođe kao i Šinavatra, u svojoj zemlji bio optužen za korupciju. Ta informacija nanovo je problematizovala politiku davanja crnogorskog državljanstva pod posebnim uslovima.
Kako je objavio dnevnik "Vijesti" na osnovu informacija dobijenih iz Ministarstva unutrašnjih poslova, kontroverzni palestinski ministar bezbjednosti Mohammed Dahlan, optuživan u svojoj zemlji za pronevjere i korupciju, pa čak i trovanje Jasera Arafata, navodno je na prijedlog premijera Mila Đukanovića prije tri godine postao vlasnik crnogorskog pasoša.
Nije poznato u čemu je opšti, javni odnosno državni interes, zbog koga je Dahlan primljen u crnogorsko državljanstvo, ali se spekuliše kako je upravo on povezao Đukanovića sa kraljevskom porodicom Ujedinjenih arapskih emirata koji sve više investiraju u regionu.
To što je Dahlan postao Crnogorac, a da javnost o tome nije informisana, podstaklo je sumnje u transparentnost i zakonitost državne politike u sferi dodjeljivanja državljanstva.
Član Skupštinskog odbora za međunarodne odnose iz opozicione Pozitivne Crne Gore Dritan Abazović kaže:
"Gledajući listu ljudi koji su dobili državljanstvo utisak je da su se državljanstva dijelila po babu i stričevima. Ne kažem da je to bila situacija u svim slučajevima jer vjerovatno tu ima ljudi koji su zaista to zaslužili, ali sa druge strane ima tu po mom sudu dosta političkog upliva i dosta nekih ličnih i poslovnih relacija sa crnogorskom vlašću. Najviše mi smeta netransparentnost tog procesa, što do sada nijesmo bili u situaciji da saznamo sva imena koja su dobila državljanstvo".
Da se država u dijeljenju crnogorskih pasoša tzv. istaknutim ličnostima, pod posebnim ili povlašćenim uslovima, nije rukovodila samo nacionalnim interesom već i uskopolitičkim ili ekonomskim profitom, smatra i član odbora iz Demokratskog fronta Goran Danilović.
"Postoji značajan broj ličnosti koje ničim ne zavređuju da dobiju državljanstvo Crne Gore izuzev da ga kupe. Pitanje je kome su platili. Državi Crnoj Gori nijesu. Ne znam da li postoji država u kojoj se na taj način, brutalno može dobiti državljanstvo. Kod nas, meni se čini, to je potpuno zloupotrebljeno te da su neki ljudi prosto nekim ljudima platili da dođu do državljanstva zemlje koja je u pregovorima za članstvo u EU i već sjutra može biti članica".
Nacionalni interesi
Kako je to Zakon predvidio pravo da predlažu prijem značajnih persona u crnogorsko državljanstvo pod posebnim uslovima, imaju predsjednik države, Parlamenta i Vlade, dok konačnu riječ o tome da li će predložena osoba postati vlasnik crnogorskog pasoša daje Ministarstvo unutrašnjih poslova, odnosno sam ministar nakon procedure provjere. Sve to se, prema mišljenju šefa odbora za međunarodne odnose Miodraga Vukovića iz vladajuće Demokratske partije Socijalista poštuje i prigovore da je bilo izdavanja pasoša pod sumnjivim okolnostima smatra besmislenim.
"Da li je bilo u jednom ili dva slučaja možda upitnog davanja državljanstva, da li je potrebno dodatno pojasniti razloge. Ja neću tvrditi da nije. Ali generalno i praktično gledano ne stoje bilo kakvi prigovori, to je golo politikanstvo. Mislim da je Crna Gora u najvećem broju slučajeva apsolutno poštovala i nacionalne ineterse i državne interese, interese građana i svih nas", ističe Vuković.
No, čini se da dok je država u odobravanju crnogorskog državljanstva prema običnim smrtnicima bila stroga i striktno se držala slova zakona, manju rigidnost i široku ruku ispoljavala je prema tzv. istaknutim pojedincima. Tako su se na spisku od oko 200 osoba, koje su nakon obnove nezavisnosti Crne Gore 2006. postali njeni državljani, našli brojni afirmisani sportisti, naučni i kulturno umjetnički stvaraoci, ali i biznismeni poput finansijera marine Porto Montenegro u Tivtu Pitera Manka ili nasljednika poznate bankarske dinastije Nataniela Rotšilda.
Ipak, među njima su i osobe koje su crnogorsku putnu ispravu dobile pod nerazjašnjenim oklolnostima kao što je bivši tajlandski premijer Taksin Šinavatra.
Njegovo ime upisano je u registar državljana Crne Gore u trenutku dok se protiv njega na Tajlandu vodio sudski postupak zbog korupcije i za kojim je bila izdata Interplova potjernica. To je bio povod za žestoku polemiku u parlamentu između predstavnika vlasti i opozcije.
Slušamo Nebojšu Medojevića iz Pokreta za promjene i tadašnjeg potpredsjendika Vlade Svetozara Marovića.
Tri godine kasnije nije poznato kako je Taksin Šinavatra ekonomski valorizovao crnogorsko državljanstvo niti u čemu je bio nacionalni i javni interes da postane Crnogorac. Osim što je u nekoliko navrata viđan na primorju i u Podgorici javnost nije obavještena o bilo kakvoj njegov investiciji u Crnoj Gori.
Kako je objavio dnevnik "Vijesti" na osnovu informacija dobijenih iz Ministarstva unutrašnjih poslova, kontroverzni palestinski ministar bezbjednosti Mohammed Dahlan, optuživan u svojoj zemlji za pronevjere i korupciju, pa čak i trovanje Jasera Arafata, navodno je na prijedlog premijera Mila Đukanovića prije tri godine postao vlasnik crnogorskog pasoša.
Nije poznato u čemu je opšti, javni odnosno državni interes, zbog koga je Dahlan primljen u crnogorsko državljanstvo, ali se spekuliše kako je upravo on povezao Đukanovića sa kraljevskom porodicom Ujedinjenih arapskih emirata koji sve više investiraju u regionu.
To što je Dahlan postao Crnogorac, a da javnost o tome nije informisana, podstaklo je sumnje u transparentnost i zakonitost državne politike u sferi dodjeljivanja državljanstva.
Član Skupštinskog odbora za međunarodne odnose iz opozicione Pozitivne Crne Gore Dritan Abazović kaže:
"Gledajući listu ljudi koji su dobili državljanstvo utisak je da su se državljanstva dijelila po babu i stričevima. Ne kažem da je to bila situacija u svim slučajevima jer vjerovatno tu ima ljudi koji su zaista to zaslužili, ali sa druge strane ima tu po mom sudu dosta političkog upliva i dosta nekih ličnih i poslovnih relacija sa crnogorskom vlašću. Najviše mi smeta netransparentnost tog procesa, što do sada nijesmo bili u situaciji da saznamo sva imena koja su dobila državljanstvo".
Da se država u dijeljenju crnogorskih pasoša tzv. istaknutim ličnostima, pod posebnim ili povlašćenim uslovima, nije rukovodila samo nacionalnim interesom već i uskopolitičkim ili ekonomskim profitom, smatra i član odbora iz Demokratskog fronta Goran Danilović.
"Postoji značajan broj ličnosti koje ničim ne zavređuju da dobiju državljanstvo Crne Gore izuzev da ga kupe. Pitanje je kome su platili. Državi Crnoj Gori nijesu. Ne znam da li postoji država u kojoj se na taj način, brutalno može dobiti državljanstvo. Kod nas, meni se čini, to je potpuno zloupotrebljeno te da su neki ljudi prosto nekim ljudima platili da dođu do državljanstva zemlje koja je u pregovorima za članstvo u EU i već sjutra može biti članica".
Nacionalni interesi
Kako je to Zakon predvidio pravo da predlažu prijem značajnih persona u crnogorsko državljanstvo pod posebnim uslovima, imaju predsjednik države, Parlamenta i Vlade, dok konačnu riječ o tome da li će predložena osoba postati vlasnik crnogorskog pasoša daje Ministarstvo unutrašnjih poslova, odnosno sam ministar nakon procedure provjere. Sve to se, prema mišljenju šefa odbora za međunarodne odnose Miodraga Vukovića iz vladajuće Demokratske partije Socijalista poštuje i prigovore da je bilo izdavanja pasoša pod sumnjivim okolnostima smatra besmislenim.
"Da li je bilo u jednom ili dva slučaja možda upitnog davanja državljanstva, da li je potrebno dodatno pojasniti razloge. Ja neću tvrditi da nije. Ali generalno i praktično gledano ne stoje bilo kakvi prigovori, to je golo politikanstvo. Mislim da je Crna Gora u najvećem broju slučajeva apsolutno poštovala i nacionalne ineterse i državne interese, interese građana i svih nas", ističe Vuković.
No, čini se da dok je država u odobravanju crnogorskog državljanstva prema običnim smrtnicima bila stroga i striktno se držala slova zakona, manju rigidnost i široku ruku ispoljavala je prema tzv. istaknutim pojedincima. Tako su se na spisku od oko 200 osoba, koje su nakon obnove nezavisnosti Crne Gore 2006. postali njeni državljani, našli brojni afirmisani sportisti, naučni i kulturno umjetnički stvaraoci, ali i biznismeni poput finansijera marine Porto Montenegro u Tivtu Pitera Manka ili nasljednika poznate bankarske dinastije Nataniela Rotšilda.
Ipak, među njima su i osobe koje su crnogorsku putnu ispravu dobile pod nerazjašnjenim oklolnostima kao što je bivši tajlandski premijer Taksin Šinavatra.
Njegovo ime upisano je u registar državljana Crne Gore u trenutku dok se protiv njega na Tajlandu vodio sudski postupak zbog korupcije i za kojim je bila izdata Interplova potjernica. To je bio povod za žestoku polemiku u parlamentu između predstavnika vlasti i opozcije.
Slušamo Nebojšu Medojevića iz Pokreta za promjene i tadašnjeg potpredsjendika Vlade Svetozara Marovića.
Vaš browser nepodržava HTML5
Tri godine kasnije nije poznato kako je Taksin Šinavatra ekonomski valorizovao crnogorsko državljanstvo niti u čemu je bio nacionalni i javni interes da postane Crnogorac. Osim što je u nekoliko navrata viđan na primorju i u Podgorici javnost nije obavještena o bilo kakvoj njegov investiciji u Crnoj Gori.