Nedavno svirepo ubistvo u Mojkovcu koje su iz koristoljublja počinila dvojica jedva punoljetnih mladića nameće pitanje da li je riječ o atipičnom slučaju ili je zločina sa tim motivom i surovošću u načinu izvršenja sve više?
Crna Gora je uvijek bila izložena egistencijalnim krizama, pa je kao takva pogodno tle za socio-patološke pojave. Počinioci zločina iz koristoljublja, teških krađa i ubistava su često sve mladi ljudi, stasavali u ratnim devedesetim.
Odrasli uz indireknte i direktne posledice rata i u uslovima pukog preživljavanja, potpune dekadencije duha i vrijednosti, mladi postaju vojnici takvog ambijenta, ukazuje za naš program profajler Milisav Popović.
"Živimo u dobra prividnog izobilja. Sve je na dohvat ruke ali ipak za većinu nedokučivo. Tako da ljudi, odnosno djeca, omladina, u posljednje vrijeme pokušava da imitira onaj život koji se predstavlja na televiziji, koji se predstavlja kroz reklame, kroz medije, kroz muziku i vjerovatno u tom pokušaju da bar na kratko osjete taj život idu u drugu krajnost svog ponašanja, idu u zločin", kaže Popović.
"Siromaštvo, socijalno raslojavanje, nezaposlenost, neobrazovanost, genetska predisponiranost, osjećaj ekonomske uskraćenosti u odnosu na malu grupu, na mnoge načine eskponiranih ljudi, podstiče na zločine”, navodi za RFE socijalni psiholog Slavica Raičević.
Pojedinac, gurnut na društvenu marginu, u koristoljublju vidi jedni način za popravljanje svoje ekonomske situacije, ocjenjuje Raičević i dodaje:
"Jedan od motiva modernog društva u odnosu na tradicionalno, kada su možda preovladavala moderna načela i primjeri čojstva i junaštva i kada su se njegovali čast i poštenje, danas u modernom društvu je moć ono što daje pravo. Ako povežemo da moć daje novac onda je jasno kako je koristoljublje postalo vodeći princip modernog društva."
Zločini iz koristoljublja su pojava koja odavno postoji u Crnoj Gori, a razlika je u tome što glas o njihovoj bestijalnosti, zahvaljujući medijima, danas dopire do javnosti.
Prema poslednjim podacima crnogorske policije, dostavljnih našem radiju, broj krivičnih djela sa motivom koristoljublja manji je nego u uporednom peridu prošle godine. Slučaj svirepog ubistva u Mojkovcu, kada su dvojica jedva punoljetnih mladica ubila čovjeka radi pazara za stoku je atipičan primjer surovosti, kažu u policiji.
Pojačati društvenu kontrolu
Ipak, pitanje je kakav je odgovor države i društva na suzbijanje ovih pojava?
Profajler Popović je mišljenja da on ne postoji, jer se sve doživljava kao izolovani slučaj.
“Postojanje savjetovališta se nije pokazao kao dobar oblik prevencije, jer ljudi u malim sredinama ne odlaze rado na mjesta gdje moraju da otvore svoj identitet”, ukazuje Popović.
"To se ne odnosi samo na centre za sprečavanje velikih zločina koji su ofanzivnog tipa nego i samodestrukcije. Tako da su postojali nekakvi vidovi savjetovališta i telefoni koji su trebali da pomognu ljudima sa suicidnim tendencijama. Međutim, tu je baš bilo jako malo odziva", navodi Popović.
Pojačana društvena kontrola je jedini način za suzbijanje devijatnog ponašanja, mišljenja je socijalni psiholog Slavica Raičević.
"I to neposrednom društvenom kontrolom, jednim oblikom nadzora čime bi se posjpešila socijalizacija tih članova grupe i uključenje i tih marginalizovanih pojedinaca u ono što jedno društvo smatra za normalno funkcionisanje", kaže Raičević.
Profajler Popović je za što hitniji, strategijski odgovor države, a koji bi podrazumijevao ubjeđivanje mladih da “osnova života nije u izobilju i kupovini novih gladi”.
"Ono što se nama danas plasira je prikazivanje života neke izuzetno male manjine . Ali sa druge strane, ona je dominatna u svim oblicima prezentacije i to stvara gladi koje su nevjerovatne i koje su jako teške za izdržat i kod odraslih ljudi a ne kod omladine koja je stasavala u toku jednog užasa kakav su ratovi 90-ih", zaključuje Popović.
Crna Gora je uvijek bila izložena egistencijalnim krizama, pa je kao takva pogodno tle za socio-patološke pojave. Počinioci zločina iz koristoljublja, teških krađa i ubistava su često sve mladi ljudi, stasavali u ratnim devedesetim.
Odrasli uz indireknte i direktne posledice rata i u uslovima pukog preživljavanja, potpune dekadencije duha i vrijednosti, mladi postaju vojnici takvog ambijenta, ukazuje za naš program profajler Milisav Popović.
"Živimo u dobra prividnog izobilja. Sve je na dohvat ruke ali ipak za većinu nedokučivo. Tako da ljudi, odnosno djeca, omladina, u posljednje vrijeme pokušava da imitira onaj život koji se predstavlja na televiziji, koji se predstavlja kroz reklame, kroz medije, kroz muziku i vjerovatno u tom pokušaju da bar na kratko osjete taj život idu u drugu krajnost svog ponašanja, idu u zločin", kaže Popović.
"Siromaštvo, socijalno raslojavanje, nezaposlenost, neobrazovanost, genetska predisponiranost, osjećaj ekonomske uskraćenosti u odnosu na malu grupu, na mnoge načine eskponiranih ljudi, podstiče na zločine”, navodi za RFE socijalni psiholog Slavica Raičević.
Pojedinac, gurnut na društvenu marginu, u koristoljublju vidi jedni način za popravljanje svoje ekonomske situacije, ocjenjuje Raičević i dodaje:
"Jedan od motiva modernog društva u odnosu na tradicionalno, kada su možda preovladavala moderna načela i primjeri čojstva i junaštva i kada su se njegovali čast i poštenje, danas u modernom društvu je moć ono što daje pravo. Ako povežemo da moć daje novac onda je jasno kako je koristoljublje postalo vodeći princip modernog društva."
Zločini iz koristoljublja su pojava koja odavno postoji u Crnoj Gori, a razlika je u tome što glas o njihovoj bestijalnosti, zahvaljujući medijima, danas dopire do javnosti.
Prema poslednjim podacima crnogorske policije, dostavljnih našem radiju, broj krivičnih djela sa motivom koristoljublja manji je nego u uporednom peridu prošle godine. Slučaj svirepog ubistva u Mojkovcu, kada su dvojica jedva punoljetnih mladica ubila čovjeka radi pazara za stoku je atipičan primjer surovosti, kažu u policiji.
Pojačati društvenu kontrolu
Ipak, pitanje je kakav je odgovor države i društva na suzbijanje ovih pojava?
Profajler Popović je mišljenja da on ne postoji, jer se sve doživljava kao izolovani slučaj.
“Postojanje savjetovališta se nije pokazao kao dobar oblik prevencije, jer ljudi u malim sredinama ne odlaze rado na mjesta gdje moraju da otvore svoj identitet”, ukazuje Popović.
"To se ne odnosi samo na centre za sprečavanje velikih zločina koji su ofanzivnog tipa nego i samodestrukcije. Tako da su postojali nekakvi vidovi savjetovališta i telefoni koji su trebali da pomognu ljudima sa suicidnim tendencijama. Međutim, tu je baš bilo jako malo odziva", navodi Popović.
Pojačana društvena kontrola je jedini način za suzbijanje devijatnog ponašanja, mišljenja je socijalni psiholog Slavica Raičević.
"I to neposrednom društvenom kontrolom, jednim oblikom nadzora čime bi se posjpešila socijalizacija tih članova grupe i uključenje i tih marginalizovanih pojedinaca u ono što jedno društvo smatra za normalno funkcionisanje", kaže Raičević.
Profajler Popović je za što hitniji, strategijski odgovor države, a koji bi podrazumijevao ubjeđivanje mladih da “osnova života nije u izobilju i kupovini novih gladi”.
"Ono što se nama danas plasira je prikazivanje života neke izuzetno male manjine . Ali sa druge strane, ona je dominatna u svim oblicima prezentacije i to stvara gladi koje su nevjerovatne i koje su jako teške za izdržat i kod odraslih ljudi a ne kod omladine koja je stasavala u toku jednog užasa kakav su ratovi 90-ih", zaključuje Popović.