Lustracija je bila rimska religija, daleko prije Krista, čiji su pripadnici na svečan način obavljali rituale čišćenja, bilo od grijeha, bilo od dodira s krvlju. Arheolozi lustracijom nazivaju podudaranja građevina ili pratećih objekata koji su u različitim civilizacijama i kulturama imali istu funkciju.
U današnje doba, lustracija je termin koji se uglavnom pojavljuje u vezi s politikom. Riječ je o odstranjivanju iz javnih službi svih kompromitiranih saradnika.
U istočnoj Njemačkoj obuhvaćeni su bili svi državni službenici koji su sarađivali s tajnom službom – poznatim Stassi-jem. Radna su mjesta u javnim službama bila „očišćena“ od takvih osoba.
U drugim istočnoevropskim zemljama, poput Češke, Slovačke ili Poljske, lustracija je obuhvatila državne službenike i sve druge koji su „radili“ za sigurnosne i tajne službe. Pod udar lustracije došli su i kadrovi koje se smatralo odgovornim za održavanje komunističkog poretka, pogotovo kada je riječ o agentima i suradnicima sigurnosnih službi, najodgovornijih za likvidacije, zatvaranja i druge oblike represije.
Najdosljednije je, posebnim zakonom i njegovom primjenom, lustracija provedena u Istočnoj Njemačkoj i Češkoj Republici. Drugdje je postala predmetom žestokih kontroverzi, političkih otpora, a negdje je izvršena samo formalno.
Balkan ne obuhvata ni jedan od nevedenih opisa. Provjerimo zašto.
Zemlja koja je s područja bivše Jugoslavije najdalje odmakla prema Evropi – Hrvatska, nema Zakon o lustraciji. Da li zbog toga što stroga pravila Unije takva pitanja prepuštaju savjesti novih višestranačkih demokratskih država i raščišćavanje društva nije nikakav preduvjet za ulazak kroz briselske kapije, piše Ankica Barbir Mladinović u tekstu Lustracija 90-tih bila bi kontraproduktivna.
Ni u Srbiji lustracija nikada provedena nije. Najveća prepreka da se Zakon o lustraciji donese odmah nakon petooktobarskih promjena 2000., ali i da se sprovede nakon što je izglasan 2003. godine, bio je lider Demokratske stranke Srbije Vojislav Koštunica, tvrdi Zoran Živković u tekstu Branke Trivić Jaki otpori političkih struktura sprečili sprovođenju lustracije.
Lustracije u Crnoj Gori nije bilo, iz jednostavnog razloga što se struktura vlasti, odnosno političara, nije promijenila u toj državi. Iako je ona prešla put od Miloševićevog vazala do samostalnost, nezavisnosti i najuspješnije balkanske priče, ocjena je iz teksta Esada Krcića Režim glavna prepreka lustraciji.
Proces lustracije na Kosovu nije prioritet tamošnjih vlasti. Iniciran je postupak još prije četiri godine, ali je vrlo brzo pao u zaborav i nikada nije obnovljen. Ono što je u tranzicionim državama istočne Evrope bio glavni cilj – odstraniti saradnike tajnih službi iz novih, demokratskih vlasti - na Kosovu je opravdanje. U Prištini kažu da bi lustracija sa scene uklonila mnoge ljude koji su i danas aktivni u političkim partijama, prenosi Amra Zejneli u tekstu Politički problemi prioritetniji od procesa lustracije.
Zakon o lustraciji u Makedoniji je stupio na snagu 2008. godine, a dopunjavan je u 2009. i 2011. godine. Prevashodni cilj cijelog postupka u Makedoniji je bio – očistiti društvo od ljudi koji su sarađivali s tajnim službama, a danas obavljaju neku od javnih funkcija. Iako su postigli najviše na Balkanu, Makedonci su prvobitnu namjeru pretvorili u politički obračun između vladajućih i opozicionih partija, piše Blagoja Kuzmanovski u tekstu Lustracija u Makedoniji prerasla u politički problem.
A u BiH, u nekoliko je navrata pokušavano usvajanje Zakona o lustraciji, ali nije prošlo. Danas neki tvrde da je kasno, a drugi – oni koji zagovaraju lustraciju - preporučuju da se to obazrivo provede, zbog mogućih zloupotreba i manipulacija, ocjena je iz teksta Tine Jelin Lustracija u BiH (ne) moguća misija.
U današnje doba, lustracija je termin koji se uglavnom pojavljuje u vezi s politikom. Riječ je o odstranjivanju iz javnih službi svih kompromitiranih saradnika.
U istočnoj Njemačkoj obuhvaćeni su bili svi državni službenici koji su sarađivali s tajnom službom – poznatim Stassi-jem. Radna su mjesta u javnim službama bila „očišćena“ od takvih osoba.
U drugim istočnoevropskim zemljama, poput Češke, Slovačke ili Poljske, lustracija je obuhvatila državne službenike i sve druge koji su „radili“ za sigurnosne i tajne službe. Pod udar lustracije došli su i kadrovi koje se smatralo odgovornim za održavanje komunističkog poretka, pogotovo kada je riječ o agentima i suradnicima sigurnosnih službi, najodgovornijih za likvidacije, zatvaranja i druge oblike represije.
Najdosljednije je, posebnim zakonom i njegovom primjenom, lustracija provedena u Istočnoj Njemačkoj i Češkoj Republici. Drugdje je postala predmetom žestokih kontroverzi, političkih otpora, a negdje je izvršena samo formalno.
Balkan ne obuhvata ni jedan od nevedenih opisa. Provjerimo zašto.
Zemlja koja je s područja bivše Jugoslavije najdalje odmakla prema Evropi – Hrvatska, nema Zakon o lustraciji. Da li zbog toga što stroga pravila Unije takva pitanja prepuštaju savjesti novih višestranačkih demokratskih država i raščišćavanje društva nije nikakav preduvjet za ulazak kroz briselske kapije, piše Ankica Barbir Mladinović u tekstu Lustracija 90-tih bila bi kontraproduktivna.
Ni u Srbiji lustracija nikada provedena nije. Najveća prepreka da se Zakon o lustraciji donese odmah nakon petooktobarskih promjena 2000., ali i da se sprovede nakon što je izglasan 2003. godine, bio je lider Demokratske stranke Srbije Vojislav Koštunica, tvrdi Zoran Živković u tekstu Branke Trivić Jaki otpori političkih struktura sprečili sprovođenju lustracije.
Lustracije u Crnoj Gori nije bilo, iz jednostavnog razloga što se struktura vlasti, odnosno političara, nije promijenila u toj državi. Iako je ona prešla put od Miloševićevog vazala do samostalnost, nezavisnosti i najuspješnije balkanske priče, ocjena je iz teksta Esada Krcića Režim glavna prepreka lustraciji.
Proces lustracije na Kosovu nije prioritet tamošnjih vlasti. Iniciran je postupak još prije četiri godine, ali je vrlo brzo pao u zaborav i nikada nije obnovljen. Ono što je u tranzicionim državama istočne Evrope bio glavni cilj – odstraniti saradnike tajnih službi iz novih, demokratskih vlasti - na Kosovu je opravdanje. U Prištini kažu da bi lustracija sa scene uklonila mnoge ljude koji su i danas aktivni u političkim partijama, prenosi Amra Zejneli u tekstu Politički problemi prioritetniji od procesa lustracije.
Zakon o lustraciji u Makedoniji je stupio na snagu 2008. godine, a dopunjavan je u 2009. i 2011. godine. Prevashodni cilj cijelog postupka u Makedoniji je bio – očistiti društvo od ljudi koji su sarađivali s tajnim službama, a danas obavljaju neku od javnih funkcija. Iako su postigli najviše na Balkanu, Makedonci su prvobitnu namjeru pretvorili u politički obračun između vladajućih i opozicionih partija, piše Blagoja Kuzmanovski u tekstu Lustracija u Makedoniji prerasla u politički problem.
A u BiH, u nekoliko je navrata pokušavano usvajanje Zakona o lustraciji, ali nije prošlo. Danas neki tvrde da je kasno, a drugi – oni koji zagovaraju lustraciju - preporučuju da se to obazrivo provede, zbog mogućih zloupotreba i manipulacija, ocjena je iz teksta Tine Jelin Lustracija u BiH (ne) moguća misija.