BiH je kolateralna žrtva u izbornom sukobu Milanovića i Plenkovića, kaže novinar Krasnec

U duelu predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića na izborima za hrvatski parlament "kolateralna žrtva" je Bosna i Hercegovina, ocjenjuje hrvatski novinar Tomislav Krasnec.

Novinar Večernjeg lista je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) rekao da je BiH iz hrvatske perspektive vanjskopolitička tema, ali tema na kojoj se rivalstvo između Plenkovića i Milanovića "vidjelo i pojačavalo".

On je naveo da se Plenković kroz Evropsku uniju (EU) i kroz Evropsko vijeće proteklih nekoliko godina zalagao da BiH što prije napreduje na evropskom putu, što se sad na kraju i dogodilo, ali je Milanović to kritikovao kao nedvoljno i čak beznačajno.

"Kolateralna žrtva i te neke njihove svađe, čestih njihovih svađa, je bila Bosna i Hercegovina jer Milanović je i dan danas i u zadnjim svojim izjavama i tokom kampanje spominjao kao da ovi pristupni pregovori za Bosnu i Hercegovinu ne znače ništa, da će to trajati beskonačno, da to nije nikakav pomak i da Plenković općenito i Hrvatska se nisu potrudili ništa napraviti za BiH", rekao je Krasnec.

On je ocijenio da su izbori 17. travnja u Hrvatskoj neobični jer na njima učestvuje Milanović s pozicije predsjednika Republike, što kako je naveo, nigdje u svijetu nije vidio. "Milanović bi sebe zamislio ili našao bi se u toj situaciji da sam sebi daje mandat. To je, znači, uloga i igrača i sudca. Ja bi još dodao i navijača sa tribine, onog najvatrenije koji je pali baklje".

Krasnec je naveo Milanovićeve često proruske izjave, koje se i citiraju u emisijama ruskih propagandista i ruskim medijima, ljudi ne doživljavaju kao autentično proruske, već se tumače kao kontriranje na poziciju Plenkovića koji zastupa proukrajinske stavove i koji je na liniji Evropske unije i NATO-a apsolutne podrške Kijevu.

RSE: U fokusu parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, ako je suditi prema predizbornoj kampanji, izgleda da je rivalstvo između premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića. Koliko su međusobne kritike kontaminirale glasački prostor u Hrvatskoj?

Tomislav Krasnec: Pa ovo je svakako neobična kampanja, ali neobična je zbog toga što je Milanović na poziciji predsjednika Republike rekao da se uključuje u kampanju za parlamentarne izbore bez da nudi ostavku na ovu prvu funkciju, što je na kraju i Ustavni sud rekao da je neustavno. Pa je to jedan dosad neviđen slučaj. Ne samo u Hrvatskoj, ja sam se baš potrudio pokušati pronać primjer bilo gdje u svijetu. Zapad, istog, sjever, jug, ne postoji primjer gdje se zapravo predsjednik kojemu je to nestranačka dužnost uključio u kampanju, u borbu da postane premijer bez da je razdvojeno te dvije funkcije.

Jedan analitičar, Žarko Puhovski, koji je vrlo ugledan u Hrvatskoj, to je odmah, na početku kad je Milanović istaknuo u kandidaturu, rekao da je neobično zato što Milanović preuzima, želi imati ulogu i igrača i sudca. Sudca, u smislu da predsjednik Republike daje mandat novom mandataru vlade. Dakle, Milanović bi sebe zamislio ili našao bi se u toj situaciji da sam sebi daje mandat. To je, znači, uloga i igrača i sudca. Ja bi još dodao i navijača sa tribine, onog najvatrenije koji je pali baklje. Dakle, sve odjednom. U toj ulozi je Milanović i zbog toga je to i neobična kampanja.

Od neustavnosti do 'normalnosti'

RSE: Postoje i neke kritike na osnovu pristrasnosti u stvari Milanovića iz pozicije predsjednika prema kandidatima na parlamentarnom izborima?

Krasnec: Pa, postoje. On svaki dan aktivno poziva na rušenje premijera Plenkovića i HDZ-a i to poziva sa pozicije predsjednika Republike. Ustavni sud mu je rekao da nema problema da to radi, ali ako da ostavku na mjesto predsjednika Republike što je funkcija s koje zapravo ne bi trebao navijati, odnosno svrstavati se na jednu stranu, ali on to radi i nekako je ljudima to postalo i normalno.

Prvih tjedan dana ili prvih dana, stvarno svi ustavni stručnjaci za ustavno pravo su rekli da je to neustavno, ali kako je vrijeme odmicalo to je nekako ljudima kao da je postalo normalno, što je isto zanimljiv fenomen koji se događa ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu, da neke situacije koje bi do jučer bile ocijenjene jako nedemokratske ili neustavne ili štetne za neku državu, za funkcioniranje institucija, jednom kad se dogode, u kratkom vremenu postanu kada su odvijek bile normalne. To je ovdje takav duh epohe u kojoj živimo.

RSE: A sa druge strane izbori se isto održavaju u momentu kada se zemlja bori sa korupcijom, nedostatkom radne snage, problemom migracije, inflacijom. Koliko je o ovim stvarima bilo riječi tokom predizborne kampanje?

Krasnec: Pa da, to je točno i to je bilo, puno je bilo riječi. Najviše primjedbi na korupciju ide na račun HDZ-a i vlade premijera Plenkovića i to su SDP, dakle glavni oponent i ta koalicija koja se nazvala Rijeke pravde koju je okupio SDP i Zoran Milanović, to su najviše predbacivali iz dana u dan HDZ-u i premijeru Plenkoviću da su jedna vlada i jedna stranka koji su ponovo postali simbol za korupciju među biračima, kao što je nekad bilo nakon vladavine premijera Sanadera koji je kasnije i osuđen za korupciju.

A na tom suđenju je HDZ kao stranka, kao pravna osoba osuđena, tako da ta kritika na računu HDZ-a nije bez temelja, odnosno utemeljena je u činjenicama i u sudskoj presudi i prije, a i u ovome što ljudi vide da se događalo za vrijeme vlade i Andreja Plenkovića, pogotovo u drugom mandatu, gdje su zaista optužnice za sumnju protiv korupcije podignute protiv bivše ministrice europskih fondova i državne tajnice Josipe Rimac, koja je pripadnica stanke HDZ, i to jesu slučaje koji još nisu presuđeni, ali su jako, jako utjecali i na raspoloženje birača prema HDZ-u, odnosno negativno.

Rivalstvo koje dugo traje

RSE: Mi razgovaramo i nakon što je nedavno objavljena vaša knjiga, u stvari, "Neprijatelji iz čista mira", gdje ste radili paralelne biografije Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, pa pretpostavljam da vi imate jedinstveno znanje o njima. Šta knjiga kaže o Plenkoviću i Milanoviću? Kakav je njihov dosadašnji odnos?

Krasnec: Pa da, ta knjiga je upravo izašla i kroz tu knjigu ja sam zapravo pokušao uhvatiti taj odnos koji je postao glavna dinamika na hrvatskoj političkoj sceni. I što kad se Milanović kandidirao na ovim izborima i rekao da želi ponovno biti premijer, taj razvoj događaja je samo potvrdio da zapravo rivalstvo između Plenkovića i Milanovića traje već dugo, a vjerojatno još iz dana kad su obojice bili mladi diplomati u Ministarstvu vanjskih poslova tijekom 90-ih godina.

Obojica su imali sličan put da su iz diplomacije ušli u politiku, preuzeli neke velike stranke. Milanović je preuzeo SDP nakon fizičke smrti Ivica Račana, a Plenković je preuzeo HDZ nakon političke smrti Ive Sanadera, dakle nakon cijele te epizode sa osuđivanjem Sanadera za korupciju. Imali su sličan put, sličan ulazak u politiku i vreme je pokazalo, a i ova tvrda kohabitacija dok je Plenković premijer a Milanović predsjednik, pokazala je da neka vrsta netrpeljivosti između njih je jako visoka i da ona opterećuje ne samo njihove odnose nego onda i funkcioniranje države.

Postojao je izostanak komunikacije i nekakvog zdravog radnog odnosa između njih dvojice u protekle četiri godine. Tako da, neke sličnosti među njima postoje ali i neke razlike. U knjizi svakako jedan od elementa je da u Evropi barem ili u svijetu među tim hrvatskim saveznicima, prijateljima i drugim državnicima ili političarima iz drugih zemalja, nekako se vidi dojam da Plenkovića percipiraju kao neko ko radi i ko se drži nekih dogovora i dolazi do nekih rezultata a Milanovića su percipirali, a i danas percipiraju, više kao neko ko je konfliktna možda osoba i to je jedna od samo slika koja se u knjizi nudi kao neke točke gdje se oni razlikuju.

Ali u svakom slučaju oni su goleme figure obojica, goleme figure hrvatske moderne politike i povijesti tako da utakmice između njih još traje očito, jer ovi izbori su ta utakmica a nakon ovih sjede i predsjednički izbori do kraja godine o Hrvatskoj.

Naslovnica knjige "Neprijatelj iz čista mira" Tomislava Krasneca

Stavovi o Rusiji i Ukrajini

RSE: Kada smo kod ovih izbora kako bi se oni mogli odraziti na nastavak podrške Ukrajine u borbi protiv Rusije. Prema nekim analizama moguća pobjeda SDP-a bi mogla da promijeni i stav Hrvatske prema podršci Ukrajine?

Krasnec: Pa ja mislim da sve Milanovićove izjave a onda i SDP kao njegova bivša stranka, ponovo stranka uz koju se on svrstao, su govorile, dakle od početka ruske invazije na Ukrajinu sve njihove izjave su govorile da oni nisu na onoj liniji na kojoj je i Plenkovićeva vlada bila, na kojoj je već i EU i na liniji zemalja saveznica u NATO-u, a to je linija apsolutne podrške Ukrajini kao žrtvi agresije od strane Rusije i linija u kojoj se poručuje da Rusija ne smije pobijediti u toj svojoj agresiji jer bi to poremetilo nepovredivost granica i cijelu sigurnosnu arhitekturu u Evropi. Na toj liniji zapravo ni Milanović, a onda ni SDP nisu baš bili.

Milanović kroz svoje izjave koje su katkad bile otvoreno na strani Rusije i otvoreno protiv Ukrajine, on je od početka govorio da je Ukrajina jedna korumpirana zemlja što je zapravo dio propagande koju čujemo iz Kremlja. I na više primjera se vidi da zapravo njegove izjave i poruke kao da su bile prepisane iz te neke kremaljske propagande, premda tu vjerojatno nema kod Milanovića neke…

Ljudi ne misle da je on zaista pro-Putin, proruski predsjednik, nego je više možda to da on u želji da bude nešto drugo odnosno kontra Plenkovića, odnosno kontra premijera Plenkovića i kontra politike vlade ode u takve komentare koji su onda, pošto su Plenkovićevi stavovi proukrajinski, onda Milanovićevi odu u proruske. U svakom slučaju i Milanovićeve te izjave su se često i citirale u televizijskim emisijama Vladimira Solovljeva na primjer ili Zaharove, dakle glavnih ruskih propagandista. U ruskim medijima su se Milanovićeve izjave nekad citirale kao nešto čemu se tamo u Moskvi plješće, odnosno aplaudira.

BiH je tema na kojoj se rivalstvo pojačavalo

RSE: Tu je takođe i uvijek prisutno pitanje Bosne i Hercegovine. Kako bi se ovi, ali i naredni izbori u Hrvatskoj mogli odraziti na prilike u BiH?

Krasnec: Pa to je još jedna tema koja iz hrvatske perspektive je vanjsko politička tema ali bitna zbog toga što je BiH susjedna zemlja, ali tema na kojoj se opet to neko rivalstvo između Plenkovića i Milanovića vidjelo i pojačavalo na takvoj temi. Plenković se kroz EU i kroz Evropsko vijeće proteklih nekoliko godina zalagao za to da BiH dobije… što prije napreduje na evropskom putu, što se sad na kraju i dogodilo sa odlukom o početku pristupnih pregovora između BiH i Evropske unije.

Ali čitavo to vrijeme kako je ta Plenkovićeva neka politika stvaranja uvjeta da BiH napreduje na evropskom putu, kako je išla korak po korak, čitavo vrijeme je Milanović tu politiku nazivao kukavičkom ili optuživao je Plenkovića da ne radi dovoljno za interese Hrvata u BiH. Premda je Plenković čitavu tu svoju politiku vodio sa porukom da mi to radimo jer je dobro i za Hrvate u BiH kao konstitutivni narod. Ali ta tema Bosne i Hercegovine je postala, neću reći zagađena, ali obilježena njihovim političkom netrpeljivošću i tom tvrdom kohabitacijom koja je postojala između premijera i predsjednika.

Kolateralna žrtva i te neke njihove svađe, čestih njihovih svađa je bila Bosna i Hercegovina, jer Milanović je i dan danas i u zadnjim svojim izjavama i tokom kampanje spominjao kao da ovi pristupni pregovori za Bosnu i Hercegovinu ne znače ništa, da će to trajati beskonačno, da to nije nikakav pomak i da Plenković općenito i Hrvatska se nisu potrudili ništa napraviti za BiH.

Evropska očekivanja

RSE: Vi ste donedavno, ako se ne varam, izvještavali i iz Brisela. Čemu se Evropa nada na ovim izborima? Šta očekuje?

Krasnec: Bio sam dopisnik 12 godina iz Brisela za Večernji list, a nekako moj dojam je da pošto Hrvatska je mala zemlja i nije toliko na radaru, hrvatski parlamentarni izbori nisu toliko praćeni u Evropi. Ali u onoj mjeri u kojoj su praćeni, mislim da se Evropa nekako nada da Hrvatska možda neće postati kao nova Mađarska ili nova Slovačka, to je bolji primjer, jer u Slovačkoj smo imali pobjedu socijaldemokratskog kandidata Roberta Fica koji je postao premijer.

Ali baš i zbog tih stavova koji su kontra onoga što su stavovi EU i NATO oko Ukrajine i Rusije, baš zbog tih stavova i zbog tog što su inkompatibilni toliko sa europskom politikom, Fico je na kraju i suspendiran, odnosno njegova stranka je suspendirana iz političke obitelji socijalista i demokrata. Slovačka je postala zemlja na kojoj se u Evropi gleda kao nekog ko sa takvim kontriranjem zajedničkoj nekoj politici oko Ukrajine može izazivati više problema nego što može nuditi neka rješenja.

Tako da, ako trebam reći kakav je stav Evrope o Hrvatskoj i ovim izborima, možda je neka potajna nada Evrope da Hrvatska neće otići tim smjerom kojim je išla Slovačka, nego da će ipak Hrvatska ostati neke mala, najnovija ali stabilna država članica koja je uspješna, relativno uspješna u tom svom članstvu u Evropskoj uniji.

RSE: Osim parlamentarnih izbora, ove godine se održavaju izbori za Evropski parlament koji će također biti održani u Hrvatskoj, a osim toga i predsjednički izbori. Da li bi ovi parlamentarni izbori možda mogli biti pokazatelj i mogućeg trenda glasanja i na ostala dva?

Krasnec: Pa sigurno će biti, ali pošto su ovi parlamentarni tako neobični, oni diktiraju glavnu dinamiku i za ova ostala dva izborna ciklusa. Tako da tek kad vidimo kako će ovi parlamentarni završiti će se moći reći kako će i predsjednički izbori završiti. Ali Evropski izbori su sad nekako u sjeni ove nacionalne politike koja je zbog ovih parlamentarnih izbora i zbog ove neobične kandidature predsjednika republike za mjesto premijera, evropske teme su nestale iz svih rasprava, iz svih javnih kampanja.

Svi zastupnici u Evropskom parlamentu iz SDP-a su se uključili na izbornim listama za Hrvatski sabor. Dakle pokušavaju i svojom možda popularnošću koju imaju kao zastupnici u Evropskom parlamentu mobilizirati birače ali i za izlazak na ove parlamentarne izbore za Hrvatski sabor. Tako da se događa neko prioritiziranje.

Prioritet su ovi izbori, nacionalna politika, parlamentarni izbori za Hrvatski sabor a evropski izbori su nekako pali u drugi plan. Ali možda kad završe ovi izbori se to ipak promijeni i više dođu do izražaja evropske teme. Ali za sad je ovako. Ja bih rekao da evropske teme i te neke rasprave su potpuno minorne i potisnute - inferiorne su ovim raspravama koje se tiču nacionalne politike.