Hrvatska Vlada zadužila je ekspertnu udrugu Akademiju pravnih znanosti da u sljedećih desetak dana napravi pravnu analizu svega što je prethodilo “slučaju Purda” i samog slučaja, kako bi se ubuduće pravnim sredstvima spriječilo da se takve situacije ponove, i to “u kontekstu zaštite ljudskih prava i i kontekstu civilizacijskih standard Europske unije”, kako je to nakon radnog sastanka sročio predsjednik Akademije pravnih znanosti, sveučilišni profesor Željko Horvatić.
“Mi ćemo samo analizirati postojeće stanje i – kako se pravnim sredstvima može prevenirati ono što se do sada događalo”, ocijenio je Horvatić.
Dio javnosti uvjeren je da je za sve kriv zakon što ga je pred 8 godina donijela Srbija, koji srpskom pravosuđu daje ovlasti da sudi za ratne zločine na cijelom prostoru bivše socijalističke Jugoslavije, i da je Hrvatska prekasno reagirala, pa da se zato sve to sa Purdom i desilo. Horvatić ne misli tako.
“Nitko nije zakazao. Nitko nije kriv. Srbija je donijela takav zakon, više puta ga je i mijenjala, a onog trenutka kada ga je primijenila – mi smo i reagirali!”, smatra Horvatić.
Međutim, ima onih koji misle da ipak netko jest odgovoran zbog toga što je nevin čovjek gotovo dva mjeseca proveo u Zenici, i što su s druge strane zbog tog slučaja u hrvatskoj javnosti stvorene tenzije koje u najmanju ruku neće olakšati dalje procesuiranje ratnih zločina i regionalnu suradnju u tom području.
Podijeljena odgovornost
Voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću Documenta Vesna Teršelič kaže da – kako bi se preveniralo moguće buduće tenzije - što prije treba revidirati i ona četiri slučaja koja srpska strana još ima protiv hrvatskih građana iz početka devedesetih. Svoj dio odgovornosti snose i srpsko i hrvatsko tužilaštvo, kaže ona za naš radio.
“Odgovornost je podijeljena. Pošto je revizija slučajeva u Srbiji očito zakašnjela i sporija nego u Hrvatskoj, dio odgovornosti je na srpskom tužilaštvu jer mislim da se nije smjelo dogoditi da tako dugo ostanu neprovjereni predmeti u kojima se pokazalo da je jedini temelj za slaganje optužnice bio iskaz iznuđen u logoru, a isto tako je prije moglo postupiti i Državno odvjetništo Republike Hrvatske. Mislim da to apsolutno treba biti putokaz za slučajeve koje su vodili vojni sudovi i vojna tužilaštva u Srbiji”, navodi Vesna Teršelič.
Nekadašnji zarobljenik u logorima u Srbiji, vukovarski veteran i predsjednik Udruge pravnika Vukovar ’91 Zoran Šangut kaže da treba pričekati tih desetak dana i vidjeti koji će odgovor ponuditi akademska zajednica.
On tvrdi da je prije ulaska u bilo koji postupak prvo trebalo provjeriti jesu li dokazi pribavljeni na zakonom propisani način, a hrvatskim vlastima zamjera inerciju i pasivnost.
“Ono što bih ja volio da se dogodi je internacionalizacija tih logora i internacionalizacija nezakonitih uzimanja dokaza u tim logorima, pogotovo što se tu radi o klasičnom kršenju Ženevskih konvencija. Mislim da bismo se mi trebali aktivnom politikom kroz pravosuđe baviti internacionalizacijom i procesuiranjem nespornih masovnih ratnih zločina kao što su logori na teritoriju Srbije”, ocjenjuje Šangut.
Za Šanguta je “slučaj Purda” svojevrsni nastavak rata i nakon rata, ali drugim sredstvima, odnosno to je za njega odgovor Srbije na najavu tužbe protiv generala Aleksandra Vasiljevića, komandanta KOS-a početkom devedesetih i osobe odgovorne za otvaranje logora po Srbiji za zarobljene Hrvate.
“I upravo zbog same te činjenice – s obzirom da je tada bio najviše rangirana osoba iz obavještajnih struktura, koja točno zna da je iza toga stajala Vlada Republike Srbije i cijeli vojni vrh – svi ti nalogodavci koji su monstruozno osmislili te logore su u strahu, i sigurno je da će Srbija poduzeti sve da zaštiti te osobe, odnosno d ate osobe same sebe zaštite”, kaže Šangut.
Prema podacima hrvatskih nevladinih udruga, kroz logore je prošlo oko 7000 zarobljenih hrvatskih vojnika i civila, pretežno iz Istočne Slavonije. Tvrde da ih je oko 300 ubijeno po logorima. Za to još nitko nije odgovarao.
“Mi ćemo samo analizirati postojeće stanje i – kako se pravnim sredstvima može prevenirati ono što se do sada događalo”, ocijenio je Horvatić.
Dio javnosti uvjeren je da je za sve kriv zakon što ga je pred 8 godina donijela Srbija, koji srpskom pravosuđu daje ovlasti da sudi za ratne zločine na cijelom prostoru bivše socijalističke Jugoslavije, i da je Hrvatska prekasno reagirala, pa da se zato sve to sa Purdom i desilo. Horvatić ne misli tako.
“Nitko nije zakazao. Nitko nije kriv. Srbija je donijela takav zakon, više puta ga je i mijenjala, a onog trenutka kada ga je primijenila – mi smo i reagirali!”, smatra Horvatić.
Međutim, ima onih koji misle da ipak netko jest odgovoran zbog toga što je nevin čovjek gotovo dva mjeseca proveo u Zenici, i što su s druge strane zbog tog slučaja u hrvatskoj javnosti stvorene tenzije koje u najmanju ruku neće olakšati dalje procesuiranje ratnih zločina i regionalnu suradnju u tom području.
Podijeljena odgovornost
Voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću Documenta Vesna Teršelič kaže da – kako bi se preveniralo moguće buduće tenzije - što prije treba revidirati i ona četiri slučaja koja srpska strana još ima protiv hrvatskih građana iz početka devedesetih. Svoj dio odgovornosti snose i srpsko i hrvatsko tužilaštvo, kaže ona za naš radio.
“Odgovornost je podijeljena. Pošto je revizija slučajeva u Srbiji očito zakašnjela i sporija nego u Hrvatskoj, dio odgovornosti je na srpskom tužilaštvu jer mislim da se nije smjelo dogoditi da tako dugo ostanu neprovjereni predmeti u kojima se pokazalo da je jedini temelj za slaganje optužnice bio iskaz iznuđen u logoru, a isto tako je prije moglo postupiti i Državno odvjetništo Republike Hrvatske. Mislim da to apsolutno treba biti putokaz za slučajeve koje su vodili vojni sudovi i vojna tužilaštva u Srbiji”, navodi Vesna Teršelič.
Nekadašnji zarobljenik u logorima u Srbiji, vukovarski veteran i predsjednik Udruge pravnika Vukovar ’91 Zoran Šangut kaže da treba pričekati tih desetak dana i vidjeti koji će odgovor ponuditi akademska zajednica.
On tvrdi da je prije ulaska u bilo koji postupak prvo trebalo provjeriti jesu li dokazi pribavljeni na zakonom propisani način, a hrvatskim vlastima zamjera inerciju i pasivnost.
“Ono što bih ja volio da se dogodi je internacionalizacija tih logora i internacionalizacija nezakonitih uzimanja dokaza u tim logorima, pogotovo što se tu radi o klasičnom kršenju Ženevskih konvencija. Mislim da bismo se mi trebali aktivnom politikom kroz pravosuđe baviti internacionalizacijom i procesuiranjem nespornih masovnih ratnih zločina kao što su logori na teritoriju Srbije”, ocjenjuje Šangut.
Za Šanguta je “slučaj Purda” svojevrsni nastavak rata i nakon rata, ali drugim sredstvima, odnosno to je za njega odgovor Srbije na najavu tužbe protiv generala Aleksandra Vasiljevića, komandanta KOS-a početkom devedesetih i osobe odgovorne za otvaranje logora po Srbiji za zarobljene Hrvate.
“I upravo zbog same te činjenice – s obzirom da je tada bio najviše rangirana osoba iz obavještajnih struktura, koja točno zna da je iza toga stajala Vlada Republike Srbije i cijeli vojni vrh – svi ti nalogodavci koji su monstruozno osmislili te logore su u strahu, i sigurno je da će Srbija poduzeti sve da zaštiti te osobe, odnosno d ate osobe same sebe zaštite”, kaže Šangut.
Prema podacima hrvatskih nevladinih udruga, kroz logore je prošlo oko 7000 zarobljenih hrvatskih vojnika i civila, pretežno iz Istočne Slavonije. Tvrde da ih je oko 300 ubijeno po logorima. Za to još nitko nije odgovarao.