Piše: Joshua Kucera
Vijekovima su Jermeni imali bliske veze sa Rusijom. Ali, te veze su postale zategnutije tokom proteklih godinu i po dana jer je Rusija, zaglavljena ratom u Ukrajini, uglavnom stajala po strani dok se njen jermenski saveznik suočava sa sve većim pritiskom Azerbajdžana.
Tokom posljednje dvije sedmice, napetosti se približavaju prijelomnoj tački jer je jermenska vlada pod premijerom Nikolom Pašinijanom napravila nekoliko demonstrativnih poteza kritikujući i distancirajući se od Rusije. Povrh svega, Jerevan je najavio da će ugostiti američke vojnike na zajedničkoj, do sada neviđenoj, vojnoj vježbi, koja je započela 11. septembra.
"Pašinijan mijenja politiku zemlje kako bi se uskladio sa Zapadom", jedan je od naslova ruske državne novinske agencije TASS. Ta vrsta spekulacija navela je visoke zvaničnike iz Jermenije i Rusije da negiraju kako Jerevan ide ka NATO članstvu, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
- Pašinijan optužuje Azerbejdžan za gomilanje trupa na granici
- Rusija ukazala na 'neprijateljske korake' Jermenije
Iako puni zaokret ka Zapadu nije na stolu, kako kažu analitičari, Jermenija čini konkretne napore da svoju inostranu politiku učini raznovrsnijom i odmakne je od zavisnosti od Rusije. Ovi napori Jermenije se ubrzavaju u trenutku kada sigurnosna situacija postaje sve opasnija, a potreba za stranom podrškom je akutna.
Tokom posljednje dvije sedmice Jermenija je poslala niz glasnih signala o svom odnosu sa Rusijom koji su, kako kažu analitičari, upućeni kako bi privukli međunarodnu pažnju. Jerevan je poslao humanitarnu pomoć Ukrajini, koju je dostavila lično Pašinijanova supruga, Anna Hakobian koja se fotografisala sa ukrajinskim predsjednikom Volodimorom Zelenskim, moskovskim neprijateljem br. 1.
Za Jerevan to je bio dramatičan, iako simboličan, odlazak. Jermenija je do sada pokušavala da se drži po strani u rusko-ukrajinskom ratu, nije kritikovala rusku invaziju, niti je podržavala. Rusko ministarstvo inostranih poslova odgovorilo je na put Hakobianove tako što je pozvalo jermenskog ambasadora u Moskvi na konsultacije i optužilo njegovu zemlju da pomaže "kijevskom nacističkom režimu".
Istovremeno, bilo je nekoliko oštrih kritika koje su Rusiji uputili visoki jermenski zvaničnici. Pašinijan je dao intervju za italijanske novine u kojima je rekao da je zavisnost od Rusije bila "strateška greška". Predsjedavajući jermenskog parlamenta, Alen Simonian, upao je u javnu prepirku sa Marijom Zaharovom, portparolkom ruskog ministarstva inostranih poslova, koja je kulminirala tako što se na nju referisao kao na "neka portparolka u nekom odjelu".
Ruski predsjednik Vladimir Putin i jermenski premijer Nikol Pašinijan u Moskvi 25. maja. Putin je 12. septembra rekao da njegova zemlja "nema problema s Jermenijom".
Simonian je takođe rekao da će Jermenija vjerovatno ratifikovati Rimski statut iz 1998. koji je stupio na snagu četiri godine kasnije uspostavljajući Međunarodni krivični sud (ICC). Ratifikovanje ovog statuta bi značilo da Jermenija preuzima obavezu da uhapsi ruskog predsjednika Vladimira Putina, koga traži sud u Hagu. Simonian je ranije sugerisao da ratifikovanje nije bilo prioritet za Jermeniju.
"Svaki od ovih malih koraka bio bi dovoljan da napravi skandal u jermensko-ruskim odnosima, ali uzimajući sve zajedno u obzir, oni su stvorili utisak da je ovo mnogo ozbiljnije od bilo čega što se prije dogodilo", rekao je Mikajel Zolijan, politički analitičar iz Jerevana.
Nedavni potezi Jermenije pokazuju "pokušaj da se obnovi njihova nezavisnost inostrane politike", rekao je Zolian za RSE. Ali, dodao je "ne mislim da ovo znači da će Jermenija postati ispostava Zapada ili da je to ono što želimo".
Jermeni osjećaju da ih je Moskva izdala
Jermeni su imali bliske veze sa Rusijom još od vremena širenja Ruskog Carstva na Kavkaz prije više od dva vijeka. Od raspada Sovjetskog Saveza, Rusija je bila glavni garant sigurnost za Jermeniju – Moskva je održavala svoju vojnu bazu sa nekoliko hiljada vojnika u Gjumriju, blizu granice sa Turskom, a ruske granične trupe čuvaju jermensku granicu sa Turskom i Iranom.
Jermenija je članica Organizacije za kolektivnu sigurnost (CSTO) koju predvodi Rusija, što je sporazum o međusobnoj odbrani. A, od kraja 2020. i Drugog rata na Karabahu, 2.000 naoružanih ruskih mirotvoraca raspoređeno je na Nagorno Karabahu, separatističkoj regiji pod kontrolom Jermenije koja je u središtu konflikta Jermenije i Azerbejdžana.
Vaš browser nepodržava HTML5
Da li se Jermenija odriče Nagorno Karabaha?
Ali od kada je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu u februaru 2022., Jermeni su se osjetili izdani od svog saveznika. Ruski mirovnjaci nisu pokazali volju i sposobnost da se suprotstave konstantnim naporima Azerbejdžana da zauzme nove teritorije ili da poboljša svoje postojeće položaje. Azerbejdžan izvodi stalne napade na Jermeniju, a CSTO nije odgovorio na jermenske zahtjeve za intervencijom. U tom kontekstu, Zolian je rekao da "u osnovi, Jermenija nema šta da izgubi" time što će se udaljiti od Rusije.
Jerevan uvodi različite opcije u svoju inostranu politiku koja ide u nekoliko pravaca. Aktivno pregovara sa Indijom kao novim izvorom naoružanja nakon što su pošiljke iz Rusije, njenog tradicionalnog dobavljača, presušile zbog rata u Ukrajini. Jermenija takođe razvija odnose sa svojim južnim susjedom, Iranom, koji je sugerisao da će braniti teritoriju Jermenije u slučaju mogućeg napada Azerbejdžana.
I što je najočiglednije, Jermenija takođe ojačava veze sa zapadnim zemljama. Pozdravlja granične posmatrače Evropske unije (EU), jer je EU preuzela vodeću ulogu u pregovorima između Jermenije i Azerbajdžana za rješavanje njihovog sukoba. Jerevan je angažovao bivšeg glavnog sekretara NATO saveza, Andersa Fogha Rasmussena, kao lobistu; u toj ulozi Rasmussen se zalagao za američke sigurnosne garancije i evropsku vojnu pomoć.
Pročitajte i ovo: Posmatrači na granici Jermenije i Azerbejdžana znak veće mirotvorne uloge EUDok veze sa Indijom i Iranom nisu alermantne za Moskvu, odnosi sa zapadnim zemljama su mnogo osjetljiviji.
"Vrlo je vjerovatno da će to u Rusiji biti shvaćeno kao odlazak Jermenije na Zapad. Šta god Jermenija uradi, ako nije za Rusiju, onda to Rusija vidi kao pro-zapadno i kao antirusko", rekao je analitičar Zolian.
Rusija je u javnosti uglavnom hladno odgovarala. Ruski predsjednik Vladimir Putin je 12. septembra rekao da njegova zemlja "nema problema s Jermenijom". Postoje i znakovi sve većeg nezadovoljstva u Moskvi.
Ljudi mašu ruskim i jermenskim zastavama dok je Jerevan bio domaćin sjednice Vijeća sigurnosti Organizacije za kolektivnu sigurnosti 23. novembra 2022.
"Motivacije Jerevana treba da procijeni, objasniti i artikuliše jermenska strana, a ne mi", rekla je Zaharova sljedećeg dan. Nabrajajući nekoliko antiruskih izjava jermenskih zvaničnika, dodala je: "Mi ove korake ocjenjujemo kao neprijateljske i razgovarali smo o njima s našim jermenskim kolegama, partnerima, prijateljima bilateralnim kanalima, ali sada je došlo do faze javnog govorenja o tome, jer je sve više pitanja."
Vojne vježbe su 'poruka'
Usred antiruske retoričke kampanje, Washington i Jerevan su najavili da će održati zajedničku vojnu vježbu u Jermeniji.
Očekuje se da će vježba Eagle Partner 2023 koja se trenutno odvija u objektima za obuku Zar i Armavir u blizini Jerevana završiti 20. septembra.
Sama vježba nije od velikog značaja iz vojne perspektive: vježbe su orijentisane na mirovne misije i uključuju samo 85 američkih vojnika. Ali analitičari kažu da one predstavljaju jasan signal, posebno imajući u vidu da je Jermenija ranije ove godine odbila da učestvuje u vježbama CSTO-a.
Vježbe postaju "poruka Bakuu i Moskvi da Jermenija ima više mogućnosti i da dobija komplimente od prijatelja", rekao je Richard Giragosian, iz istraživačkog Centra za regionalne studije sa sjedištem u Jerevanu. Održavanje je vjerovatno slučajnost; vježbe poput ove obično se planiraju mjesecima ili više unaprijed. (Američka ambasada u Jerevanu uputila je pitanja o vojnoj vježbi jermenskom ministarstvu odbrane, koje nije odgovorilo na zahtjeve za komentar.)
Uprkos tome, kako se datum vježbe približavao, oni koji su je planirali sigurno su bili svjesni teškog geopolitičkog trenutka, ali su odlučili da nastave prema planu, rekao je Bob Hamilton, bivši američki odbrambeni ataše na Kavkazu, a sada profesor istraživanja na Ratnom koledžu američke vojske u saveznoj državi Pennsylvania.
"Vjerovatno je velik dio toga bio u tome da ne želimo da odustajemo od vježbe jer su Rusi uznemireni zbog toga", rekao je Hamilton. Uporedio je to s vježbama "slobode plovidbe", u kojima mornarička plovila plove međunarodnim vodama jednostavno kako bi pokazala da imaju pravo na to.
Ipak, sigurnosni interesi Sjedinjenih Država u Jermeniji su ograničeni, rekao je Hamilton.
"Ne mislim da pokušavamo poslati neku poruku da SAD sada ulaze kao veliki vojni partner za Jermeniju, jer to jednostavno nije istina", rekao je. "Mi zapravo nemamo interese u Jermeniji koji bi opravdali veliko vojno partnerstvo."
Za neke analitičare, poruka koje Jermenija šalje Moskvi su nepotrebne.
"Imam osjećaj da uopše nema strategije, to su više reakcije na akcije Azerbajdžana, sa Zapada, iz Rusije", rekao je Benjamin Pogosian, viši saradnik za inostranu politiku u organizaciji APRI Jermenija sa sjedištem u Jerevanu. Ali ono što je jasno jeste da je od početka septembra, "iz bilo kojih razloga, vlada odlučila da poduzme korake kako bi iritirala Rusiju", rekao je.
"Mislim da je vjerovatnije da je Pašinian dobio neke poruke sa Zapada, koje su ga potaknule da bude hrabriji kada je riječ o odnosima s Rusima", kaže jedan analitičar.
"Čini se da Pašinijan vjeruje da bi za bolje odnose sa Zapadom trebao učiniti nešto što iritira Rusiju", složio se Nikolaj Silajev, vanjskopolitički analitičar na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose. "Dakle, u očima Rusije to izgleda kao iskorak prema Zapadu. Naravno, potrebna je virtuozna diplomatija kako bi se diverzifikovala partnerstva u uslovima u kojima se Jermenija nalazi, a Pašinijan nije baš dobar diplomata. Ipak, ono što on radi izgleda kao da nije puka diplomatska greške, već više kao namjerna odluka."
Strategija bi mogla biti stvaranje utiska prozapadne orijentacije kako bi se pridobila podrška protiv Azerbajdžana, rekao je Zolian. Jermeni su uznemireni izvještajima o pokretima trupa azerbajdžanskih snaga prema granici, novim isporukama oružja iz Izraela i sve nestrpljivijom retorikom iz Bakua.
"Dugo vremena Jermenija se doživljavala kao saveznik Rusije, a to su Azerbajdžan i Turska koristili da opravdaju upotrebu sile ", rekao je. "Dakle, mislim sada, ovo je poruka upućena Zapadu i Azerbajdžanu da pokažemo da smo na strani Zapada i svaki napad na Jermeniju bio bi napad na potencijalnog saveznika Zapada ili na nekoga ko pokušava da izađe iz ruske sfere uticaja."
'Nema alternative'
Dok raste potreba za vanjskom podrškom, Rusija zanemaruje prošlomjesečne sugestije da "u osnovi nema alternative", osim da se udvara Zapadu, rekao je Zolian.
"Ali mislim da je vjerovatnije da je Pašinijan dobio neke poruke sa Zapada, koje su ga potaknule da bude hrabriji kada je riječ o odnosima s Rusima", rekao je.
Ipak, to ostaje rizična strategija: "Čak i ako je bilo nekih poruka sa Zapada, to ne znači da će Zapad nužno ispuniti sve što je obećano. Dakle, ovo je vrlo opasno vrijeme za Jermeniju i Karabah takođe", rekao je Zolian.
Pročitajte i ovo: Pomiješane poruke sa sastanka lidera Azerbejdžana i Armenije u MoskviAko Rusija shvati da je Jermenija predaleko odlutala, ima nekoliko poluga kojima još uvijek može da vrši pritisak na Jermeniju. Jerevan se uveliko oslanja na novčana primanja radnika migranata u Rusiji, kanalu u koji bi se Moskva mogla umiješati ako to odluči. Jermenija dobija gotovo sav svoj prirodni gas iz Rusije. A ruske mirovne snage u Nagorno Karabahu tamo još uvijek obavljaju ključnu sigurnosnu ulogu.
"Riješiti se Rusa bilo bi vjerovatno još gore nego zadržati Ruse tamo", rekao je Zolian.
Ipak, nejasno je da li je Rusija voljna da preduzme ovako dramatične korake.
"Budući da se Jermenija dosljedno suprotstavlja Rusiji, od Rusije nikada nije bilo neopisivog odgovora... Jermenska vlada je dovoljno oprezna da pomakne granice, ali da ne pređe granicu", rekao je Giragosian.
Silajev se slaže. "Ne očekujem da će Rusija aktivirati te poluge", rekao je. "Ruski pristup je da smo predani savezništvu s Jermenijom i da Moskva nije ta koja pogoršava odnose. Čini se da Pašinijan želi da na Rusiju prebaci odgovornost za sve neuspjehe i nesreće Jermenije, pa zašto bi mu ruska vlada davala dodatne argumente za to pritiskom na jermenski narod? Riječi su dovoljne."