Da li iz vrućeg ljeta Crna Gora ide u susret još toplijoj političkoj jeseni? Hoće li ona donijeti rasplet krize, ili ćemo imati nastavak statusa kvo, u kome će najviše na gubitku biti gradjani, zabavljeni pred televizijskim ekranima sudjenjem akterima afere "državni udar", kao pred svojevrsnim rijaliti programom?
Očekivanja da će se nakon ulaska Crne Gore u NATO aktivirati medjunarodni centri moći, kako bi našli kompromis izmedju vlasti i opozicije i deblokirali dijalog dvije strane, nijesu se ispunila. Kako stoga na aktuelnu situaciju gledaju politički analitičari? Dragiša Janušević, programski direktor Centra za političku edukaciju, u komentaru za Radio Slobodna Evropa iznosi zanimljivu tezu:
“Ova politička apatija možda odgovara i vlastima i opoziciji. Opoziciji, koja se sad usitnjava i atomizira, zašto bi njoj odgovarali vanredni parlamentarni izbori, koje tako uporno traže od oktobra, jer su svi u problemu. Medjunarodna zajednica očigledno to posmatra sa nekom distancom i rezervom, iz razloga što ne postoje tenzije, koje su recimo bile prisutne u februaru oko afere državni udar. Tako da ta pat pozicija, da se ne može napraviti nijedan korak ni naprijed ni nazad, mislim da trenutno odgovara svim političkim akterima.“
Punih devet mjeseci opozicija bojkotuje najviši zakonodavni dom Crne Gore, zahtijevajući od vlasti da zajedno sa predsjedničkim na proljeće sljedeće godine organizuje nove parlamentarne izbore. U opoziciji smatraju da su izbori iz oktobra prošle godine bili nelegitimni, pošto su održani u atmosferi državnog udara, odnosno pokušaja nasilne smjene Đukanovićeve vlasti, kako je to utvrdilo Specijalno državno tužilaštvo. I dok se iz ugla opozicionih partija kriza produbljuje, vlast ne vidi razloga za brigu, tvrdeći da državni organi funkcionišu nesmetano, i da nema potrebe da se sljedeći izbori organizuju prije redovnog termina u 2020-oj godini.
Šta o tome za Radio Slobodna Evropa kaže Jovana Marović, izvršna direktorka Politikon mreže:
“Vlast uporno ignoriše krizu i ponaša se kao da je situacija u zemlji potpuno regularna. Uporno gura pod tepih sve goruće probleme. Na jednoj strani imamo neprimjeren politički uticaj na institucije, na drugoj potpuno obesmišljavanje rada parlamenta. I, jasno je da kriza više odgovara vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista, ukoliko kriza može odgovarati bilo kojoj strani. I onda ne treba očekivati od vlasti i DPS-a bilo kakav korak i iniciranje dijaloga.“
U međuvremenu, opozicija ne pokazuje znake medjusobnog približavanja i rada na osmišljavanju zajedničke strategije prema vladi premijera Duška Markovića a koja bi mogla imati efekte. Umjesto toga, svako radi ono što smatra da je u ovom trenutku najcjelishodnije. Tako Krivokapićeve Socijaldemokrate svojim „manifestom o okupljanju progresivnih snaga“ pokušavaju da održe nit koja ih spaja sa medjunarodnom zajednicom, insistiranjem na kontinuitetu spoljne politike zasnovane na evroatlantskim vrijednostima. Bečićeve Demokrate inteziviraju rad na terenu u susret jesenjim lokalnim izborima, dok gradjanski pokretu URA sporadično reaguje na goruće teme. Demokratski Front je zaronjen u slučaj tzv. državnog udara, za koji su okrivljena dvojica lidera Fronta, dok u ostatku opozicije imamo tendenciju dezintergrisanja i potencijalnog cijepanja partija.
“Daleko smo od bilo kakvog opozicionog dogovora, platforme ili strategije, i sada i na jesen. A bez makar nekog okvira zajedničkog djelovanja, te istovjetnih političkih ciljeva, bojkot parlamenta kao jedino vezivno tkivo opozicinih partija, nema pretjeranog smisla“, kaže Jovana Marović.
Hoće li ipak jesenji dani donijeti izlazak iz ćorskokaka ili će svako ostati na svojim pozicijama, dok će javnost biti zaokupljena TV prenosima sudjenja za državni udar, kao svojevrsnim rijalitijem? Za Dragišu Janjuševića sve će zavisti od epiloga unutarpartijskih katarzi i filtriranja, koji, kako primjećuje, ne pogadjaju samo opozione stranke, već i vladajuću koaliciju.
“Tako da ja vidim produžetak te neke, slobodno se može reći, političke agonije, gdje bi najbolje došlo posredovanje nekog sa medjunarodnih adresa, koji bi morao dati političke instrukcije da se kriza u Crnoj Gori mora što prije rješavati. Zato mislim da ćemo sigurno imati jednu zanimljivu i jesen a i narednu godinu u odmotavanju ovog političkog zamješateljstva.“
Jesen, prema mišljenju Jovane Marović, neće donijeti izlazak iz pat pozicije na crnogorskoj političkoj sceni, već samo status kvo.
“Ja ne vidim nijednu bitnu najavu da bi se na jeseni nešto moglo promijeniti. Što se tiče medjunarodnih aktera, oni ni do sada nijesu pokazali pretjerano interesovanje za neko posredovanje u prevazilaženju krize. Da li se nešto može promijeniti na jesen ostaje nam da se nadamo da hoće, ali za sada nema takvih najava. Kada je riječ o sudjenju za epizodu državni udar, nažalost uticaće na dalju političku dinamiku, a to je negdje najbolja studija slučaja situacije u kojoj se nalazimo. U svemu tome gradjani su, svakako, najviše na gubitku.“