Podgorički Kombinat aluminijuma će, nakon četrdeset godina rada, biti likvidiran. Iako postoji pravna mogućnost da nakon bankrota dobije novog vlasnika i nastavi sa radom u ovom trenutku je, zbog skupe električne energije, taj scenario malo vjerovatan.
Koliko god vijest da je podgorički Kombinat aluminijuma bankrotirao zvučala fatalno, ona ipak ne mora obavezno da znači i konačnu likvidaciju preduzeća.
Fabrika će se kroz klasičan stečaj prodati za šta postoje tri načina: prodaja KAP-a kao pravnog lica sa svom imovinom koju posjeduje ili samo njegove imovine: u cjelosti ili parcijalno. Novi vlasnik bi mogao da ponovo pokrene poslovanje preduzeća koje bi bilo rasterećeno sadašnjih dugova, a da čak ni ime firme ne bi morao da mijenja.
Takav scenario koji bi za radnike bio najpovoljniji je za sada više nego neizvjestan jer je malo vjerovatno da će neko kupiti KAP bez garancija države da će dobiti električnu energiju po subvencionisanoj cijeni za šta, s obzirom na činjenicu da bi na to pristala samo vladajuća Demokratska partija socijalista premijera Mila Đukanovića, trenutno ne postoji većinska politička volja. Ukoliko bi u nekom slučaju fabrika dobila novog vlasnika i nastavila da radi, pitanje je kakvi bi bili ekonomski efekti.
KAP raspolaže zastarjelom i prljavom tehnologijom što znači da bi bila neophodna ogromna ulaganja u modernizaciju. Dodatan problem je što podgorički Kombinat aluminijuma odavno nije kombinat jer su Prerada, Kovačnica i ostali pogoni pogašeni, a od njega ostala samo Elektroliza koja proizvodi ingote koji nijesu čak ni polufabrikat, već imaju status sirovine.
Nepostojanje prerade znači ili dodatna ulaganja da se ona pokrene ili odsustvo šanse za uvećanje prihoda produkcijom skupljih proizvoda, odnosno, dodatna ulaganja.
Predsjednik Sindikata KAP-a Rade Krivokapić kaže da radnici koji ipak vjeruju u opstanak fabrike svakodnevno dolaze na posao kao u redovnim okolnostima.
"Ne osjeća se bankrot jer mi radimo, prozvodimo, isti broj ljudi je zaposlen, primamo platu na vrijeme tako da bankrot za sada ne osjećamo. Ali ono čega se bojimo je vrijeme koje dolazi jer u KAP pod hitno treba uložiti, ivestirati jer zadnjih godinu ruski investitor ništa nije uložio. Oprema je dotrajala kao i starost ćelija dovode u pitanje dalji opstanak KAP-a", navodi Krivokapić.
Ukoliko KAP ne dobije novog vlasnika, radnici će ostati bez posla. Do polovine ove godine radnici su imali zagarantovane otpremnine. Od proglašenja stečaja polovinom jula, kolektvni ugovor je prestao da važi, a time i socijalni program.
Radnici računaju na otpremnine
Predsjednik Sindikata KAP-a Rade Krivokapić kaže da socijalni program ne važi ali da radnici vjeruju u dosadašnju praksu i računaju na otpremnine od petnaestak hiljada eura.
"Ono što je praksa pokazala recimo jeste to da kada su Rusi došli u kombinat bilo je 3.300 zaposlenih a sada ima svega 700 ljudi. Niko iz kombinata nije pošao nezbrinut, ili su otišli u penziju ili su dobili socijalne programe, tako da ni ovih 700 ljudi neće ostati nezbrinuti. Mi, međutim, ne razmišljamo u tom pravcu jer ni jedan socijalni program nije dovoljan da obezbijedi normalan rad i život bilo kojeg radnika u KAP-u", navodi Krivokapić.
Ekonomske posljedice eventualnog gašenja KAP-a koji je divovski potrošač električne energije bi se, zbog skidanja fabrike sa elektromreže, pozitivno odrazilo na elektroenergetski bilans. Bruto domaći proizvod bi bio umanjen, a promjena bi nastala i u trgovinskoj razmjeni sa inostranstvom.
S obzirom da je proizvodnja aluminijuma drastično smanjena i imajući u vidu činjenicu da se uticaj njegovog izvoza značajno potire, takođe velikim uvozom sirovine, opreme, repromaterijala, energije..pitanje je koliko bi značajni bili negativni efekti.
Međutim, često zapostavljen ekološki aspekt će zahtjevati mnoštvo zahvata koji će tretirati zemljište, vodu i vazduh, a cijena samo najosnovnijeg dijela ove složene operacije se procjenjuje na preko 100 miliona eura.
"Sama sanacija KAP-a u ekološkom smislu u svom nekom osnovnom obimu podrazumijeva remedijaciju i odlaganje čvrstog industrijskog otpada i zatvaranje bazena crvenog mulja i tretman podzemnih voda nizvodno od lokacije KAP. Samo odlagalište kod KAP-a sadrži opasni otpad čija je količina procijenjena na 325.000 m3 na površini od 11.000 hektara. Procijenjeno je da se remedijacija može provesti i bezbjedno deponovati oko 225.000 m3 otpada, što znači da bi oko 100.000 m3 ostalo kao zaostala kontaminacija, nakon remedijacije. Ipak i ova osnovna sanacija koštala bi Crnu Goru više od 100 miliona eura", navodi program koordinator zaštite životne sredine ekološke organizacije Green Home Nataša Kovačević.
Koliko god vijest da je podgorički Kombinat aluminijuma bankrotirao zvučala fatalno, ona ipak ne mora obavezno da znači i konačnu likvidaciju preduzeća.
Fabrika će se kroz klasičan stečaj prodati za šta postoje tri načina: prodaja KAP-a kao pravnog lica sa svom imovinom koju posjeduje ili samo njegove imovine: u cjelosti ili parcijalno. Novi vlasnik bi mogao da ponovo pokrene poslovanje preduzeća koje bi bilo rasterećeno sadašnjih dugova, a da čak ni ime firme ne bi morao da mijenja.
Takav scenario koji bi za radnike bio najpovoljniji je za sada više nego neizvjestan jer je malo vjerovatno da će neko kupiti KAP bez garancija države da će dobiti električnu energiju po subvencionisanoj cijeni za šta, s obzirom na činjenicu da bi na to pristala samo vladajuća Demokratska partija socijalista premijera Mila Đukanovića, trenutno ne postoji većinska politička volja. Ukoliko bi u nekom slučaju fabrika dobila novog vlasnika i nastavila da radi, pitanje je kakvi bi bili ekonomski efekti.
KAP raspolaže zastarjelom i prljavom tehnologijom što znači da bi bila neophodna ogromna ulaganja u modernizaciju. Dodatan problem je što podgorički Kombinat aluminijuma odavno nije kombinat jer su Prerada, Kovačnica i ostali pogoni pogašeni, a od njega ostala samo Elektroliza koja proizvodi ingote koji nijesu čak ni polufabrikat, već imaju status sirovine.
Nepostojanje prerade znači ili dodatna ulaganja da se ona pokrene ili odsustvo šanse za uvećanje prihoda produkcijom skupljih proizvoda, odnosno, dodatna ulaganja.
Predsjednik Sindikata KAP-a Rade Krivokapić kaže da radnici koji ipak vjeruju u opstanak fabrike svakodnevno dolaze na posao kao u redovnim okolnostima.
"Ne osjeća se bankrot jer mi radimo, prozvodimo, isti broj ljudi je zaposlen, primamo platu na vrijeme tako da bankrot za sada ne osjećamo. Ali ono čega se bojimo je vrijeme koje dolazi jer u KAP pod hitno treba uložiti, ivestirati jer zadnjih godinu ruski investitor ništa nije uložio. Oprema je dotrajala kao i starost ćelija dovode u pitanje dalji opstanak KAP-a", navodi Krivokapić.
Ukoliko KAP ne dobije novog vlasnika, radnici će ostati bez posla. Do polovine ove godine radnici su imali zagarantovane otpremnine. Od proglašenja stečaja polovinom jula, kolektvni ugovor je prestao da važi, a time i socijalni program.
Radnici računaju na otpremnine
Predsjednik Sindikata KAP-a Rade Krivokapić kaže da socijalni program ne važi ali da radnici vjeruju u dosadašnju praksu i računaju na otpremnine od petnaestak hiljada eura.
"Ono što je praksa pokazala recimo jeste to da kada su Rusi došli u kombinat bilo je 3.300 zaposlenih a sada ima svega 700 ljudi. Niko iz kombinata nije pošao nezbrinut, ili su otišli u penziju ili su dobili socijalne programe, tako da ni ovih 700 ljudi neće ostati nezbrinuti. Mi, međutim, ne razmišljamo u tom pravcu jer ni jedan socijalni program nije dovoljan da obezbijedi normalan rad i život bilo kojeg radnika u KAP-u", navodi Krivokapić.
Ekonomske posljedice eventualnog gašenja KAP-a koji je divovski potrošač električne energije bi se, zbog skidanja fabrike sa elektromreže, pozitivno odrazilo na elektroenergetski bilans. Bruto domaći proizvod bi bio umanjen, a promjena bi nastala i u trgovinskoj razmjeni sa inostranstvom.
S obzirom da je proizvodnja aluminijuma drastično smanjena i imajući u vidu činjenicu da se uticaj njegovog izvoza značajno potire, takođe velikim uvozom sirovine, opreme, repromaterijala, energije..pitanje je koliko bi značajni bili negativni efekti.
Međutim, često zapostavljen ekološki aspekt će zahtjevati mnoštvo zahvata koji će tretirati zemljište, vodu i vazduh, a cijena samo najosnovnijeg dijela ove složene operacije se procjenjuje na preko 100 miliona eura.
"Sama sanacija KAP-a u ekološkom smislu u svom nekom osnovnom obimu podrazumijeva remedijaciju i odlaganje čvrstog industrijskog otpada i zatvaranje bazena crvenog mulja i tretman podzemnih voda nizvodno od lokacije KAP. Samo odlagalište kod KAP-a sadrži opasni otpad čija je količina procijenjena na 325.000 m3 na površini od 11.000 hektara. Procijenjeno je da se remedijacija može provesti i bezbjedno deponovati oko 225.000 m3 otpada, što znači da bi oko 100.000 m3 ostalo kao zaostala kontaminacija, nakon remedijacije. Ipak i ova osnovna sanacija koštala bi Crnu Goru više od 100 miliona eura", navodi program koordinator zaštite životne sredine ekološke organizacije Green Home Nataša Kovačević.