Ne obazirući se na upozorenja da aranžmani sa tranzicionim ruskim novcem mogu biti visokorizični Vlada je godinama unazad sklapala velike privatizacione poslove sa ruskim firmama, ubjeđujući javnost sloganima kako ne prodaju firme nego kupuju dobre strateške partnere. Posljednjih mjeseci, međutim, na površinu su isplivali brojni problemi. Da li je uzrok u ponašanju ruskih investitora, u nefunkcionisanju crnogorskog sistema ili u korupciji na obje strane.
Najave iz Vlade da će biti raskinut kupoprodajni ugovor sa ruskim vlasnicima Kombinata aluminijuma kada se steknu uslovi predstavlja trenutni epilog višemjesečnog spora o tome: ko treba da isplati zarade radnicima, iz kojih izvora, a ko treba da plati utrošenu električnu energiju, do toga ko je koga prevario prilikom potpisivanja kupoprodajnog ugovora. Ovo je samo jedan ali najdrastičniji primjer koji pokazuje koliko su problematični bili od početka crnogorsko ruski poslovni odnosi. Na pitanje da li je problem u ruskim investitorima, nefunkcionisanju crnogorskog sistema ili korupciji obje strane koordinator Mreže za afirmaciju nevladinog sektora Dejan Milovac kaže:
"Investitori dođu u Crnu Goru gdje naiđu na neka pravila ponašanja koja nijesu baš jasno određena, naiđu na institucije koje nijesu baš ponešene da ih prinude da se ponašaju po crnogorskim zakonima. Kada ti investitori prekrše zakon ne postoje određene sankcije, jednostavno, ne postoji ni minimum motivacije za investitore, uključujući i one koji dolaze iz Rusije, da svoje ponašanje usklade sa onim što je crnogorsko zakonodavstvo i onda imate rezultat kao što je odlazak Rusa izŽeljazare, imate rezultat kao što je ova trenutna situacija s KAP-om, imate ono što se dešavalo na Zavali i milion drugih pojekata gdje su Rusi kupili hotele, pa nijesu ispoštovali ugovor ili počeli nešto da grade bez građevinske dozvole jer su ili pretpostavljali da ih niko neće kazniti zbog neposedovanja građevnske dozvole ili su imali već unaprijed dogovor sa nekim iz državne administracije da taj projekat neće na bilo koji način sankcionisati."
Nije spor sa Rusima iz Kobminata Aluminijuma jedini koji je posljednjih godina isplivao u javnost. Podsjetimo. Nekadašnji ruski vlasnici Željezare u okviru kompanije "Midlend Risorsis" su preko noći prije dvije godine napustili Crnu Goru i Željezaru ostavljajući je u dugovima. Još uvijek nije poznato da li ruski "Miraks" gradi apartmane i hotelski kompleks na Zavali sa ili bez građevinske dozvole i ostale potrebne dokumentacije. Takođe, nedavno je objavljeno da ruski vlasnici jednog od najljepših hotela na crnogorskom primorju "Montekasa" u Petrovcu se ne pojavljuju niti iko radi na sklapanju aranžmana, a radnici su pozvali Vladu da provjeri poslovanje hotela. Prije sedam godina hotel "As" u Perazića Dolu kupila je ruska kompanije "Njega turs" kada se kompanije obavezala da će najkasnije pet godina od privatizacije hotel početi da radi, te da će u rekonstrukciju biti uloženo 11,5 miliona. Danas se iznad mora uzdiže betonska konstrukcija a obala ispred hotela je zatrpana naslagama kamenja i stotinama betonskih elemenata velike kvadrature.
Jedan od onih koji su upozoravali na pogubnost ulaženje u poslove sa ruskim oligarsima bio je doskorašnji savjetnik predsjednika parlementa za bezbjednost general Blagoje Grahovac koji je zbog svojih stavova prije nekoliko godina bio oštro kritikovan kako od strane vlasti tako i od strane ruskih predstavnika u Crnoj Gori. Grahovac kaže da su sadašnji očiti problemi u crnogorsko ruskim poslovnim odnosima logičan epilog:
"Neoprostiva je greška i krivica i odgovornost crnogorskih zvaničnika koji su sa ruskom stranom sve to pregovarali i ugovarali. Ruska strana će uspjeti pobjeći. Ja uopšte nemam dilemu da će oni pobjeći. Da se neće čak ni utvrditi ko su, iako su nam bili u kući nekoliko godina a ostaviće zlo i nezadovoljstvo državi Crnoj Gori s kojim će generacije imati problema. Zbog toga odgovornost naših ljudi koji su bili zvanični predstavnici u tim dogovorima je ogromno. Treba već konkretno i prozivati i ličnosti, spominjati ličnosti jer bojim se da će oni opet da kroje sudbinu Crne Gore."
Pored toga što konkurišu za Valdanos i akcije Elektroprivrede Crne Gore, ruska firma "Metropolj" će u Tivatskom zalivu graditi betonsko ostrvo.
Radnici KAP-a nastavljaju proteste
Iako je radnicima Podgoričkog Kombinata Aluminijuma uplaćena martovska plata oni će i danas protestovati ispred Vlade tražeći preostalu aprilsku platu, ali i konačno rješenje za tešku situaciju u kojoj se KAP nalazi već nekoliko mjeseci. Zoran Milošević, predsjednik sindikata KAP-a:
"Definitivno je uplaćen jedan lični dohodat, ali interesantan je podatak da je CKB skinula kredite kao da smo mi primili i aprilsku platu. Tako da su radnici praktično obezglavljeni. Danas ostaje sve isto. Mi ništa nijesmo praktično završili pred zgradom Vlade Republike Crne Gore. Mi i danas u 16 časova isti termin to 18 časova tražimo što smo tražili i juče tražimo i danas. Ispunjavanje svih obaveza i status Kombinata aluminijuma."
Za razliku od današnjeg nezadovoljstva od ruskog investitora se u vrijeme privatizacije KAP-a mnogo očekivalo. Većinski vlasnik najvećeg crnogorskog preduzeća Centralno evropska aluminijumska kompanija ruskog tajkuna Olega Deripaske sada se smatra neozbiljnom, ali uoči privatizacije KAP-a zagovornici tog aranžmana ruskog investitora proglašavali su spasiocem.
Iako danas svakodnevno iznose optužbu rukovodioci Pogoričkog Kombinata Aluminijuma i predstavnici vlasti u periodu privatizacije KAP-a nijesu bili u lošim odnosima. Uoči sklapanja ugovora o prodaji većinskog paketa akcija kobinata odnosi ruskog strateškog partnera i tadašnjeg zagovornika ovog privatizacionog aranžmana su bili idilični a ruski tajkun Oleg Deripaska, koji je preko svojih of šor kompanija kupio KAP, smatran spasiocem. Kombinat je gušila zastarjela tehnologija i nagomilani dugovi a od ruskog investitora koji je prije četiri godine kupio ovo tada najznačajnije preduzeće koje je ostvarivalo polovinu bruto domaćeg proizvoda i 90 posto robnog izvoza Crne Gore očekivalo se rješenje za sve probleme. Vojin Đukanović je u to vrijeme bio član Borda direktora Kombinata Aluminijuma. U Rusima je vidio spas i za reptolanac koji i pored KAP-a čine i Željeznica, Luka Bar, Termoelektrana:
"Ovom privatizacijom KAP-u se obezbjeđuje dugoročno poslovanja. Mislim da svi treba da se stavimo u toj funkciji i da pokušamo da se ugovor što prije realizuje. To mnogo znači za funkcionisanje privrede Crne Gore."
Uoči privatizacije kombinata zagovornici njegove prodaje su neprestano govorili o dramatičnoj situaciji u kojoj će KAP propasti ako ne dođe strani investitor. Novi vlasnik je došao a KAP danas, četiri godine kasnije, iako nije modernizovan još uvijek postoji. Predsjednik Borda direktora KAP--a u vrijeme privatizacije je bio Mihajlo Banjević:
"KAP bez bar prve faze modernizacije ne može izdržati duže od dvije godine. Modernizacije se ne može realizovati bez ogromnog novca. Taj novac Crna Gora nema, taj novac ima strateški investitor.»
Pred tehnoloških i finansijskih problema podgorički Kombinat Aluminijuma nije uspijevao da riješi ni ekološke probleme. KAP je odavno registrovan kao najveći zagađivač u Crnoj Gori pa je ugrožena životna sredina u okolini KAP-a pod uticajem novog vlasnika trebalo da se pretvori u ružičnjak. Tadašnji ministar životne sredine Boro Vučinić je, manje poetičnim izrazima, govorio o neophodnosti privatizacije KAP-a:
"Sada kada je nacrt strategije za privatizaciju KAP-a urađen cijenimo da se taj proces treba ubrzati jer privatizacija je put da se podrži transfer nove tehnologije koja će poboljšati poslovanje i doprinijeti smanjenju negativnih uticaja na životnu sredinu."
Pošto Deripaskina kompanija kao većinski vlasnik nije unaprijedila ni KAP ni životnu sredinu danas je zanimljivo podsjetiti se i izjave sive eminencije crnogrskog ekonomskog liberalizma profesora Veselina Vukotića koji je u prodaji KAP-a Rusima vidio trijumf ekonomije nad politikom:
"Uvođenje stalnog partnera u Kombinat aluminijuma je jedna od najznačajnijih kompanija. Mi uvodimo te nove međunarodne standarde, nove odnose. Mislim da je ekonomije dosta pobijedila sa ovim jer sa privatnim vlasništvom u kombinatu mislim da se smanjuje moć politike u ekonomiji Crne Gore."
U vrijeme privatizacije značajan broj pojedinaca iz javnog i političkog života Crne Gore se protivio prodaji KAP-a. Među najangažovanijima je bio tadašnji direktor nevladine organizacije Nebojša Medojević koji je u toku javne rasprave govorio "Bogati će postati još bogatiji, siromašni još siromašniji, a što se tiče potencijalnih stranih invetitora oni će sasvim sigurno zaštititi svoje interese":
"U ovoj transakciji se krije čitav niz kršenja zakona."
Sada kada je izvjesno da ruski investitor odlazi iz KAP-a treba se prisjetiti rečenice koja je trabalo da bude princip crnogorske privatizacije - mi ne prodajemo preduzeća već kupujemo dobre investitore.
"Investitori dođu u Crnu Goru gdje naiđu na neka pravila ponašanja koja nijesu baš jasno određena, naiđu na institucije koje nijesu baš ponešene da ih prinude da se ponašaju po crnogorskim zakonima. Kada ti investitori prekrše zakon ne postoje određene sankcije, jednostavno, ne postoji ni minimum motivacije za investitore, uključujući i one koji dolaze iz Rusije, da svoje ponašanje usklade sa onim što je crnogorsko zakonodavstvo i onda imate rezultat kao što je odlazak Rusa iz
Investitori dođu u Crnu Goru gdje naiđu na neka pravila ponašanja koja nijesu baš jasno određena, naiđu na institucije koje nijesu baš ponešene da ih prinude da se ponašaju po crnogorskim zakonima.
Nije spor sa Rusima iz Kobminata Aluminijuma jedini koji je posljednjih godina isplivao u javnost. Podsjetimo. Nekadašnji ruski vlasnici Željezare u okviru kompanije "Midlend Risorsis" su preko noći prije dvije godine napustili Crnu Goru i Željezaru ostavljajući je u dugovima. Još uvijek nije poznato da li ruski "Miraks" gradi apartmane i hotelski kompleks na Zavali sa ili bez građevinske dozvole i ostale potrebne dokumentacije. Takođe, nedavno je objavljeno da ruski vlasnici jednog od najljepših hotela na crnogorskom primorju "Montekasa" u Petrovcu se ne pojavljuju niti iko radi na sklapanju aranžmana, a radnici su pozvali Vladu da provjeri poslovanje hotela. Prije sedam godina hotel "As" u Perazića Dolu kupila je ruska kompanije "Njega turs" kada se kompanije obavezala da će najkasnije pet godina od privatizacije hotel početi da radi, te da će u rekonstrukciju biti uloženo 11,5 miliona. Danas se iznad mora uzdiže betonska konstrukcija a obala ispred hotela je zatrpana naslagama kamenja i stotinama betonskih elemenata velike kvadrature.
Jedan od onih koji su upozoravali na pogubnost ulaženje u poslove sa ruskim oligarsima bio je doskorašnji savjetnik predsjednika parlementa za bezbjednost general Blagoje Grahovac koji je zbog svojih stavova prije nekoliko godina bio oštro kritikovan kako od strane vlasti tako i od strane ruskih predstavnika u Crnoj Gori. Grahovac kaže da su sadašnji očiti problemi u crnogorsko ruskim poslovnim odnosima logičan epilog:
"Neoprostiva je greška i krivica i odgovornost crnogorskih zvaničnika koji su sa ruskom stranom sve to pregovarali i ugovarali. Ruska strana će uspjeti pobjeći. Ja uopšte nemam dilemu da će oni pobjeći. Da se neće čak ni utvrditi ko su, iako su nam bili u kući nekoliko godina a ostaviće zlo i nezadovoljstvo državi Crnoj Gori s kojim će generacije imati problema. Zbog toga odgovornost naših ljudi koji su bili zvanični predstavnici u tim dogovorima je ogromno. Treba već konkretno i prozivati i ličnosti, spominjati ličnosti jer bojim se da će oni opet da kroje sudbinu Crne Gore."
Pored toga što konkurišu za Valdanos i akcije Elektroprivrede Crne Gore, ruska firma "Metropolj" će u Tivatskom zalivu graditi betonsko ostrvo.
Radnici KAP-a nastavljaju proteste
Iako je radnicima Podgoričkog Kombinata Aluminijuma uplaćena martovska plata oni će i danas protestovati ispred Vlade tražeći preostalu aprilsku platu, ali i konačno rješenje za tešku situaciju u kojoj se KAP nalazi već nekoliko mjeseci. Zoran Milošević, predsjednik sindikata KAP-a:
"Definitivno je uplaćen jedan lični dohodat, ali interesantan je podatak da je CKB skinula kredite kao da smo mi primili i aprilsku platu. Tako da su radnici praktično obezglavljeni. Danas ostaje sve isto. Mi ništa nijesmo praktično završili pred zgradom Vlade Republike Crne Gore. Mi i danas u 16 časova isti termin to 18 časova tražimo što smo tražili i juče tražimo i danas. Ispunjavanje svih obaveza i status Kombinata aluminijuma."
Za razliku od današnjeg nezadovoljstva od ruskog investitora se u vrijeme privatizacije KAP-a mnogo očekivalo. Većinski vlasnik najvećeg crnogorskog preduzeća Centralno evropska aluminijumska kompanija ruskog tajkuna Olega Deripaske sada se smatra neozbiljnom, ali uoči privatizacije KAP-a zagovornici tog aranžmana ruskog investitora proglašavali su spasiocem.
Iako danas svakodnevno iznose optužbu rukovodioci Pogoričkog Kombinata Aluminijuma i predstavnici vlasti u periodu privatizacije KAP-a nijesu bili u lošim odnosima. Uoči sklapanja ugovora o prodaji većinskog paketa akcija kobinata odnosi ruskog strateškog partnera i tadašnjeg zagovornika ovog privatizacionog aranžmana su bili idilični a ruski tajkun Oleg Deripaska, koji je preko svojih of šor kompanija kupio KAP, smatran spasiocem. Kombinat je gušila zastarjela tehnologija i nagomilani dugovi a od ruskog investitora koji je prije četiri godine kupio ovo tada najznačajnije preduzeće koje je ostvarivalo polovinu bruto domaćeg proizvoda i 90 posto robnog izvoza Crne Gore očekivalo se rješenje za sve probleme. Vojin Đukanović je u to vrijeme bio član Borda direktora Kombinata Aluminijuma. U Rusima je vidio spas i za reptolanac koji i pored KAP-a čine i Željeznica, Luka Bar, Termoelektrana:
"Ovom privatizacijom KAP-u se obezbjeđuje dugoročno poslovanja. Mislim da svi treba da se stavimo u toj funkciji i da pokušamo da se ugovor što prije realizuje. To mnogo znači za funkcionisanje privrede Crne Gore."
Uoči privatizacije kombinata zagovornici njegove prodaje su neprestano govorili o dramatičnoj situaciji u kojoj će KAP propasti ako ne dođe strani investitor. Novi vlasnik je došao a KAP danas, četiri godine kasnije, iako nije modernizovan još uvijek postoji. Predsjednik Borda direktora KAP--a u vrijeme privatizacije je bio Mihajlo Banjević:
"KAP bez bar prve faze modernizacije ne može izdržati duže od dvije godine. Modernizacije se ne može realizovati bez ogromnog novca. Taj novac Crna Gora nema, taj novac ima strateški investitor.»
Pred tehnoloških i finansijskih problema podgorički Kombinat Aluminijuma nije uspijevao da riješi ni ekološke probleme. KAP je odavno registrovan kao najveći zagađivač u Crnoj Gori pa je ugrožena životna sredina u okolini KAP-a pod uticajem novog vlasnika trebalo da se pretvori u ružičnjak. Tadašnji ministar životne sredine Boro Vučinić je, manje poetičnim izrazima, govorio o neophodnosti privatizacije KAP-a:
"Sada kada je nacrt strategije za privatizaciju KAP-a urađen cijenimo da se taj proces treba ubrzati jer privatizacija je put da se podrži transfer nove tehnologije koja će poboljšati poslovanje i doprinijeti smanjenju negativnih uticaja na životnu sredinu."
Pošto Deripaskina kompanija kao većinski vlasnik nije unaprijedila ni KAP ni životnu sredinu danas je zanimljivo podsjetiti se i izjave sive eminencije crnogrskog ekonomskog liberalizma profesora Veselina Vukotića koji je u prodaji KAP-a Rusima vidio trijumf ekonomije nad politikom:
"Uvođenje stalnog partnera u Kombinat aluminijuma je jedna od najznačajnijih kompanija. Mi uvodimo te nove međunarodne standarde, nove odnose. Mislim da je ekonomije dosta pobijedila sa ovim jer sa privatnim vlasništvom u kombinatu mislim da se smanjuje moć politike u ekonomiji Crne Gore."
U vrijeme privatizacije značajan broj pojedinaca iz javnog i političkog života Crne Gore se protivio prodaji KAP-a. Među najangažovanijima je bio tadašnji direktor nevladine organizacije Nebojša Medojević koji je u toku javne rasprave govorio "Bogati će postati još bogatiji, siromašni još siromašniji, a što se tiče potencijalnih stranih invetitora oni će sasvim sigurno zaštititi svoje interese":
"U ovoj transakciji se krije čitav niz kršenja zakona."
Sada kada je izvjesno da ruski investitor odlazi iz KAP-a treba se prisjetiti rečenice koja je trabalo da bude princip crnogorske privatizacije - mi ne prodajemo preduzeća već kupujemo dobre investitore.