Hrvatska je vlast odlučila posebnim zakonom osporiti nadležnost Srbije za procesuiranje ratnih zločina počinjenih od strane hrvatskih državljana. Uz to se odlučila i za posebnu parlamentarnu rezoluciju kojom Srbiju poziva na sklapanje međudržavnog sporazuma o suradnji na tim pitanjima, a u skladu s međunarodnim pravnim standardima.
Sadašnji i bivši predsjednici Republike pozvali su Vladu da ne donosi takav zakon. Zakonu se oštro suprotstavio glavni državni odvjetnik. Jedan od koalicijskih partnera Vlade također je protiv njega, kao i cijela opozicija. Iz Europske komisije je Vladi stiglo upozorenje da pazi što radi.
Vlada je ostala pri svojoj nakani.
Oporba je, napustivši u petak 7. listopada sabornicu odgodila donošenje zakona o ništetnosti optužnica što su ih JNA, SFRJ i Srbija podignule protiv hrvatskih državljana zbog ratnih zločina i genocida, kao i spomenute rezolucije.
HDZ-u ostaje novi pokušaj da prikupi kvorum.
Suočena s ozbiljnim otporom, premjerka Jadranka Kosor je izvršila pravu verbalnu agresiju na pravni poredak zemlje. „Nijedna institucija, nijedna neovisna institucija, nijedno državno tijelo nema odgovornost za stabilnost države kao što je ima Vlada“, kazala je 6. listopada, na dan otvaranja saborske rasprave.
Za stabilnost države, po Ustavu, suodgovoran je predsjednik republike, a pravosuđe je, opet po Ustavu, neovisno. Suprotstavili su se Vladi, pa ih je premijerka – razvlastila.
Cijeli tjedan javnost je bila bombardirana, glumljenim ili stvarnim, svađama oko toga tko je znao, a tko nije za optužnice iz Beograda protiv Vladimira Šeksa i još 43 osumnjičenika.
Sve u svemu, vladajuća stranka se pred javnošću obrukala, ali na tome nije stala. Otišla je i korak dalje. Iz evidentno predizbornih razloga munjevito je osmislila besmisleni zakon.
Hrvatska je još 1991. godine donijela zakon kojim je poništila nadležnost i djelovanje vojnog sudstva bivše SFRJ u Hrvatskoj. Sada ga ponavlja s time da se on prostire i na zakone koje je donijela Republika Srbija, uz dodatak da će hrvatski zakon poštovati one postupke srpskog pravosuđa koji su u suglasnosti s međunarodnim standardima.
Pojednostavljeno govoreći, neće se uzimati u obzir iskazi dobiveni na nedopušteni način (pod prisilom, u zatvoru i sl.), ali to je ionako općeprihvaćena pravna norma, ugrađena u domaće i međunarodno pravosuđe.
Dakle, nepotrebno. Zato je moguće i realno očekivati prekid dosadašnje suradnje koja se nakon sporazuma dvaju tužilaštava iz 2006. godine, uz teškoće, ipak odvijala i rezultirala nekim presudama za ozbiljne zločine.
Stručnjaci upozoravaju – zločinci bi mogli ostati zaštićeni, a nevino osumnjičeni doživotno strepiti od međunarodnih tjeralica.
Argumenti koji su se čuli kao opravdanje zakona o ništetnosti neuvjerljivi su. Kada ju je potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac pokušao upozoriti na besmislenost zakona, premijerka mu je odgovorila da ona zna što radi jer je – pravnica. Bit će da je zaboravila gradivo, jer ratni zločini, zločini protiv čovječnosti i kršenja ljudskih prava potpadaju pod tzv. generalnu nadležnost. Svatko može tužiti svakoga. Nije li Španjolska svojedobno optužila za takve zločine bivšeg čileanskog diktatora Augusta Pinocheta?
Potom je Vlada argument za donošenje zakona o ništetnosti pronašla u zakonu što ga je Srbija donijela još 2003. godine (Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine). U čl. 3 toga zakona utvrđuje se da su državni organi Srbije nadležni za vođenje postupaka za krivična djela ratnog zločina, genocida, zločina prema čovječnosti na teritoriju cijele bivše SFRJ, bez obzira na državljanstvo počinitelja ili žrtve. To jest sporna odredba i po tome se taj zakon može promatrati kao politički produkt. Inače nesporno načelo generalne nadležnosti za ratne zločine kada se proglašava točno za određeni teritorij, a taj teritorij se prostire izvan vlastite države, opravdano se može promatrati i kao težnja za arbitriranjem.
Hrvatski pravni stručnjaci upozoravali su – posljednji put kod slučaja Purda – da taj srpski zakon doista unosi pravnu nesigurnost. Tako je šefica katedre kaznenog procesnog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu Zlata Đurđević (jedina stručna osoba koja je javno tvrdila i dokazala da se po postojećim propisima Ivu Sanadera moglo zadržati u zemlji prije bijega u Austriju) prije sedam mjeseci predvidjela da će se dogoditi upravo ovo što se dogodilo.
Srpski zakon, upozoravala je Đurđević, proglašavajući nadležnost Republike Srbije na cijelu bivšu SFRJ negira neka univerzalna načela sudovanja – na primjer, ono da svaki građanin ima pravo na pošteno suđenje pred pravosudnim organima u svojoj zemlji.
Zato se zalagala da se brojna otvorena pitanja, zaostala iz proteklog rata, riješe međudržavnim ugovorima ili zakonima.
Vlada je zbog toga neuvjerljiva kada se opravdava brigom za zaštitu hrvatske suverenosti.
To se pokazalo još istog dana, kada je zakon zbog nedostatka kvoruma propao u Saboru. Najveća veteranska udruga – HVIDRA - u istom je dahu dala predizbornu podršku HDZ-eu i zatražila ostavku glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića zato što je navedeni zakon proglasio štetnim.
Mladen Bajić pokrenuo je neke od najznačajnijih kaznenih postupaka od hrvatske neovisnosti i postigao izvjesnu profesionalnu neovisnost. Istrage organiziranog kriminala i korupcije, kao i ratnih zločina, evidentno se, polako ali sigurno približavaju ishodištu – središnjici vladajuće stranke. Otuda veteranska prijetnja.
Ista je HVIDRA istom zgodom u potpunosti stala uz svoga predsjednika, saborskog zastupnika HDZ-a Josipa Đakića, koji je prije nekoliko dana u Osijeku nasrnuo na čelnike oporbe, poigravajući se njihovim imenima – Rade, Ranko, Rajko, Zoki i insinuirajući da se spremaju sastaviti srpsku vladu. Premijerka i predsjednica stranke Jadranka Kosor nije osudila taj šovinistički ispad svoga stranačkog kolege, već se narugala javnom pravobranitelju što ga je ekspresno osudio!
Cijeli ovaj igrokaz sa zakonom o ništetnosti treba promatrati zajedno sa svim spomenutim zbivanjima. Sve je to dio predizbornih nastojanja HDZ-ea da se spasi što se u izgubljenoj situaciji spasiti može, te su se okrenuli svome oprobanom adutu – nacionalnom histeriziranju. Pa makar se poljuljale i državne institucije.
Pri tome je pravi apsurd da je zakon ili međudržavni ugovor o procesuiranju ratnih zločina vjerojatno potreban, ali osmišljen, uz odgovarajuće diplomatske i ostale predradnje, te široku stručnu raspravu. Takav koji bi preuzeo do sada postignuta dostignuća iz sporazuma o suradnji iz 2006. godine, a ne ih praktički poništio.
U proteklih desetak dana žustrih rasprava nitko, pa ni oporba niti predsjednik republike, nije se upitao – a tko je pobio onih 20-tak srpskih civila iz Vukovara i okolice i što je hrvatsko pravosuđe učinilo da pronađe i kazni krivce.
Zakon koji je na brzinu sklepan bruka državu, ruši njezin međunarodni kredibilitet, anulira postignute sporazume, ugrožava s mukom započetu suradnju u procesuiranju ratnih zločina, te devalvira neovisnost pravosuđa.
Doista, štetna ništetnost.
Sadašnji i bivši predsjednici Republike pozvali su Vladu da ne donosi takav zakon. Zakonu se oštro suprotstavio glavni državni odvjetnik. Jedan od koalicijskih partnera Vlade također je protiv njega, kao i cijela opozicija. Iz Europske komisije je Vladi stiglo upozorenje da pazi što radi.
Vlada je ostala pri svojoj nakani.
Oporba je, napustivši u petak 7. listopada sabornicu odgodila donošenje zakona o ništetnosti optužnica što su ih JNA, SFRJ i Srbija podignule protiv hrvatskih državljana zbog ratnih zločina i genocida, kao i spomenute rezolucije.
HDZ-u ostaje novi pokušaj da prikupi kvorum.
Suočena s ozbiljnim otporom, premjerka Jadranka Kosor je izvršila pravu verbalnu agresiju na pravni poredak zemlje. „Nijedna institucija, nijedna neovisna institucija, nijedno državno tijelo nema odgovornost za stabilnost države kao što je ima Vlada“, kazala je 6. listopada, na dan otvaranja saborske rasprave.
Za stabilnost države, po Ustavu, suodgovoran je predsjednik republike, a pravosuđe je, opet po Ustavu, neovisno. Suprotstavili su se Vladi, pa ih je premijerka – razvlastila.
Cijeli tjedan javnost je bila bombardirana, glumljenim ili stvarnim, svađama oko toga tko je znao, a tko nije za optužnice iz Beograda protiv Vladimira Šeksa i još 43 osumnjičenika.
Jadranka Kosor u Saboru
Pokazalo se da su najmanje dva ministarstva, pravosuđa i vanjskih poslova, znala za optužnice mnogo ranije nego što ih je jedan osumnjičeni, Ivan Vekić, javno iznio. Ako su propustili informirati premijerku, barem dvojica ministara loše rade svoj posao. Ako su zbog očuvanja javnog ugleda premijerke odšutjeli svoja saznanja, obmanuli su javnost. A ako je vodstvo vladajuće stranke zadržalo informaciju zbog predizbornog tajminga, što je najvjerojatnije – manipulatori su.Sve u svemu, vladajuća stranka se pred javnošću obrukala, ali na tome nije stala. Otišla je i korak dalje. Iz evidentno predizbornih razloga munjevito je osmislila besmisleni zakon.
Hrvatska je još 1991. godine donijela zakon kojim je poništila nadležnost i djelovanje vojnog sudstva bivše SFRJ u Hrvatskoj. Sada ga ponavlja s time da se on prostire i na zakone koje je donijela Republika Srbija, uz dodatak da će hrvatski zakon poštovati one postupke srpskog pravosuđa koji su u suglasnosti s međunarodnim standardima.
Pojednostavljeno govoreći, neće se uzimati u obzir iskazi dobiveni na nedopušteni način (pod prisilom, u zatvoru i sl.), ali to je ionako općeprihvaćena pravna norma, ugrađena u domaće i međunarodno pravosuđe.
Dakle, nepotrebno. Zato je moguće i realno očekivati prekid dosadašnje suradnje koja se nakon sporazuma dvaju tužilaštava iz 2006. godine, uz teškoće, ipak odvijala i rezultirala nekim presudama za ozbiljne zločine.
Stručnjaci upozoravaju – zločinci bi mogli ostati zaštićeni, a nevino osumnjičeni doživotno strepiti od međunarodnih tjeralica.
Argumenti koji su se čuli kao opravdanje zakona o ništetnosti neuvjerljivi su. Kada ju je potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac pokušao upozoriti na besmislenost zakona, premijerka mu je odgovorila da ona zna što radi jer je – pravnica. Bit će da je zaboravila gradivo, jer ratni zločini, zločini protiv čovječnosti i kršenja ljudskih prava potpadaju pod tzv. generalnu nadležnost. Svatko može tužiti svakoga. Nije li Španjolska svojedobno optužila za takve zločine bivšeg čileanskog diktatora Augusta Pinocheta?
Potom je Vlada argument za donošenje zakona o ništetnosti pronašla u zakonu što ga je Srbija donijela još 2003. godine (Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine). U čl. 3 toga zakona utvrđuje se da su državni organi Srbije nadležni za vođenje postupaka za krivična djela ratnog zločina, genocida, zločina prema čovječnosti na teritoriju cijele bivše SFRJ, bez obzira na državljanstvo počinitelja ili žrtve. To jest sporna odredba i po tome se taj zakon može promatrati kao politički produkt. Inače nesporno načelo generalne nadležnosti za ratne zločine kada se proglašava točno za određeni teritorij, a taj teritorij se prostire izvan vlastite države, opravdano se može promatrati i kao težnja za arbitriranjem.
Hrvatski pravni stručnjaci upozoravali su – posljednji put kod slučaja Purda – da taj srpski zakon doista unosi pravnu nesigurnost. Tako je šefica katedre kaznenog procesnog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu Zlata Đurđević (jedina stručna osoba koja je javno tvrdila i dokazala da se po postojećim propisima Ivu Sanadera moglo zadržati u zemlji prije bijega u Austriju) prije sedam mjeseci predvidjela da će se dogoditi upravo ovo što se dogodilo.
Srpski zakon, upozoravala je Đurđević, proglašavajući nadležnost Republike Srbije na cijelu bivšu SFRJ negira neka univerzalna načela sudovanja – na primjer, ono da svaki građanin ima pravo na pošteno suđenje pred pravosudnim organima u svojoj zemlji.
Zato se zalagala da se brojna otvorena pitanja, zaostala iz proteklog rata, riješe međudržavnim ugovorima ili zakonima.
Mladen Bajić, foto: zoomzg
Hrvatska vlada nije učinila ništa. Ni ranije, ni tada, u proljeće. Vladi je taj zakon iz Srbije postao sporan tek sada. Kada su optužnice stigle Vladimiru Šeksu pred vrata.Vlada je zbog toga neuvjerljiva kada se opravdava brigom za zaštitu hrvatske suverenosti.
To se pokazalo još istog dana, kada je zakon zbog nedostatka kvoruma propao u Saboru. Najveća veteranska udruga – HVIDRA - u istom je dahu dala predizbornu podršku HDZ-eu i zatražila ostavku glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića zato što je navedeni zakon proglasio štetnim.
Mladen Bajić pokrenuo je neke od najznačajnijih kaznenih postupaka od hrvatske neovisnosti i postigao izvjesnu profesionalnu neovisnost. Istrage organiziranog kriminala i korupcije, kao i ratnih zločina, evidentno se, polako ali sigurno približavaju ishodištu – središnjici vladajuće stranke. Otuda veteranska prijetnja.
Ista je HVIDRA istom zgodom u potpunosti stala uz svoga predsjednika, saborskog zastupnika HDZ-a Josipa Đakića, koji je prije nekoliko dana u Osijeku nasrnuo na čelnike oporbe, poigravajući se njihovim imenima – Rade, Ranko, Rajko, Zoki i insinuirajući da se spremaju sastaviti srpsku vladu. Premijerka i predsjednica stranke Jadranka Kosor nije osudila taj šovinistički ispad svoga stranačkog kolege, već se narugala javnom pravobranitelju što ga je ekspresno osudio!
Cijeli ovaj igrokaz sa zakonom o ništetnosti treba promatrati zajedno sa svim spomenutim zbivanjima. Sve je to dio predizbornih nastojanja HDZ-ea da se spasi što se u izgubljenoj situaciji spasiti može, te su se okrenuli svome oprobanom adutu – nacionalnom histeriziranju. Pa makar se poljuljale i državne institucije.
Pri tome je pravi apsurd da je zakon ili međudržavni ugovor o procesuiranju ratnih zločina vjerojatno potreban, ali osmišljen, uz odgovarajuće diplomatske i ostale predradnje, te široku stručnu raspravu. Takav koji bi preuzeo do sada postignuta dostignuća iz sporazuma o suradnji iz 2006. godine, a ne ih praktički poništio.
U proteklih desetak dana žustrih rasprava nitko, pa ni oporba niti predsjednik republike, nije se upitao – a tko je pobio onih 20-tak srpskih civila iz Vukovara i okolice i što je hrvatsko pravosuđe učinilo da pronađe i kazni krivce.
Zakon koji je na brzinu sklepan bruka državu, ruši njezin međunarodni kredibilitet, anulira postignute sporazume, ugrožava s mukom započetu suradnju u procesuiranju ratnih zločina, te devalvira neovisnost pravosuđa.
Doista, štetna ništetnost.