Edo Popović: Kontolirano bezvlašće u Hrvatskoj

Edo Popović svojom prvom knjigom priča Ponoćni boogie stekao je status kultnog autora osamdesetih. Između ostalih, napisao je romane Izlaz Zagreb jug, Dečko, dama, kreten, drot, a 2016. objavljuje Poglavnikov pudl. Knjige su mu prevedene na desetak jezika.

RSE: Mnogi analitičari upozoravaju da Hrvatska postaje jedna poprilično kaotična zemlja. Vi kažete da je na djelu kontrolirano bezvlašće. Možete li to pojasniti?

Popović: Ta fraza dosta dobro opisuje ovu situaciju. Naime, kada imate vlast koja je nominalno izabrana na relativno poštenim demokratskim izborima i kada ta vlast ima sve instrumente u svojim rukama i kojima može napraviti nešto od općeg interesa, nešto dobro, ali ne čini ništa u tom smislu, već dopušta da institucije ne rade, odnosno da rade onoliko koliko im to sama vlast dopušta, onda imate problem. Ni policija, ni pravosuđe u Hrvatskoj nisu neovisni. To pokazuje i slučaj "Agrokor" barem po onome što tvrdi bivša ministrica gospodarstva Martina Dalić. Sve je ovdje otvoreno, sve jasno, ali na neki čudan način nikoga nije briga za to.

RSE: Ipak, poprilično smo daleko od 90-tih godina prošloga stoljeća, no da li se Hrvatska odmaknula u pozitivnom smislu u shvaćanju onoga što treba biti demokratsko društvo ili je prevladala jedna vrsta društvene opće "šatorizacije"?

Popović: Kao prvo, Hrvati nisu moderna nacija. To je još uvijek skup nekakvih plemena i tako se uglavnom ponašaju. Hrvati, ne govorim o državljanima Hrvatske, već o Hrvatima po nacionalnosti koji se ne mogu dogovoriti ni oko četiri, pet, bitnih stvari koje su važne za funkcioniranje države, odnosno za dobrobit jedne nacije, a koje su jednako važne i lijevima i desnima, i vjernicima i ateistima, onima bez ikakve škole, kao i onima sa fakultetskim diplomama. Nije im važno, na primjer, da li će udisati svjež zrak, jesti zdravu hranu iz najbliže okolice, da li žele manje poreze, poštenu, nekorumpiranu vlast, bila ona desna ili lijeva, da li žele što veću zaposlenost, besplatno i kvalitetno školstvo i zdravstvo. Oko toga se Hrvati ne mogu dogovoriti. Ovdje je na djelu jedno nezrelo, nedoraslo i podijeljeno društvo i zato političari mogu raditi sve ono što i rade. Na djelu je ono stara "podijeli, pa vladaj". I kako vrijeme prolazi i kako smo sve dalje od toga rata, to je sve gore.

Rat je jednako prisutan sada, kao što je bio prisutan 90-tih kada su se ovdje vodile borbe, jer ovima na vlasti odgovara da to tematiziraju, da šire i produbljuju daljnje podjele. Dakle, mi nismo moderna nacija, moderno društvo u cjelini, ne dižemo glavu kad treba dići glavu, ne dižemo glas kada treba dići glas, poslušni smo, gotovo savršeno izmanipulirana masa kojom je moguće vladati bez ikakvih problema i u kojoj su onda moguće ovakve afere kakve se događaju neprestano. Više ih ne možete sve pohvatati, jer se odvijaju poput onih scena u filmovima o Jamesu Bondu. Ljudi su već oguglali i "siti" su svega.

Hrvatska je neuspjeli projekt

RSE: U Hrvatskoj se prijeti nekim novinarima, glumicama, društvene mreže postale su prostor širenja mržnje, prijetnjama smrću. Što je slijedeće - da li možda ulični linč, kako je primjetila jedna moja kolegica?

Popović: Ja mislim da je to slijedeće. Rat uvijek počinje s prvom žrtvom. Plašim se mogućih velikih nereda i onoga što se sada događa u Chemnitzu kada nacisti kreću u lov na ljude po ulicama, jer tada krene čopor u lov, ali ne da bi utažio glad, već da bi utolio svoju mržnju.

Sukob ljevičara i desničara u Njemačkoj

Plašim da se to i ovdje može dogoditi. Sjećate li se nasrtaja na kolegu Antu Tomića, no politika nije to upozorenje shvatila ozbiljno. Hrvatska predsjednica je za prijetnje smrću nekim ljudima rekla da je to izražavanje mišljenja. No, kada se netko od političara nađe na meti takve poruke na društvenim mrežama, policija isti tren reagira. Dakle, ovdje nije u pitanju što se radi, nego tko je napadnut. Kada je u kriminalu zatečena velika faca, onda se tu ništa ne radi. Primjerice, sin generala koji je uhvaćen sa standardom opremom svakog dilera narkoticima, neće u zatvor, već će "raditi za opće dobro", a momak koji je uhvaćen sa 17 stabljika marihuane koju je uzgajao radi ublažavanja bolova koje ima od multiple skleroze, odslužiti će dvije godine zatvora. Mogu reći da se kroz mrežu hrvatskog pravosuđa i policije provuku velike ribe, a male se koprcaju.

RSE: Čini mi se da danas kada progovorimo o društvu jednakosti, poštovanja različitosti, odmah ste i u situaciji da vas se proglasi barem jugonostalgičarom, ali zato zabrane postaju pa gotovo normalna stvar, kao i u vrijeme kada je Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) zabranjivao i filmove i knjige, neke muzičare i pjesme. Koja je razlika?

Popović: Nema nikakve razlike. Ja mislim da su ovi gori. SUBNOR baš i ne pamtim, jer kada sam bio odrasliji, u 80-tima, ta se organizacija baš i nije ozbiljno shvaćala iako su nešto gunđali. Privilegije koje su nekada ti borci i antifašisti imali nisu ni približne privilegijama koje imaju ovi današnji "subnorovci". I kako vrijeme prolazi tih branitelja je sve više i više, a sve to možemo zahvaliti gospođi Jadranki Kosor koja je izmislila cijelu tu priču. Ministarstvo branitelja je bilo smišljeno za nju i ona je bila prva ministrica branitelja. Ona je te brojke napumpavala kako bi imala što raditi. Sada nam se to obija o glavu, a ona nešto mudruje, docira sa strane i soli pamet kao analitičarka. Mogla bi barem šutjeti.

Nažalost, ovdje nema ni minimuma jednog uređenog društva, nema solidarnosti na djelu, ne možemo vidjeti da funkcioniraju institucije koje plaćamo. Svojedobno je portugalski pisac Jose Saramago napisao da su krize kao što je financijska, ekonomska ili politička, zapravo posljedice moralne krize o kojoj se zapravo malo govori. Mislim i da je u Hrvatskoj upravo moralna kriza majka svih drugih kriza. Kada imate institucije koje su korumpirane od vrha do dna, onda ostaje malo nade da se to može promijeniti u slijedećih nekoliko godina ili desetljeća. Mislim da je ovo završena priča i ne znam kako će se to rasplesti. Samo se nadam se to neće dogoditi u nekakvom sukobu, ali bojim se da je ovo neuspjeli projekt i nisam jedini koji to tvrdi.

Mi smo masa kojom se lako manipulira

RSE: Katolička crkva sve češće ulazi u svjetovni život određujući što je i što nije poželjno. Gotovo da nema dana, a da na javnoj televiziji nema vjerskog sadržaja. Kako to tumačite?

Popović: Crkva je upala tamo gdje su nekada bili najrigidniji marksisti kakvih se ja uopće ne sjećam, jer je to bilo 50-tih ili 60-tih godina. U nacionalsocijalizmu se to događa. Katolička crkva je zajedno s politikom ušla u taj prostor i oblikovala masu. Nema ništa originalnog u tome, ali ovo što se događa, sve te anomalije i pokvarenosti nekako su vrlo, vrlo, intenzivne.

RSE: Vlast u Hrvatskoj kao da je oguglala na svaku kritiku, bez obzira koliko se pisalo o nedostacima funkcioniranja zdravstva, privrede, školstva ili financiranja projekata sredstvima EU. Ministri olako nalaze objašnjenja za propuste, a građani se ponašaju kao da im to i ne smeta.

Popović: Mi smo ovdje jedna masa. Nema osvještenih građana poput onih u Francuskoj gdje se zbog nekog poskupljenja ili zbog bilo čega što im ne odgovara, okupe na ulici i dižu glas. Ovdje se na nekom ozbiljnijem prosvjedu to može dogoditi, ali rijetko. U drugim slučajevima dođe pet, deset ili najviše sto ljudi u Zagrebu koji je milijunski grad. Ovdje postoji tek jedna zgažena masa i tu nema pomoći. Zato politika može raditi što hoće. Institucije su pod šapom vlasti, policija, pravosuđe i ostalo, i kada nemate građanskog neposluha, onda su sva vrata vlastima širom otvorena kako bi radili što žele.

U prihvatnom centru Opatovac sve više izbjeglica

RSE: Britanski Guardian nedavno je pisao o brutalnosti hrvatske policije prema migrantima, onima koji su nezaštićeni. Vlast ponavlja da štiti granice od nezakonitih ulazaka, to razumijem, ali ne razumijem otkud takva brutalnost?

Popović: Policija radi ono što im se kaže "odozgo". Za vrijeme velike migrantske krize kada su stotine tisuća ljudi prolazile kroz Hrvatsku, tadašnji ministar policije Ranko Ostojić jedino što je uvjerljivo radio bilo je da olakša tim nesretnim ljudima užasne trenutke kroz koje su prolazili. U tom trenutku on se ponašao kao čovjek koji suosjeća. To je po mom mišljenju bila i jedina dobra stvar socijaldemokratske vlade Zorana Milanovića. Tada, kao i sada policajci su isti, ali očito iz vrha politike stiglo je drugačije naređenje.

RSE: Populizam, nacionalizam i šovinizam se opasno širi Evropom, pa i Hrvatskom. Što se iz toga može izroditi?

Popović: Ne znam, iako u Hrvatskoj imate oživljavanje tog ustaškog resentimenta i imate ljubitelje Ante Pavelića i njegove "prekrasne" Nezavisne države Hrvatske. No, ja ne mogu odgonetnuti da li je ili nije HDZ hrvatska varijanata AfD (Alternativa za Njemačku). Nisam siguran da li je HDZ ekstremna desnica ili desni centar kakvim se predstavljaju. No, znam jedno. Hrvatski fašizam po nas koji ovdje živimo može biti vrlo neugodan, ali svijet može uzdrmati isto ono što se dogodilo 30-tih godina prošlog stoljeća kada su nacisti došli na vlast. Toga je mene više strah nego ovih domaćih fašista. Ovi domaći će biti samo primjerak onome što bi se moglo dogoditi ako se otme kontroli situacija u Njemačkoj. Posljednja istraživanja govore da je AfD pretekao SPD i da su odmah iza CDU i to je već veliki problem. Čini mi se da će predstojeći izbori u Bavarskoj pokazati kamo ide Njemačka, a onda možemo procijeniti kamo ide Evropa, uključujući i Hrvatsku.