Sarajevski multireligijski hor "Pontanima" koji njeguje multikulturalnost i toleranciju, u Francuskoj je nedavno dobio posebno priznanje Fondacije Chirac za doprinos miru. Priznanje iz Pariza stiže nakon što je hor "Pontanima" početkom godine nagrađen u glavnom gradu Katara, Dohi, za međureligijski dijalog.
U razgovoru za RSE predsjednik Upravnog odbora "Pontanima", fra Ivo Marković, kaže da međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini narušavaju korumpirani političari, koji umjesto da organiziraju društvo – oni ga razbijaju, kako bi mogli izvršiti pljačkaški pohod. Tvrdi da je korupcija najveći problem u BiH, te da se sije strah među narodima, kako bi se prikrio kriminal.
RSE: Lijepa vijest stiže iz Pariza. Hor "Pontanima" koji njeguje svjetovnu i duhovnu muziku svih konfesija u BiH, dobio je posebno priznanje od Fondacije Chirac za doprinos miru. Ceremoniji je prisustvovao i predsjednik Francuske Francois Hollande, a Vi ste primili nagradu. Šta Vama znači ta nagrada?
Fra Ivo Marković: Neobično je izgledalo pogotovo za nas iz Bosne kada dođemo u takvu metropolu kulture. Meni osobno je veliko iznenađenje. Dobili smo nedavno, početkom ove godine jednu nagradu koja je meni, ako smijem reći, i projektu "Pontanima", važnija možda i od ove, a to je najveća nagrada islamskog svijeta za međureligijski dijalog Međunarodnog centra za međunarodni dijalog u Dohi, Katar. Oni su nama dodijelili tu nagradu, i to između 175 kandidata. Žiri nam je rekao da smo bili neusporedivo prvi.
Ima neka tajna u ovom našem projektu, zbog čega toliko divljenja izaziva kod ljudi. Mi smo bili šokirani – otkuda sad ta nagrada iz Pariza? Nitko nije ništa predlagao, nitko nije ništa pitao, ali su oni pogledali te projekte sa Balkana, koji su mirovni projekti, za promociju mira, integracije Bosne u Evropu i svih procesa koji se odvijaju. Bez konkurencije smo bili na prvom mjestu. Dakle, imamo mi nešto u "Pontanima" projektu, neku tajnu koja je toliko privlačna i izaziva toliko nadahnuće i divljenje.
RSE: "Pontanima" koristi mirovni potencijal religija i međuvjersko razumijevanje i saradnju za liječenje i pomirenje BiH nakon rata. Koliko se situacija u BiH promijenila u tom smislu, od osnivanja hora 1996. godine?
Fra Ivo Marković: Mislim da u nas postoji jedna pesimistična slika o Bosni i Hercegovini i tom Balkanu. Opravdano je to, zbog toliko rata, tolike patnje što se ovdje dogodilo, međutim, u nas se toliko puno govori o religiji. Religija je ne samo ovdje, kod nas, zlorabljena u ratu, nego je toliko prisutna u politici diljem svijeta, toliko se govori o religijama, čak najagresivnija ideologija suvremenog svijeta, najnasilnija ideologija ima islamski predznak, iako nema veze s islamom, zove se "islamski terorizam", "Islamska država".
Dakle, s jedne strane imate povratak religija kao manipulaciju religijama u politici, i to je teška strana našega svijeta. Danas se vodi u svijetu preko trideset ratova. U svim tim ratovima, u svakom je uključena religija, na bilo koji način, i ljudi jednostavno vide – danas je religija na neki način opasna.
S druge strane, svi ljudi imaju slutnju da se u religiji radi o najvećem duhovnom potencijalu našega svijeta, da bez religije, da bez duhovnosti religija, naš svijet ne može riješiti svoje probleme. Dakle, u religijama se nešto događa dubinski sa čovjekom, dubinsko utemeljenje, ljudska orijentacija, dubinsko čišćenje čovjeka. Svaka religija je, prije svega, takva. Kad se ljudi mole u džamijama, kad klanjaju, kad pjevaju, mole se u crkvama, sinagogama, pagodama, svugdje se čovjek čisti i ispunjava najpozitivnijim energijama našega svijeta.
Vidite sada, "Pontanima" je uzela upravo u muzici najveća duhovna dostignuća koja su stvorila religije. Mi to stavljamo kao jednu simfoniju, simfoniju religija, da sa njom liječimo ljude. Kad dođete na koncert "Pontanime", pa čujete paradigmu hebrejsku, židovsku, pa onda pravoslavnu, pa islamsku, pa katoličku, pa moderne religijske paradigme, ljudi budu šokirani, iznenađeni tim bogatstvom, kako je to blisko, kako je to nadahnjujuće, lijepo. To je ono nešto što je unikatno.
Simfonijom religija liječimo ljude: Fra Ivo Marković (na slici: hor "Pontanima")
Moram još nešto dodati, ovakve projekte kao "Pontanima" pokušali su stvoriti ljudi, recimo u Vircburgu u Njemačkoj, u Njujorku. Nigdje nije uspjelo ovako, jer ljudi kažu: što će nam, što ćemo pjevati islamske pjesme u crkvama. Eto, vidite, koliko god Bosna imala to loše lice, tih negativnih pamćenja, ona ima i iskustvo zajedničkog suživota. To je ta pozitivna, zaboravljena strana, lijepo lice Bosne i Hercegovine i Balkana.
RSE: Kako ocjenjujete međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini?
Fra Ivo Marković: Međunacionalni odnosi u Bosni ne mogu biti lošiji, zato što je vode korumpirani političari. Političari uzimaju velike ideje religija i nacija da začepe oči ljudima, da ne vide šta oni rade dok oni pljačkaju. Većina naših političara su korumpirani. U Bosni je jedna od najkorumpiranijih politika. To je nacionalizam. Nisu to nacionalističke politike koje mogu surađivati, nego nacionalističke politike radi korupcije. Političari, umjesto da organiziraju društvo, razbijaju ga da mogu vršiti svoj pljačkaški pohod.
Mislim da je to sada glavni problem Bosne i Hercegovine. Dakle, ne nacionalni odnosi, nego korupcija, korupcija koja iskorištava religije i nacionalne ideje za svoj posao. Zato imamo ovako loše stanje. Zato ti političari i ti religiozni lideri, uključeni u taj kriminal, ne vole "Pontanimu", jer ona stvara jednu perspektivu koja njih razara. Mislim da je u tome problem.
RSE: Većina građana u BiH će za sebe reći da su vjernici. Međutim, ne bih rekla da nas bilo kolja religija uči da budemo netolerantni prema onima drugima. Ako stvari postavimo tako, otkud onda tolika međusobna netrpeljivost među narodima, odnosno pripadnicima različitih religija?
Fra Ivo Marković: Jedna je stvar kad čovjek kaže da je vjernik koji ide u crkvu, ide u džamiju, svoju dušu hrani vjerom. To je kapital, to je ono nešto vrijedno. A u nebo vapijući grijeh je kad netko tim svetim energijama, energijama odnosa s Bogom, sa zadnjim pitanjima uređenja čovjekovog odnosa prema životu i smislu, kada netko manipulira. To je u nebo vapijući grijeh.
Vidite, naši ljudi po Bosni, to su sve mahom dobri ljudi i vrijedni ljudi. Šta rade političari? Te dobre, vrijedne ljude stavljaju u ambijent straha. Ambijent straha je najopasniji ambijent za ljudsko biće. Tko stavlja ljude u ambijent straha je kriminalac, zločinac, bio to religiozni lider, bio papa, bio političar, a vidite koliko se danas u nas, u Bosni, manipulira sa strahom. Hrvati ugroženi u Sarajevu, ovi ugroženi u Mostaru, oni tamo u Banjaluci. Ma svi smo mi ugroženi, nitko nije ugrožen. Onaj tko govori o ugroženosti, tko sije strah u ovoj Bosni i Hercegovini, to je zločinac.
Zastave Hrvatske u takozvanom zapadnom dijelu Mostara
RSE: Rekli ste da se govori o ugroženosti ovih ili onih, u Mostaru ili Sarajevu, ili u Banjaluci. Ko je u Bosni i Hercegovini zaista ugrožen i ko je za to odgovoran?
Fra Ivo Marković: Mislim da nitko posebno nije ugrožen. Ugroženi su svi kad imamo ovakvu društvenu situaciju – da se vlada strahom. Vrlo se teško živi u Bosni, ekonomija ne funkcionira bogzna kako, mnogi ljudi odlaze vani, traže posao. Ne volim da se govori o ugroženosti. Ja volim govoriti da je Bosna šansa, da Hrvati ovdje u Sarajevu mogu živjeti. Prije nekoliko godina se govorilo da smo mi, Hrvati, zastrašujuće ugroženi ovdje u Sarajevu. Organizirali smo, pokojni Luka Markešić i ja, neki okrugli sto na Bistriku, pozvali najuglednije ljude, pametnije ljude iz Sarajeva, da govore o tome. Nitko nije rekao da su Hrvati ugroženi. Ne govori se. Nacionalni i religiozni lideri govore "Mi ugroženi".
Dakle, sije se strah potpuno nepotrebno. Umjesto da se rješavaju problemi, oni se još više produbljuju tim strahom, dakle, netko od toga ima interesa. Govor o ugroženosti je čista manipulacija. Umjesto da se radi na poboljšanju društva, na izlasku iz problema koje imamo, problemi se produbljuju, jednostavno iz ovih razloga o kojima sam govorio.
RSE: Jesu li religijske zajednice dovoljno snažne i imaju li dovoljno volje da da se više angažuju kako bi doprinijele pozitivnim promjenama u društvu?
Fra Ivo Marković: Religijske zajednice treba razlikovati. Religijske lokalne zajednice, na terenu – gdje je islamska, ili pravoslavna, ili katolička zajednica? Ona je tamo gdje se ljudi sastaju i mole se Bogu. To je džamija, crkva. Imate vi sada superstrukture, to su profesori, univerziteti i religijske vođe.
Mislim da je na lokalnoj razini, gdje se ljudi sastaju i mole, situacija puno bolja. Na žalost, naši religijski lideri ne vide dostatno koji su interesi religije – da ljudima naprave ambijent vjere. To je njihov cilj a oni nasjedaju na manipulacije političara. Političari to znaju, kupuju, zavode, obilaze pred izbore, obilaze religiozne lidere i, na žalost, mislim da religiozni lideri nisu dovoljno zreli da se odupru takvoj manipulaciji religijama u politici. To je za mene veliki problem ovdje.
Religijski lideri nasjedaju na manipulacije političara: fra Ivo Marković (na slici: Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Milorad Dodik)
RSE: Sve ove godine nakon rata ulažete napore da dođe do pomirenja među narodima. Osnivač ste Interreligijske službe "Oči u oči", koja postoji radi stvaranja povjerenja i međuvjerske saradnje. Da li je Bosna i Hercegovina kao društvo napravila iskorak u smislu pomirenja i vraćanja povjerenja među narodima? Govorili ste o političarima koji siju strah, govorili ste i o religijskim vođama koji nedovoljno rade na tome. Da li postoji neki iskorak u tom smislu?
Fra Ivo Marković: Mislim da je puno bolja situacija nego što se mnogim ljudima čini. Imamo probleme, ali mislim da treba malo više kod ljudi porasti samosvijest, kritička samosvijest, da malo iziđu iz tog ambijenta straha. Mislim da je najvažnije sada zaustaviti sijače straha i raditi na toj samosvijesti ljudi koja je uvijek za demokraciju.
Naš jedini put u ovakvom stanju jeste približavanje Evropi. Ujedinjena sadašnja Evropa, koliko god imala kriza, ona je najbolji koncept, najbolji oblik društva, po mom sudu, ikada napravljen u povijesti ljudi. Nije nama toliko bitna Evropa zbog ekonomije, novca, nego zbog organizacije društva. Mislim da je to perspektiva. Mislim da Bosna i Hercegovina ima perspektivu, da unatoč ovakvim užasnim političarima, malo-pomalo, snagom tog bosanskog čovjeka i temeljnih vrednota koje ipak traju u našoj Bosni, izići iz ovih svih problema.