Na suđenju bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću svoj iskaz je dovršila Alma Mulaosmanović Čehajić, jedna od žrtava snajperske vatre u Sarajevu 1995.godine. Nakon što je tijekom jučerašnjeg glavnog ispitivanja opisala kako je pogođena dok se nalazila u zadnjem dijelu tramvaja te da je prema zvuku pucnjeva zaključila da paljba dolazi s područja Grbavice ili Vraca, koji su bili pod kontrolom srpskih snaga, optuženi Karadžić ju je tijekom srijede suočio sa svojim pogledom na okolnosti incidenta.
Karadžić je rekao svjedokinji kako joj je netko lagao da je pogođena namjerno sa srpskih položaja. Prema njegovoj teoriji koju je prezentirao haškim sucima, svjedokinja Mulaosmanović je ranjena u unakrsnoj vatri u trenutku kada su snage bosanskih Srba odgovarale na pucnjeve sa snajperskih položaja bošnjačkih snaga.
Koristeći biltene suprotne strane svjedokinji je prezentirao niz snajperskih, bošnjačkih položaja koji se, ustvrdio je, nisu mijenjali od početka do kraja rata.
„Slažete li se gospođo Mulaosmanović da su ove objekte i zone oko pruge, od početka do kraja rata, lijevo od Miljacke kontrolirali Srbi, a desno muslimanska vojska, odnosno Armija BiH“, upitao je Karadžić.
„Pa ja ne znam točno gdje su položaji bili, linija je bila tako podijeljena. Ali ovo je 1992. godina kad tramvaji uopće nisu radili, a mi govorimo o periodu 1995. godine, kada je bilo primirje i kada je tramvaj radio“, odgovorila je Mulaosmanović.
Svjedokinja je objasnila kako je upravo primirje, odnosno prekid vatre, željela iskoristiti za odlazak zubaru na što joj je Karadžić pokazao novinske članke koji pokazuju kako su se oko stomatologije i unutar same zgrade nalazile snage Armije BiH što je prema njemu predstavljalo legitiman cilj napada.
Ustvrdio je da je svjedokinja slučajno uletjela u unakrsnu vatru te da nije zlonamjerno pogođena. Uz to citirao je vozača spornog tramvaja o tome kako su se u vrijeme incidenta i u njemu nalazili bošnjački vojnici što je također moglo privući vatru.
„Dakle prosto da upotpunimo ovu sliku, u tramvaju je bilo uniformiranih lica, jel' tako“, upitao je Karadžić.
„Ja sam vam još jučer rekla da nisam vidjela. Vozač sjedi u prednjem dijelu, ja sam bila u zadnjem. I ne vidim razloga, iako je vojnik bio unutra, da se gađa još jedan velik broj civila uz tog vojnika“, odgovorila je svjedokinja.
Pokušaj iznošenja stavova
U haškoj optužnici protiv Karadžića stoji da su 27. veljače 1995. godine svjedokinja te Senad Kesmer i Alija Holjan, ranjeni dok su se vozili tramvajem u sarajevskoj ulici Zmaja od Bosne. Optuženi je, pak, konstantno ponavljao tijekom suđenja da civili nisu namjerno gađani te da su se našli u unakrsnoj vatri između srpske i bošnjačke strane za koju tvrdi kako se skrivala iza civila.
Iako su ga suci nekoliko puta upozorili da ne iznosi svoja mišljenja, nego postavlja pitanja, Karadžić je izjavio kako mu je bitno da i njegovi susjedi Muslimani doznaju pravu istinu o ratnim zbivanjima.
„Gospođo Mulaosmanović, jedno zadnje pitanje. Je li biste vi bili zaista ljuti kada bi vas netko varao i pripisivao da su Vam Srbi učinili nešto što nisu. I je li bi to bilo jako štetno za pomirenje naroda koji živi tamo“, upitao je na kraju Karadžić.
„Kada bi se to dogodilo - bih“, odgovorila je svjedokinja nakon čega joj je optuženi zaželio sretan put kući.
Kao sljedeći svjedok haške optužbe koja se trenutno bavi opsadom Sarajeva i terorom nad civilnim stanovništvom izveden je kanadski major Francis Roy Thomas, koji je kao vojni promatrač UN-a u Sarajevu napravio niz izvještaja o granatiranju grada. Tijkom glavnog ispitivanja od strane tužitelja Thomas je ispričao kako je na Sarajevo nasumično padalo stotine projektila, bez obzira je li se radilo o liniji sukoba ili stambenim područjima.
Karadžić je rekao svjedokinji kako joj je netko lagao da je pogođena namjerno sa srpskih položaja. Prema njegovoj teoriji koju je prezentirao haškim sucima, svjedokinja Mulaosmanović je ranjena u unakrsnoj vatri u trenutku kada su snage bosanskih Srba odgovarale na pucnjeve sa snajperskih položaja bošnjačkih snaga.
Koristeći biltene suprotne strane svjedokinji je prezentirao niz snajperskih, bošnjačkih položaja koji se, ustvrdio je, nisu mijenjali od početka do kraja rata.
„Slažete li se gospođo Mulaosmanović da su ove objekte i zone oko pruge, od početka do kraja rata, lijevo od Miljacke kontrolirali Srbi, a desno muslimanska vojska, odnosno Armija BiH“, upitao je Karadžić.
„Pa ja ne znam točno gdje su položaji bili, linija je bila tako podijeljena. Ali ovo je 1992. godina kad tramvaji uopće nisu radili, a mi govorimo o periodu 1995. godine, kada je bilo primirje i kada je tramvaj radio“, odgovorila je Mulaosmanović.
Svjedokinja je objasnila kako je upravo primirje, odnosno prekid vatre, željela iskoristiti za odlazak zubaru na što joj je Karadžić pokazao novinske članke koji pokazuju kako su se oko stomatologije i unutar same zgrade nalazile snage Armije BiH što je prema njemu predstavljalo legitiman cilj napada.
Ustvrdio je da je svjedokinja slučajno uletjela u unakrsnu vatru te da nije zlonamjerno pogođena. Uz to citirao je vozača spornog tramvaja o tome kako su se u vrijeme incidenta i u njemu nalazili bošnjački vojnici što je također moglo privući vatru.
„Dakle prosto da upotpunimo ovu sliku, u tramvaju je bilo uniformiranih lica, jel' tako“, upitao je Karadžić.
„Ja sam vam još jučer rekla da nisam vidjela. Vozač sjedi u prednjem dijelu, ja sam bila u zadnjem. I ne vidim razloga, iako je vojnik bio unutra, da se gađa još jedan velik broj civila uz tog vojnika“, odgovorila je svjedokinja.
Pokušaj iznošenja stavova
U haškoj optužnici protiv Karadžića stoji da su 27. veljače 1995. godine svjedokinja te Senad Kesmer i Alija Holjan, ranjeni dok su se vozili tramvajem u sarajevskoj ulici Zmaja od Bosne. Optuženi je, pak, konstantno ponavljao tijekom suđenja da civili nisu namjerno gađani te da su se našli u unakrsnoj vatri između srpske i bošnjačke strane za koju tvrdi kako se skrivala iza civila.
Iako su ga suci nekoliko puta upozorili da ne iznosi svoja mišljenja, nego postavlja pitanja, Karadžić je izjavio kako mu je bitno da i njegovi susjedi Muslimani doznaju pravu istinu o ratnim zbivanjima.
„Gospođo Mulaosmanović, jedno zadnje pitanje. Je li biste vi bili zaista ljuti kada bi vas netko varao i pripisivao da su Vam Srbi učinili nešto što nisu. I je li bi to bilo jako štetno za pomirenje naroda koji živi tamo“, upitao je na kraju Karadžić.
„Kada bi se to dogodilo - bih“, odgovorila je svjedokinja nakon čega joj je optuženi zaželio sretan put kući.
Kao sljedeći svjedok haške optužbe koja se trenutno bavi opsadom Sarajeva i terorom nad civilnim stanovništvom izveden je kanadski major Francis Roy Thomas, koji je kao vojni promatrač UN-a u Sarajevu napravio niz izvještaja o granatiranju grada. Tijkom glavnog ispitivanja od strane tužitelja Thomas je ispričao kako je na Sarajevo nasumično padalo stotine projektila, bez obzira je li se radilo o liniji sukoba ili stambenim područjima.