Da li bi ljudi živjeli u zemlji u kojoj ogromna većina stanovništva želi posao u državnoj službi za mizernu platu, u kojoj preko 20 posto stanovništva želi da emigrira, u zemlji u kojoj građani ne vjeruju u sopstvene sposobnosti i vjeruju da država treba da rješava njihove probleme, a stanovništvo vjeruje da je korupcija štetna, ali je prihvata kao dio svoje svakodnevnice, kao što većinski vjeruju da su veze sa političkim vrhom važnije od sposobnosti?
Upravo građani žive u takvoj zemlji, a to je Crna Gora.
Katastrofalne podatke predstavio je UNDP kroz radnu verziju nacionalnog izvještaja o razvoju po mjeri čovjeka koji je predstavljen u Podgorici.
Iako je izvještaj o kvalitetu i nivou ljudskih resursa pokazao da je Crna Gora u prethodnih nekoliko godina ostvarila napredak u smislu razvoja po mjeri čovjeka, odnosno u oblastima zdravog života, pristupa znanju i pristojnog standarda života, postoji niz anomalija i prepreka koje sprječavaju ukupni napredak društva. Podaci i posljednjeg nacionalnog izvještaja UNDP-a o razvoju po mjeri čovjeka ukazuju da sa jedne strane građani Crne Gore žele sebi i svojoj djeci samostalnost, ali istovremeno očekuju da država i Vlada rješavaju njihove probleme, da znaju da je korupcija veoma negativna pojava, ali istovremeno je privataju kao svoju svakodnevnicu, da građani znaju da su poljoprivreda i turizam ekspanzionističke grane, ali ne žele da se time bave njihova nego tuđa djeca.
Veliki broj kontroverzi u stavovima crnogorskih građana predstavila je profesorica Božena Jelušić koja je glavna autorka izvještaja.
"Građani i dalje vjeruju da država treba da riješi većinu njihovih problema. 40 posto njih smatra da je vlada odgovorna da svako bude obezbijeđen. To je zaista loše. Istovremeno, trećina stnaovnika smatra da prihodi treba da budu ujednačeni, da bude svojevrsna uravnilovka i da nema nagrađivanja prema radu. Na žalost, ovo je možda najgora tabela i slika – od suštinske važnosti za karijeru i uspjeh u životu mnogo su važnije veze nego trud, znanje i vještine. Samo ova mala siva zona na tabeli kaže da veze nijesu važne. Sa takvim ljudskim kapitalom teško da možemo daleko da stignemo. Istovremeno, oni shvataju da je korupcija štetna, a ipak je prihvataju kao dio svakodnevice. To je kontroverza koja ne vodi u dobrom smjeru", naglasila je Jelušić.
Država starih neproduktivnih ljudi
Svojoj djeci građani Crne Gore žele sve najbolje, pa tako prema istraživanju UNDP-a građani žele da njihova djeca rade u državnoj upravi ili finansijskom sektoru. Pored toga preko 20 posto stanovništva želi da se iseli iz Crne Gore, a za 30 godina građani vide Crnu Goru kao državu starih neproduktivnih ljudi, saopštila je Božena Jelušić.
"Roditelji ne smatraju da je važno kod djece razviti nesebičnost, da ne govorimo kreativnosti ili preduzetničkom duhu. Kako sada stvari stoje ekonomske ideje treba da realizuju tuđa djeca jer glavne razvojne sektore naši građani preoznaju u turizmu u poljoprivredi. Ali, kada treba da kažu gdje bi voljeli da rade njihova djeca oni bi voljeli da to bude državna uprava ili finansijska djelatnost. Ko će ovo sprovesti veliko je pitanje. Na nivou zajednice građani Crne Gore po pravilu ne vjeruju u svoju vlastitu sposobnost i kolektivnu sposobnost da se utiče na donošenje odluka. To znači da ljudi uopšte nemaju želje niti vjere da nešto mijenjaju i popravljaju. Tri četvrtine nikada nije bilo van Crne Gore. Dobra je vijest da 53 posto ne planira da se odesli iz Crne Gore, ali 21 posto planira što je ozbiljan problem. Crna Gora teško može da obezbijedi bolji standard za mlade ljude sa ovih prostora pa ljudi vide Crnu Goru za 30 godina vide kao jednu staru državu sa starim, nedovoljno radno aktivnim stanovništvom", navodi Jelušić.
Dragana Radević direktorka Centra za ekonomski razvoj je saopštila da građani ubjedljivo većinski ne vjeruju u svoje sposobnosti, o čemu govori činjenica da većina želi da radi u državnoj službi za nisku zaradu. To između ostalog pokazuje da građani ne žele da pristupe doživotnom učenju i sticanju znanja
"Većina smatra da je vlada odgovorna da svako bude obezbijeđen. Svega 15 posto je navelo da smatra da sami treba da se pobrinemo da imamo ono što želimo, da se sami obezbijedimo. Ovo je dakle stav većine koji smatraju da je kod svoje djece najpoželjnije da razvijaju slijedeće vrijednosti – odgovornost i samostalnost. Dakle, želimo da razvijamo samostalnost, ali neko drugi treba da brine o tome da treba da budemo obezbijeđeni. Čini mi se da tu nešto nije u redu", kaže Radević.
Rastislav Vrbinski stalni predstavnik UNDP-a u Crnoj Gori je ocjenio da Crna Gora i pored svega spada u grupu zemalja sa visokim nivoom razvoja po mjeri čovjeka.
"UNDP već nekoliko decenija promoviše tzv. indeks razvoja po mjeri čovjeka, koji pored društvenog proizvoda po glavi stanovnika mjeri i nivo obrazovanja i očekivani životni vijek stanovništva. Crna Gora spada među zemlje sa visokim nivoom razvoja po mjeri čovjeka i nalazi se na 54. mjestu u svijetu", navodi Vrbinski.
Upravo građani žive u takvoj zemlji, a to je Crna Gora.
Katastrofalne podatke predstavio je UNDP kroz radnu verziju nacionalnog izvještaja o razvoju po mjeri čovjeka koji je predstavljen u Podgorici.
Iako je izvještaj o kvalitetu i nivou ljudskih resursa pokazao da je Crna Gora u prethodnih nekoliko godina ostvarila napredak u smislu razvoja po mjeri čovjeka, odnosno u oblastima zdravog života, pristupa znanju i pristojnog standarda života, postoji niz anomalija i prepreka koje sprječavaju ukupni napredak društva. Podaci i posljednjeg nacionalnog izvještaja UNDP-a o razvoju po mjeri čovjeka ukazuju da sa jedne strane građani Crne Gore žele sebi i svojoj djeci samostalnost, ali istovremeno očekuju da država i Vlada rješavaju njihove probleme, da znaju da je korupcija veoma negativna pojava, ali istovremeno je privataju kao svoju svakodnevnicu, da građani znaju da su poljoprivreda i turizam ekspanzionističke grane, ali ne žele da se time bave njihova nego tuđa djeca.
Veliki broj kontroverzi u stavovima crnogorskih građana predstavila je profesorica Božena Jelušić koja je glavna autorka izvještaja.
"Građani i dalje vjeruju da država treba da riješi većinu njihovih problema. 40 posto njih smatra da je vlada odgovorna da svako bude obezbijeđen. To je zaista loše. Istovremeno, trećina stnaovnika smatra da prihodi treba da budu ujednačeni, da bude svojevrsna uravnilovka i da nema nagrađivanja prema radu. Na žalost, ovo je možda najgora tabela i slika – od suštinske važnosti za karijeru i uspjeh u životu mnogo su važnije veze nego trud, znanje i vještine. Samo ova mala siva zona na tabeli kaže da veze nijesu važne. Sa takvim ljudskim kapitalom teško da možemo daleko da stignemo. Istovremeno, oni shvataju da je korupcija štetna, a ipak je prihvataju kao dio svakodnevice. To je kontroverza koja ne vodi u dobrom smjeru", naglasila je Jelušić.
Država starih neproduktivnih ljudi
Svojoj djeci građani Crne Gore žele sve najbolje, pa tako prema istraživanju UNDP-a građani žele da njihova djeca rade u državnoj upravi ili finansijskom sektoru. Pored toga preko 20 posto stanovništva želi da se iseli iz Crne Gore, a za 30 godina građani vide Crnu Goru kao državu starih neproduktivnih ljudi, saopštila je Božena Jelušić.
"Roditelji ne smatraju da je važno kod djece razviti nesebičnost, da ne govorimo kreativnosti ili preduzetničkom duhu. Kako sada stvari stoje ekonomske ideje treba da realizuju tuđa djeca jer glavne razvojne sektore naši građani preoznaju u turizmu u poljoprivredi. Ali, kada treba da kažu gdje bi voljeli da rade njihova djeca oni bi voljeli da to bude državna uprava ili finansijska djelatnost. Ko će ovo sprovesti veliko je pitanje. Na nivou zajednice građani Crne Gore po pravilu ne vjeruju u svoju vlastitu sposobnost i kolektivnu sposobnost da se utiče na donošenje odluka. To znači da ljudi uopšte nemaju želje niti vjere da nešto mijenjaju i popravljaju. Tri četvrtine nikada nije bilo van Crne Gore. Dobra je vijest da 53 posto ne planira da se odesli iz Crne Gore, ali 21 posto planira što je ozbiljan problem. Crna Gora teško može da obezbijedi bolji standard za mlade ljude sa ovih prostora pa ljudi vide Crnu Goru za 30 godina vide kao jednu staru državu sa starim, nedovoljno radno aktivnim stanovništvom", navodi Jelušić.
Dragana Radević direktorka Centra za ekonomski razvoj je saopštila da građani ubjedljivo većinski ne vjeruju u svoje sposobnosti, o čemu govori činjenica da većina želi da radi u državnoj službi za nisku zaradu. To između ostalog pokazuje da građani ne žele da pristupe doživotnom učenju i sticanju znanja
"Većina smatra da je vlada odgovorna da svako bude obezbijeđen. Svega 15 posto je navelo da smatra da sami treba da se pobrinemo da imamo ono što želimo, da se sami obezbijedimo. Ovo je dakle stav većine koji smatraju da je kod svoje djece najpoželjnije da razvijaju slijedeće vrijednosti – odgovornost i samostalnost. Dakle, želimo da razvijamo samostalnost, ali neko drugi treba da brine o tome da treba da budemo obezbijeđeni. Čini mi se da tu nešto nije u redu", kaže Radević.
Rastislav Vrbinski stalni predstavnik UNDP-a u Crnoj Gori je ocjenio da Crna Gora i pored svega spada u grupu zemalja sa visokim nivoom razvoja po mjeri čovjeka.
"UNDP već nekoliko decenija promoviše tzv. indeks razvoja po mjeri čovjeka, koji pored društvenog proizvoda po glavi stanovnika mjeri i nivo obrazovanja i očekivani životni vijek stanovništva. Crna Gora spada među zemlje sa visokim nivoom razvoja po mjeri čovjeka i nalazi se na 54. mjestu u svijetu", navodi Vrbinski.