Grupa građana iz Bijelog Polja pokrenula je peticiju da se nekadašnjem vođi bosanskih Srba Radovanu Karadžiću, koji je pred Međunarodnim tribunalom u Hagu osuđen za ratne zločine i zločine protiv humanosti, oduzme prestižna književna nagrada Risto Ratković a koju je Karadžić dobio ratne 1993 godine.
Hoće li ta inicijativa uroditi plodom, pošto o tome treba da odluči ona ista vlast u Crnoj Gori koja je devedesetih godina Karadžića veličala kao pjesnika i dijelila njegovu ratnu politiku i nacionalnu ideologiju?
"Potpisivanje peticije počelo je juče i za samo nekoliko sati potpisalo je više od 80 ljudi, zaista impozantna imena. Ova je peticija nadstranačka, nadnacionalna, nadvjerska, znači ovo je čisto civilizacijski iskorak jedne grupe građana", kaže za RSE jedan od organizatora peticije u Bijelom Polju.
U pitanju je Ibrahim Čikić, široj javnosti Crne Gore poznat kao politički zatvorenik, koji je ratnih 90-ih robijao u bjelopoljskom zatvoru u kome je podvrgnut torturi zbog sumnji da je sa ondašnjim funkcionerima SDA (Stranke demokratske akcije) planirao pobunu sa sjevera zemlje, u cilju stvaranja samostalne države "Sandžak".
Ibrahim Čikić
Čikić dodaje kako Bjelopoljci predugo tolerišu to što je jedan od nosilaca renomirane nagrade, koja nosi ime njihovog sugrađanina, velikog pjesnika Rista Ratkovća, ratni zločinac Radovan Karadžić koji je njen laureat od 1993.
"Sama činjenica da većina čestitih Bjelopoljaca od toga dana više ne govori o Ratkovićevim večerima poezije nego o "Radovanovim večerima", dovoljno govori o svemu tome. Dakle, nama je prije svega cilj vratiti Ristu Ratkoviću ono mjesto koje mu u društvu pripada, jer to je svjetski pjesnik i zaista smatramo da se čini nasilje nad tim čovjekom", ističe Čikić.
Radovan Karadžić je te 1993. godine, dok je u okruženju buktio rat, u svojoj rodnoj Crnoj Gori bio rado viđen gost, slavljen od dijela naroda ali i ondašnje političke vrhuške, koja je i sada na vlasti u Podgorici.
Tadašnja Crna Gora, predvođena Momirom Bulatovićem i Milom Đukanovićem, baštinila je nacionalnu ideologiju Radovana Karadžićeva i Slobodana Miloševićeva, te bila saveznik paljanskog i beogradskog vožda u sprovođenju ratne politike na liniji "Velike Srbije".
Bilo je to vrijeme kada su Crnogorci pohod na Dubrovnik smatrali patriotskim činom a dobrovoljci odlazak na ratišta u Bosni i Hercegovini kao svoju dužnost.
Stoga, profesorica književnosti Božena Jelušić smatra kako je elementarna građanska pristojnost nalagala da se Karadžiću nagrada ne dodijeli.
"Međutim, današnje potpisivanje peticije nije ni čin lustracije niti suštinski civilizacijski iskorak. U suštini, nije problem u tome da se nagrada oduzme Radovanu Karadžiću, već da se lustrira onaj dio crnogorske političke vlasti, koji je svojevremno u Radovanu Karadžiću vidio svog istomišljenika i partnera. To se, međutim, ne događa", kaže Jelušić, te dodaje:
"Ne čini mi se da lustracija počinje od oduzimanja nagrade, već počinje na sasvim drugom mjestu i to, prije svega, obračunom sa onima u našoj zajednici, koji su dozvolili da se sve one sramne stvari 90-ih godina događaju, te da još budu i jesu politički činioci koji odlučuju o Crnoj Gori."
"Vlast kukavički bira ćutanje"
Činjenicu da se gotovo nijedna državna institucija u Crnoj Gori nije odmah oglasila nakon što je Haški tribunal u martu ove godine Radovana Karadžića osudio za genocid i ratne zločine, te izostanak širih reakcija, direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević, tada je vidjela kao bježanje od uloge u prošlosti kao i izbjegavanje gubljenja političkih poena.
Daliborka Uljarević
"Ćutanje zvanične Crne Gore, odnosno njenih institucija i donosilaca odluka povodom presude Karadžiću, ukazuje da su naše vlasti svjesne da adekvatno suočavanje sa prošlošću nije tema na koju se dobijaju popularni poeni, i stoga svjesno i, po mojoj ocjeni, kukavički i štetno, biraju ćutanje i pokušaj zaborava, kao taktiku koja vjerovatno doprinosi njihovom partijskom i partikularnom interesu, ali nikako javnom interesu crnogorskog društva i države", konstatuje Uljarević.
Da li će incijativa građana Bijelog Polja da sa ugledne književne nagrade skinu stigmu Radovana Karadžića uroditi plodom?
Radio Slobodna Evropa uputio je dopis Kabinetu aktuelnog ministra kulture Pavla Goranovića, sa pitanjem – da li će peticija Bjelopoljaca biti uzeta u razmatranje. Dobili smo kratak odgovor u kome se, između ostalog, navodi kako nagrada "Risto Ratković" nije državna, pa samim tim Ministarstvo kulture ne može uticati na izbor njenog dobitnika ili njeno oduzimanje. Međutim, kakva su očekivanja Ibrahima Čikića?
"Zaista ne očekujemo ništa. Ali, sama činjenica da peticija ide i da je potpisuju građani Crne Gore pokazuje nam da će sigurno vrlo brzo doći dan, kada će se morati o tome raspravljati. Kada će se državne institucije morati ozbiljno time pozabaviti i kada će se, zaista, morati vratiti dostojanstvo Ristu Ratkoviću, građanima Bijelog Polja i građanima Crne Gore", riječi su Čikića.
Peticiju da se Karadžiću oduzme nagrada, Bjelopoljci potpisuju uoči ovogodišnjih 46. Ratkovićevih večeri poezije, koji se tradicionalno održavaju od 3. do 5. septembra.
Podsjetimo, Ratkovićevu književnu nagradu, zbog toga što je njen laureat bio Radovan Karadžić, odrekli su se raniji dobitnici Jevrem Brković i Sreten Perović, a iz istog razloga 2008. godine odbio je da primi i Marko Vešović.